Xavi Sarrià, valencijski glazbenik, aktivist i humanist, vođe nekadašnjeg sastava Obrint Pas, koji je dobro poznat i hrvatskoj publici, dolazi u četvrtak 28. studenog u Vintage Industrial Bar. To je ujedno i dobra prilika da se s Xavijem prisjetimo nekih malo starijih vremena, ali i da se porazgovara o široj slici Europe, kao i da saznamo što se događalo u Valenciji koju su nedavno pogodile katastrofalne poplave.
Obzirom da u vašoj karijeri društvena angažiranost usko povezana s glazbom želim vas pitati kako tumačite sadašnji povijesni trenutak svijeta, Europe kao vojnog poligona i rast ekstremističkih političkih stranki?
Xavi Sarrià: Živimo u povijesnom trenutku obilježenom višestrukim krizama koje pogađaju Europu: društvenom, ekonomskom i klimatskom. U tom kontekstu, krajnja desnica koristi situaciju kako bi stekla utjecaj širenjem svoje mržnje. Sada koriste društvene mreže kako bi pojačali svoj govor mržnje, s ciljem da o njima govorimo cijeli dan, čime učvršćuju svoje ideološke okvire. Njihov cilj je ispuniti nas strahom, fobijama i paranojom. Fašizam oduvijek djeluje na ovaj način: ulazi u naše živote, a da to niti ne primijetimo.
Naša zemlja je teško pogođena tragičnim poplavama. Nemar valencijske vlade, koju vodi postfrankistička desničarska stranka, bio je apsolutan.
Kako bi upravljali krizama, umjesto da krive bogate, oni upiru prstom u siromašne. Time nas dijele i zarobljavaju u svoj kavez. Ne smijemo nasjesti na to. Moramo nastaviti graditi vlastite narative, govoriti o solidarnosti i borbama radničke klase. Dolazimo iz tradicije narodne samoorganizacije koja nam omogućava da se suočimo s krizama koje trpimo. U Valenciji smo to vidjeli posljednjih dana. Naša zemlja je teško pogođena tragičnim poplavama. Nemar valencijske vlade, koju vodi postfrankistička desničarska stranka, bio je apsolutan. Ipak, suočeni s njihovom nesposobnošću, svjedočili smo kako se radnička klasa samoorganizirala kako bi pomogla pogođenim područjima kroz uzajamnu pomoć. Narodna solidarnost bila je izvanredna. Zahvaljujući snazi valencijskih društvenih mreža, u samo nekoliko dana organiziran je prosvjed s više od 120.000 ljudi kako bi se zahtijevale ostavke i preuzimanje odgovornosti. Ovo je također današnja Europa.
Godine 2016. bili ste koscenarist je kratkog dokumentarca “La batalla de Amed, Viaje a Curdistán asediado” temeljeno na putovanju koje ste napravili zajedno s Feliuom Venturom i Xavierom Artigasom u Kurdistan kako bi pomogli u širenju dramatične i prešućene situacije kurdskog naroda u Turskoj. Jesu li se stvari pogoršale i poboljšale nakon toga?
Xavi Sarrià: Putovali smo u Kurdistan tijekom dramatičnog razdoblja. Turska vojska provodila je velike vojne operacije, bombardirajući čitave gradove. Bila je to situacija o kojoj se uopće nije izvještavalo u medijima. Otišli smo tamo upravo kako bismo dokumentirali i podigli svijest o onome što se događa. Također smo radili u izbjegličkom kampu za Jezide koji su bježali od DAESH-a. Bilo je to intenzivno putovanje, ali smo puno naučili. Unatoč militarizaciji, tisuće ljudi nastavile su slaviti Newroz, kurdsku Novu godinu, prkoseći snažnoj represiji. Na tom smo putovanju uistinu razumjeli značenje otpornosti – sposobnosti prilagodbe i borbe protiv nedaća. Situacija je i dalje teška, ali kurdski otpor ostaje duboko ukorijenjen.
