Riječki electro pop dvojac ove godine je objavio svoj drugi album, a ovih dana je izašlo i vinilno izdanje.
The Siids su svoj prvijenac „Brutalist“ bili taman zapakirali krajem 2019. godine da bi naredna 2020. izbrisala svaku mogućnost koncertnih promocija izvan matične Rijeke gdje sam njihov potencijal uživo itekako osjetio na Sailor Festivalu, čijem ponovnom pokretanju će se jednog dana vjerujem ponovno vratiti Ivanka i Mrle, obzirom da je to bilo i više nego solidno ljetno festivalsko okupljanje uglavnom riječke scene.
Ovogodišnji album, nazvan „I I“ (čime je promišljeno iskorištena simbolika dva slova „i“ u nazivu grupe) stoga treba gledati kao novi pokušaj za širu afirmaciju ovog electro dua iza kojeg stoje Darko Terlević i Stanislav Grdaković kao veterani ugasle grupe Morso. The Siids su u početku kao stilsku odrednicu forsirali i „rock“, ali album „I I“ u potpunosti svojim zvukom to poništava, što je možda i korisnije za „osobnu iskaznicu“ ovog sastava.
Njihov dark electro i dalje na momentne zna biti tmast, ali je u dobroj mjeri i plesan posebno u uvodnom dijelu kroz „Divine Comedy“ i „Grace Of Nights“. U spomenutim, ali i ostalim, pjesmama će se također potvrditi i uska povezanost s izričajem Depeche Mode, jer kako je vrijeme pokazalo; Depeche Mode su rodonačelnici većine onih koji su za epitete svoje glazbe uzeli prefikse ‘dark’ i ‘electro’. Uglavnom, niša koja može i ne mora biti sigurna kad je odaziv publike u pitanju jer je uvijek ključno pitanje koliko se tu treba približiti, a koliko distancirati od rodonačelnika.
The Siids su na ovom album nekad gotovo preblizu, primjerice u pjesmi „Big In Defeat“. Nije riječ o lošoj pjesmi, dapače, ali prođe kroz glavu pitanje: „Kad su Depeche Mode ovo snimili?“ The Siids su te gabarite gotovo u potpunosti svladali i ispunili, a rastezanje okvira najbolje se uočava u dvije skladbe dugačke sedam i pol minuta koje i po trajanju i po kompleksnosti iskaču iz okvira pop forme. Dobra stvar je što u spomenutim epski momentima (te pjesme zatvaraju A i B stranu vinila) Terlević i Grdaković drže sve konce u svojim rukama maštovitim intervencijama koje uključuju i hvatanje električnih gitara u ruke kad soundscape to zahtijeva. No kao što je kazano, hommage zvuku Depeche Modeu u većini synth poteza je nedvojben osim možda u preposljednjem instrumetalu „Above This Ground“ koji je obojan zvucima saksofona i klavira.
U tom smislu ne posjedujem dovoljno informacija kako The Siids kotiraju izvan hrvatskih granica, tj. da možda postoji veći interes na tržištima Italije, Austrije i dalje prema sjeveru, jer niša u kojoj se nalaze ima dovoljno plodnog tla gdjegod gledali u Europi, jer Hrvatska im je premala dekica za pokriti se. Uz to, sličnu situaciju smo već imali s drugim albumom „Lonely Boys“ iz 2018. godine kojeg je tada u vlastitom nezavisnom aranžmanu objavio electro dua Side Project.
I Side Project je bio tvrda škola Gahana, Gorea i Fletchera, ali se taj duo nije mogao ni za zericu afirmirati sve do trenutka kad je pala odluka preimenovati se u Pocket palmu i propjevati na hrvatskom, nakon čega su stvari rapidno krenule prema naprijed.
Dojam je da su The Siids s „I I“ na pragu sličnog scenarija, jer pored silne minuciozne odanosti svom projektu Terlević i Grdaković nemaju jaki hit singl u rukavu (a to je jako važno za sve u electro popu, bio on dark ili bright), stoga im ostaju na raspolaganju dvije mogućnosti. Prva je da se nastave hiperbolično približavati Depeche Modeu bez izgledne mogućnosti za uspjeh, a druga, napraviti jezičnu distrakciju i svu emociju koju imaju donijeti na materinjem jeziku. Ja bih čak i ruku u vatru stavio da je „I I“ iznjedren na hrvatskom u identičnom zvučnom narativu da bi ga radijske postaje jače prigrlile, time i publika. Dobro bi nam došao jedan takav sastav, posebno jer nekako vjerujem da Terlević i Grdaković ne bi poput Pocket palme olako zaputili u neke trendy vode koje im ne odgovaraju.
Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
