Beogradski trio On Tour nakon sedmogodišnje diskografske pauze vraća se na scenu četvrtim studijskim albumom.
„Nekome će sigurno biti bolje, samo najverovatnije ne nama”, rekao je Marko Ćebić o novom albumu i to dobro opisuje stanje stvari. Album je sniman u periodu zima-proljeće 2024. godine u Down There studiju na Novom Beogradu, u produkciji Uroša Milkića. Pored poznate trojke Smolović-Ćebić-Marinović, na albumu svira Glib ritam sekcija Nemanja Sarić-Saša Radojević, a gosti su brojni prijatelji, suradnici i familija grupe On Tour. Možda je i najbolji primjer što se sve može uraditi uz malu pomoć prijatelja pjesma „There’s a Dream, I Can’t Repeat” na kojoj se na jednom mjestu (na delti Mississippija?) spajaju gitare Marinovića, Milana Glavaškog i Nenada Pejovića u ukletoj himni svih autsajdera.
Na albumu se nalazi osam pesama, a prvi singl je A1, „This Ain’t My First Rodeo”. Ivana Smolović o pjesmi kaže: „Prvi singl je susret starih prijatelja sa našeg prvog spota ‘Arrows’, nakon svih izgubljenih bitaka, propuštenih života i prokockanih prilika. Na Azurnoj obali, u hotelu sa 6 zvezdica.”
Svaka priča mora imati svoj epilog, a nema boljeg kraja od ovih par rečenica koje je o albumu „Semi-final Hour of the Flood” napisao prijatelj grupe Aleksandar S. Janković: „Zamislite poznog Johnnyja Casha koji se vratio sa takmičenja recitatorske sekcije, diskvalifikovan jer je odrecitovao recitaciju o kraju ljubavi, verovatno i sveta. Pesma se tu i završava, posle minut i po teksta, ali onda kreće distorzirani kraj sveta uz uklete ženske udaljene vokale zavijene u eho. Da je pravde, ovaj deo bi trajao bar deset minuta. Ali te pravde nema, kao što je nema ni u životu.”