‘Zvuk tri nule’ je top album, a upitan je jedino njegov krajnji domet.
Brzina kojom je Trideseta zona izletjela u prvi plan bila je nešto odavno neviđeno na zagrebačkoj trap i rap sceni. Dok je malo starijim KUKU$ovcima za osvajanje metropole ipak trebalo nekoliko godina, hip hoperi iz Kozari Boka Shin i Galaš to su postigli u svega nekoliko mjeseci. Odmah zatim dobili su poziv iz Beograda za predstavljanje na soundtracku akcijske TV serije „Južni vetar“ i tako su se ubacili među popularnije regionalne igrače. U Beogradu su također našli prirodne saveznike, prigradske uličare iz kolektiva Crni Cerak.
Novostečena slava povukla ih je u još intenzivniju hiperaktivnost, pa su samo tijekom 2022. godine istresli dva albuma s ukupno 29 traka. Premda su zahvaljujući njima napunili Boogaloo i Tvornicu albumi „300“ i „300 Silver“ zapravo nisu bili na visokom levelu njihovih udarnih ranih singlova. Zvučali su kao da su se hvaljeni reperi nezgodno preračunali, kao da ih je sve što se oko njih događalo previše ponijelo i kao da bi mogli izgorjeti u neobuzdanoj mladalačkoj euforiji.
E, onda je proradio instinkt za preživljavanje kakav obično imaju samo frajeri koji su se spretno i sretno izvukli iz geta na kraju grada, gdje se dobra prilika mora maksimalno iskoristiti jer druga možda nikad neće doći. Shin i Galaš su u pravom trenutku uzeli time out, 30Zona stavljena je na čekanje, a oni su se u međuvremenu pozabavili manje razvikanim solo projektima.
Tako su dobili više nego dovoljno vremena za temeljitu pripremu novog zajedničkog albuma „Zvuk tri nule“ koji se zbog podulje pauze može nazvati povratničkim. Za intro je angažiran Baby Dooks koji nam pompozno maltene u hollywoodskom stilu najavljuje „blockbuster iz srca K Bronxa“. Ako njegove riječi nisu tipično PR-ovsko pretjerivanje ovo bi morao biti fakat poseban album.
Upravo tako će biti. „Zvuk tri nule“ nadmašit će sva očekivanja, a 30Zona imat će ultimativni hrvatski hip hop album godine. Ranije istaknuti kandidat bio je Pekijev prvijenac „Fortuna“, ali ovo je po svemu sudeći znatno jače i puno zrelije izdanje s kojim su Shin i Galaš definitivno prerasli prijašnje postadolescentske furke.
Glavna karakteristika 30Zone u tom se sazrijevanju nije nimalo promijenila. To je i dalje ona tvrda suburbana kvartovska spika. Kako reče Dino Šaran „tu nema puno žena, nema bazena“. A ima li na novom albumu većih kompromisa? Ima ih, najviše u pjesmi „Adrenalin“ napravljenoj s Gršom koja će vjerojatno biti procijenjena kao dovoljno komercijalna da se zavrti u dnevnim programima nekih domaćih radijskih postaja i otvori dodatni medijski prostor za 30Zonu.
Ima li na njemu kakvih posrtanja i padova? Ima i toga, u par slabijih pjesama iz zadnje četvrtine albuma. Međutim, gotovo sve prije toga je vrhunski pripremljeno i besprijekorno odrađeno. Produkcija, muzika, tekstovi, a pogotovo vokalni aranžmani u kojima izvrsno uigran vokalni tandem često ide preko ucrtanih granica rapa i trapa da bi isprobao drugačiji flow koji dosta podsjeća na Skengu i njegov najnoviji jamajčanski dancehall. Početak je furiozan zamalo kao igra Liverpoola na otvaranju posljednje utakmice protiv Manchester Citya.
Prvih pet traka razmještenih u uvodnih petnaestak minuta albuma donose najbrutalniji domaći hip hop još od vremena kad je El Bahatee prešao u slastičare. Naslovna tema „Zvuk tri nule“ najbliža je trendovskom balkanskom trap folku, ali u njenoj podlozi ne vrti se uvozna cajka s beogradskih splavova nego puno siroviji zvuk obližnje romske mahale iz Kozari Puteva. “Beton” je još tvrđi komad što je potpuno u skladu s naslovom pjesme koja donosi par vrlo upečatljivih poruka. Najjača je ona „oko mene VIP, a bio je geto“ jer u nekoliko riječi precizno objašnjava što se zapravo dogodilo s 30Zonom na putu do nekidan ponovno osvojene Tvornice.
Najavni singlovi „Sad sam tu“ i „Hailaif“ su primjereno skuliraniji, a zatim Shin i Galaš opet dodaju gas kroz pjesmu „BBS“ i pripremaju teren za pet featuringa u nizu. Po imenima gostiju najatraktivniji su „Adrenalin“ s Gršom, „Krkani“ s KUKU$om i „Thierry Henry“ s Cunamijem, ali sve će ih ipak zasjeniti laganica za fajrunt „Daj nam sve“ s Merulom kao trećim vokalom, nimalo očekivanom gitarskom pratnjom i raspjevanim autodestruktivnim refrenom „daj nam sve što ne valja, nek’ otrov je u venama“.
“Zvuk tri nule” je top album, a upitan je jedino njegov krajnji domet. Hoće li, nakon Grše i Hiljsona, 30Zona dobiti poziv iz gradske uprave za sljedeći novogodišnji koncert na Trgu Bana Jelačića?
Ocjena: 8/10
(yem, 2024)