Osvrt na knjigu koja je objavljena u veljači ove godine, a promociju na Interliberu ima upravo danas (utorak, 12. studenog).
Ima nešto privlačno u tom enciklopedijskom konceptu koje te jednostavno mami da nasumično otvaraš stranice, svaki put se nadajući nekom novom ugodnom iznenađenju. Paf, paf paf! Teško se zaustaviti. Paf, Miles Davies!, Paf, The Stooges! Paf, Brian Eno!
PAF! Stranica 194. Duran Duran „Rio“. Koliko god puta ga čuli u životu, udara jednako – malo je takvih refrena u svijetu, a ovaj vas s prvim sekundama izuje iz cipela i tjera da bosonogi trčite po najbližoj brazilskoj pješčanoj plaži.
PAF! Stranica 151. Fleetwood Mac „Rumors“. Bend je razvio tešku ovisnost pa je snimanje obično počelo teškim razbijanjem i hedonizmom, da bi se pravom poslu pristupilo tek iza ponoći.
PAF! Stranica 110. John Lennon „Imagine“. Premda ju povijest pamti uglavnom po negativnim aspektima, Yoko je ovdje zapravo ono ljepilo koje drži na okupu komadiće poluraspadnute muževe osobnosti te mu pomaže u prolasku kroz traumatično razdoblje – i srećom, ne pjeva niti jedan jedini ton na čitavom albumu.
Ako je pisanje o glazbi isto što i plesanje o arhitekturi (kako je to navodno definirao Frank Zappa, a možda i Elvis Costello, zapravo ne zna se), što bi se tek onda moglo reći za podvrstu ove lude rabote – pisati o glazbi i pritom napraviti popis najboljih ili najvažnijih albuma svih vremena. Sklizak teren, posebice ako se još u jednadžbu uvrsti i to da je svaka kritika gotovo uvijek podložna svojoj kritici, a svaki popis najboljih bit će za nekoga manjkav, jer savršenog ne može ni biti. No potreba da se glazbeno djelo raščlani na riječi, pokuša dokučiti bit, motiv ili poruka, objasni njegova nakana, provjeri dubina, stavi u kontekst ili raskrinka, datira valjda još otkad je špiljski čovjek prvi put puhnuo u šuplju granu i proizveo zvuk.
PAF! Stranica 239. Dinosaur Jr „You’re Living All Over Me“. Ovo su početci alternative rocka iz vremena kada taj pojam nije zvučao posprdno; svi veliki MTV alter-rock bendovi iz 1990-ih su recept za svoj zvuk dobili ovdje.
Ovaj portal već trinaest godina živi od slaganja riječi kojima se pokušava objasniti nešto tako fluidno poput glazbe, pa je sasvim logično da je svog najisturenijeg slagača, Zorana Stajčića, pridružio Velimiru Grgiću, Dinu Miliću-Jakovliću, Marku Smiljiću, Bojanu Mandiću i prvom među jednakim arhitektonskim plesačima, Ivanu Palijanu, koji su timski, u ovoj u pravilu usamljeničkoj igri objašnjavanja neobjašnjivog, isporučili knjigu „Album na dan – 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“.
PAF! Stranica 297. Jeff Buckley „Grace“. Album je vrhunac jednog kratkog života natopljenog glazbom, iz kojeg se glazba prosipala na sve strane.
E, sad… Kako je ova skupina od šest slagača, objašnjavača i plesača naumila preskočiti prepreku subjektivnosti, a istovremeno uspjeti neokrznutim sačuvati osobni uvid u stvari? Gotovo pa znanstvenim pristupom! Kako je Palijan podrobno u uvodu objasnio, u odabiru 365 najvažnijih albuma u povijesti popularne glazbe upotrijebljeni su ovi kriteriji: prodaja albuma prema stranici bestsellingalbums.org i slušanost albuma prema stranici last.fm; ocjene kritičara prema stranicama metacritics.com i allmusic.com; broj lista najboljih na kojima se album nalazi prema stranicama acclaimedmusic.net i rocklistmusic.co.uk; ocjene i broj ocjena fanova prema stranicama allmusic.com i discogs.com; broj album koje fanovi imaju ili žele imati u svojoj kolekciji prema stranici discogs.com.
PAF! Stranica 233. Sonic Youth „Sister“. Sva očekivanja slušatelja su razbijena, njegova ravnoteža je poljuljana, više ne zna sluša li popularnu glazbu ili je riječ o nečemu opasnijem, što dolazi iz nekog njemu nepoznatog svijeta.
Pridodamo li ovoj pedantnosti, koja klackalicu između objektivnosti i subjektivnosti drži uvijek u ravnoteži, još i umetnute najbolje albume svakog pojedinog žanra, popis najvažnijih knjiga i filmova o glazbi, faktografske detalje poput najboljih reizdanja, inovativni „mood chart“, te dakako i središnji tekst o svakom pojedinom albumu, što dobijemo? Dobijemo popis albuma koji jednako ovisi o slušatelju i stručnoj procjeni estetske i umjetničke vrijednosti. Dobijemo listu u kojoj su svi veliki i klasični albumi, ali i oni „manji“ koji su u datom trenutku napravili razliku. Dobijemo uzbudljiv kronološki prikaz koji je pop-kulturu od Franka Sinatre doveo do Taylor Swift. Dobijemo i zanimljivu top-ljestvicu: s najviše albuma zastupljen je Radiohead (8), zatim Bob Dylan (7), pa Beatlesi, Bowie, Neil Young, Kanye West…
Dobijemo gotovo savršenu, rubno znanstvenu i sasvim osobnu listu najvažnijih albuma u povijesti glazbe koja, nakon što jednom random otvorite svaku stranicu, iznova uvjeri da u glazbi ni blizu nije već sve izmišljeno.
PAF! Stranica 461. Ivan Palijan: „Tko zna, možda nas najzanimljivije razdoblje u glazbi tek očekuje?“