Mi stvaramo glazbu koja dolazi iz rane. A to nijedan stroj ne može replicirati.
Vaš drugi solo album “Causa“ je u znaku upozoravanja na brojne društvene represije, što vas je posebno inspiriralo?
Xavi Sarrià: Početni stihovi albuma “Causa” kažu: “Dolazimo izdaleka, a ipak smo blizu.” U ovom trenutku krize moramo se prisjetiti borbi koje su oblikovale ono što jesmo i prepoznati da samo zajednički možemo napredovati. Jedna pjesma na albumu nosi naziv popularne valencijanske izreke: “Koliko god vjetar puhao, zvijezde se ne gase.” Pjesma govori o borbama iz kojih potječemo i završava odavanjem počasti našem antifašističkom suborcu, Guillemu Agullóu, kojeg su neo-nacisti ubili u Valenciji 1993. godine. Postfrankistički desničarski pokret pokušao je izbrisati njegovo sjećanje. Ipak, 30 godina kasnije, ono je življe nego ikad. Tisuće mladih danas se poistovjećuju s njim. Zapravo, ta pjesma postala je soundtrack filma o njegovom ubojstvu. Glazba je i ovo: davanje dostojanstva utišanim pričama. To je naš način da prepišemo povijest iz perspektive poraženih. To je naša borba.
Nakon 20 godina s Obrint Pasom, trebao mi je odmor, prekid od svega što je bend predstavljao. Ali ubrzo sam shvatio da je glazba moj život i da moram nastaviti pisati pjesme.
Godine 2017. iznenadili ste sve albumom “Amb l’esperança entre les dents”. Kako je bilo krenuti ispočetka nakon razlaska grupe Obrint Pas?
Xavi Sarrià: Nakon 20 godina s Obrint Pasom, trebao mi je odmor, prekid od svega što je bend predstavljao. Ali ubrzo sam shvatio da je glazba moj život i da moram nastaviti pisati pjesme. Na albumu govorim o tome kako me glazba spasila kad sam bio tinejdžer. Prva pjesma odražava to – kako smo odrastali plutajući, krhki, kao preživjeli, ali uvijek držeći se za nadu. Ovo je bio album koji sam morao stvoriti kako bih podijelio više o sebi, stvari koje nisam izrazio s Obrint Pasom. Odaziv je bio nevjerojatno srdačan. Privilegija je nastaviti stvarati glazbu i vidjeti toliko mladih ljudi, kao i ljude svih generacija, na koncertima danas.
Kako sada gledate na Obrint Pas? Ima li nešto za čim žalite što jeste ili niste napravili?
Xavi Sarrià: Počeo sam pisati pjesme s 14 godina. Obrint Pas smo osnovali u srednjoj školi, s prijateljima iz razreda. Sve što smo doživjeli bilo je nevjerojatno, pogotovo zato što smo postigli stvari za koje su nam govorili da su nemoguće. Dopustite da objasnim: naš jezik, katalonski – koji mi zovemo valencijanski – suočavao se s velikom represijom u našoj domovini. Tijekom frankističke diktature bio je zabranjen, a od tada se tretira kao jezik drugog reda. Željeli su da se sramimo govoriti ga. Ali mi smo prva generacija rođena nakon smrti diktatora. Pjevati na našem jeziku bilo je pitanje principa: željeli smo pokazati da on nije mrtav, da je živ i univerzalan kao i svaki drugi jezik. Zato je bilo toliko dirljivo nastupati diljem svijeta pjevajući na našem malom jeziku. To je također bila borba protiv supremacizma i za raznolik svijet bratskih kultura. Na to sam najviše ponosan.
Kako biste komentirali današnju španjolsku glazbenu scenu? Ima li društveno angažiranih umjetnika ili prevladavaju konzumerizam i lake teme?
