Iz glavnog grada Vojvodine, zavijenog u crno zbog tragedije koja je odnijela brojne ljudske živote uslijed urušavanja kolodvorske nadstrešnice, već tjednima dolaze isto tako tragične vijesti. Potpuno je razumljivo da je u takvim okolnostima glazba i umjetnost općenito nešto što nije u fokusu, ali opet… ako tu ima lijepih vijesti bilo bi nepravedno ostaviti ih na čekanju.
Jedna od tih lijepih vijesti zove se Short Reports.
Short Reports je novosadski rock duo kojeg je osnovao pjevač, gitaristi i klavijaturist Nemanja Velimirović i koji je nedavno objavio debitantski album „Vožnja“.
Album je u cijelosti trebao biti odsviran i predstavljen novosadskoj publici u SKCNS-u upravo kobnog 1. studenog kad su Short Reports bili planirani kao predgrupa Miletu Kekinu, ali je on opravdano otkazan, kao i koncert u beogradskom Domu omladine dan kasnije gdje su Short Reports također trebali otvoriti Kekinov koncert. Stoga se treba nadati da će doći vrijeme da album „Vožnja“ prostrujiti kroz domaću publiku na pravi način kad za to dođe malo bolji trenutak.
“Kroz prostranstva sebe i drugih, kroz vreme i nevreme, vožnja traje od momenta kad prvi put otvorimo oči. NA KRAJU sve shvatimo…. Otišli smo na jednu dugu VOŽNJU koja je vremenom bivala sve kraća, pa smo onda shvatili da NISMO ni ovde ni tamo i pitali se da li je neko zaista sa nama. Sve te STVARI su ostajale iza nas, terajući nas da malko više obratimo pažnju na koji način trošimo svoje VREME u kojem smo napravili dobre i loše NAVIKE zbog kojih nas je često SRAMota. A zapravo sve je u isto vreme malo i veliko, kao GRAD u kojem tonemo i ponovo se rađamo svako jutro”, rekao o spomenutom albumu Nemanja Velimirović nabrojivši tako i naslove pjesama ovog albuma koji se upravo po izrečenom može i treba doživjeti kao konceptualni album o gradu iz naslova i ljudima u njemu i to kao uspješan pokušaj revitalizacije sličnog homage pristupa kakav je napravio bend Obojeni program.
Dakako, Short Reports imaju svoj put i stilski se nimalo ne naslanjaju na spomenute velikane novosadske scene, a također se za njih nakon ovog prvijenca može reći da je nakon dugo vremena u pitanju izvrstan rock duo koji se ujedno pojavio u trenutku kad smo mislili da je era te krnje forme sastava iza nas. Već je velik napredak reći da slušanje „Vožnja“ proleti bez ijednog slabog zvučnog poglavlja, da je žestoka, koncizna, emotivno životna i otpjevana iz srca koje se bori s tjeskobom. Dakle, ‘ogrtač za stihove’ skrojen je po mjeri, dok sami stihovi govore u prilog toga da Velimirovića treba početi shvaćati kao novi izdanak ozbiljnih poeta i to iz grada koji je ovim prostorima dao vrhunske pjesnike.
Album započinje izvrnutim redom stvar, tj. kontrapunktom „Na kraju“, epilogom jednog doba koje eksplozivno donosi novi početak, a nakon svega što se dogodilo u Novom Sadu 1. studenog stihovi: „Dotakli su čoveka, čoveka – nikoga. Vodili su deo vas a deo nas je istina“ odzvanjaju gotovo sudbinski jer lirski sažimaju izuzetno velik opseg nepravde koja je svima nama s ovih prostora itekako poznata.
Nakon takvog epiloga u službi prologa kreće „Vožnja“ u kojoj Velimirović svoje suputnike želi „odvesti na jedno mjesto izvan mraka“ dok bubanj i gitara neumoljivo prangijaju zazivajući u uspomene zvuk i energiju jednih No Means No ili Sonic Youth. Iz „Nisam“ vrišti egzistencijalistički iskaz nemogućnosti pripadanja (okolini) da bi potom s usporavanjem ritma četvrta po redu pjesma „Stvari“ donijela moćnu katarzu koja kao da sažima sve dotad otpjevano i odsvirano. Dakle, potpuno suprotno osjećaju da nešto nalik baladi treba donijeti smiraj, jer Short Reports i s njom fantastično drži tenziju dok čekate eksploziju.
Tu eksploziju „kao po narudžbi“ donosi naredna „Vreme“, a potom repetitivno ponavljanje stiha „Na mnoge loše stvari ja sam navikao sebe“ u pjesmi „Navike“ gotovo je samodostatna i nužna mantra koja ujedno popunjava i prostor strofa. Istovremeno je to slikoviti prikaz nemoći, ali i izvrsno pjesničko oruđe u situacijama kad je manje više, a Velimirović je to itekako prepoznao.
„Sram“ dolazi kao pretposljednje poglavlje prije završne katarze koju nosi, ujedno i najduža pjesma „Grad“ i za koju je kristalno jasno na koji grad se odnosi – grad kojem će još dugo vremena trebati za oporavak.
Mislim da je važno istaknuti da Short Reports i izvan prizme u koju je stavljen silom prilika ima izuzetno dobro predstavljeno prvo poglavlje svoje karijere. Skoro da mogu reći da cijelu ovu sezonu čekam jedne jake rock debitante, a u ovom trenutku sam siguran da su to Short Reports i njihov album „Vožnja“.
Ocjena: 9/10
(Kontra Rights, 2024.)