Xavi Sarrià: Da, postoji scena koja ostaje vrlo jaka, s angažiranim porukama izraženim u različitim stilovima. Na španjolskom, baskijskom, katalonskom, galicijskom, aragonskom i asturijskom jeziku. Rap, reggae, rock grupe, kao i izvođači iz urbane scene, prenose snažne poruke i dopiru do tisuća ljudi. Postoji i scena tradicionalne glazbe pomiješane s elektroničkim zvukovima, koja nosi vrlo potrebnu poruku. I srećom da je tako, jer nam je potrebna glazba da i dalje bude soundtrack naših nada.
Tradicionalna glazba nas povezuje s Mediteranom, s dvostrukim utjecajem sjevera i juga, te središta – od Valencije do Hrvatske – postoji most plavog mora gdje se sve stapa u jedno.
Koja vas glazba trenutno najviše privlači i inspirira?
Xavi Sarrià: Trenutno me jako zanima i inspirira istraživanje tradicionalne glazbe pomiješane sa suvremenim ritmovima. S Obrint Pasom uvijek smo radili ono što smo naučili od grupa poput Mano Negra – mestizo glazba: rock, reggae, ska. No u našem slučaju to je bilo pomiješano i s mediteranskim zvucima. Sada idem još dublje u to. Majstor valencijanske tradicionalne glazbe, Vicent Torrent iz grupe Al Tall, dao mi je neke stare snimke koje je napravio s ljudima starije generacije iz svih krajeva naše zemlje. To su drevne pjesme koje govore o boli, patnji i ugnjetavanju. Ali to čine s radošću. To je kombinacija koja dira dušu. Tradicionalna glazba nas povezuje s Mediteranom, s dvostrukim utjecajem sjevera i juga, te središta – od Valencije do Hrvatske – postoji most plavog mora gdje se sve stapa u jedno.
Kao glazbenik posvećen organskom zvuku i ljudskom angažmanu u glazbi, kako gledate na sve veću upotrebu umjetne inteligencije?
Xavi Sarrià: Ne vjerujem da stroj može zamijeniti stvaralaštvo. Uživam raditi s računalima, volim elektronsku glazbu i eksperimentiranje s njom. Svjestan sam da su postignuća umjetne inteligencije impresivna, ali osjećaji, osobnost, korijeni, emocije, patnja, osobni i kolektivni bijes ne mogu biti zamijenjeni automatiziranim algoritmom. Mi stvaramo glazbu koja dolazi iz rane. A to nijedan stroj ne može replicirati.
Nedavno sam razgovarao s glazbenikom koji je rekao da su se stvari neočekivano preokrenule: predali smo umjetnost umjetnoj inteligenciji, a ljudima je preostalo da se bave preživljavanjem. Slažete li se s tom tvrdnjom?
Xavi Sarrià: Mi smo ti koji stvaramo umjetnu inteligenciju. Tehnološki rast nije beskonačna utrka. Ovih dana, s tragedijom koja se dogodila u Valenciji, shvatili smo što kolaps doista znači – kad se sve uruši, kad nema struje, nema signala na mobitelima. I ponovno nam trebaju toplina i solidarnost, nježnost, susjedi i zajednica. Kao što nam to uvijek treba. To je naša prastara inteligencija. To je ono što me brine i zaokuplja.
Koju poruku želite poslati hrvatskoj publici prije svog nadolazećeg nastupa?
Xavi Sarrià: Hrvatska je bila jedna od zemalja koje smo najviše voljeli s grupom Obrint Pas. Imali smo nevjerojatne koncerte u Zagrebu, dijeleći pozornicu s Hladnim Pivom i Dubioza Kolektivom, kao i diljem Hrvatske. S velikom se intenzivnošću sjećam Dirty Old Festivala. Bilo je nevjerojatno primiti toliko ljubavi tamo. U četvrtak u Vintageu ponovno ćemo proživjeti te emocije, s novim i starim pjesmama, uz audiovizualnu produkciju koja nas uvijek prati. Koncert prepun slavlja i energije. Mi to zovemo: glazba, bijes i ljubav.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
