Inkubator je ovog puta po prvi put ugostio i jedan mladi bend iz regije, tj. Barely Modern iz Logateca, a boje domaće mlade scene uspješno su ‘branili’ Ivana Picek i Mr. Albino.
Kiša i Lambchop u gradu – u utorak navečer stvari nisu išle na ruku 3. Inkubatoru u Tvornici kulture. No osamdesetak duša se ipak okupilo, što je bilo dovoljno za sasvim solidan koncertni ugođaj za mlade izviđače koji su se predstavili uživo. Što je i nama također bio poticaj da nastavimo s projektom Inkubator, jer počelo se tu vrzmati i novinara iz drugih redakcija, kao i starijih glazbenika sa scene koje zanima kako diše glazbeni pomladak.
Prvi su se na pozornicu popeli zagrebački momci Mr. Albino. Naravno, u bendu nitko nije albino. U glazbenom smislu pjevač David Alanović, gitarist Stribor Gligorić, basist Velimir Topić i bubnjar Ivan Marinović filtriraju bolju prošlost koja je isprepletena manirama Joy Divisiona, Nicka Cavea i Morrisseya, jednako kao što je u tu post rock fuziju utkan grunge, funk i soul. Mr. Albino je tako zagrizao veliki komad i nedostaje mu još jedno desetak svirki kako bi ga u potpunosti provario i bio u stanju eksplozivno i uvježbano pomesti publiku ispred sebe. Veliki entuzijazam i izgaranje na pozornici svih članova adut je koji poništava sve sitne početničke greške ove grupe. Samo je pitanje trenutka kad će postati kompaktno glazbeno tkivo, jer autorskog potencijala svakako ima.
Ivana Picek, zagrebačka kantautorica kojoj se na pozornici pridružila sestrična Antonija zabavljena ksilofonom, pratećim vokalima, zvoncem s bicikla i puhanjem kroz zviždaljku koja proizvodi ptičji pjev, uistinu je hrabro djevojče. Bar je meni osobno uvijek bila zanimljiva ta vrsta petlje koju posjeduju pripadnice ‘slabijeg spola’ da samo uz pratnju akustične gitare otvore svoju poetsku dušu na pozornici, koja je obično rezervirana za dečke koji vole zagrmiti instrumentarijem. I na Inkubatoru je tako bila između dvije vatre – između jednako glasnih Mr. Albina i Barely Modern. No to je nije dalo nimalo smesti.
Ivana posjeduje izgrađenu dramaturgiju nastupa, od uvodnog instrumentala, točnije onomatopejske glazbene šetnje kroz šumu, kao da zaziva Pana koji je nekim slučajem zalutao u urbani labirint. Plaha i sjetna poput Joni Mitchell u uvodnom dijelu da bi postepeno postajala sve glasnija i u neku ruku protestno raspoložena poput mladog Dylana, zasvirana u usnu harmoniku, glazbeno bojeći svoju poeziju koja je u jednom trenutku ‘zaključana u zahod’, pa potpm nesputana na ‘Bicikleti’, ali uglavnom protkana željom za predavanje Majci prirodi koja predstavlja mitsko mjesto njene pastorale. Osjetila je to i publika jer aplauzi i uzvici odobravanja nakon pjesama nisu bili ništa tiši od onih na prethodnom nastupu Mr. Albina.
Treći se na pozornicu popeo slovenski bend Barely Modern, kojem je ovo ujedno bio i prvi nastup u Zagrebu. Trojac čine bubnjar Jan Vihar, basist (i slide gitarist u zadnjoj izvedenoj pjesmi „Feline Blues“) Miha Kononenko i pjevač i gitarist Žiga Petkovšek, prosjek godina im je 23, autorski su potpuno artikulirani i uživo su prava klupska bomba. Izvrstan bend je te večeri ispunio zaraznim rock ‘n’ rollom prostor Malog pogona, koji se u tom trenutku nije nimalo razlikovao od najkulerskijeg londonskog klupskog prostora, gdje je čovjek sretan kad naleti na bend poput Barely Modern.
Ujedno riječ je o prvoj mladoj generaciji glazbenika odraslih na zvuku The Strokesa, The Hivesa, The White Stripesa i inih ‘spasitelja rocka’ s početka novog milenija. Zvuk Barely Moderna je čvrsto oslonjen na nabrojane, ali u autorskom smislu maštovito nadograđen te im se nema što prigovoriti, kao ni u koncepciji nastupa koji je katarzično ubrzavao do kraja da bi u drugoj polovici to bio pravi Franz Fedinand stomp – plesno, a opet garažno zahvaljujući iznimnom vokalu Žige Petkovšeka i njegovim solo izletima na električnoj gitari.
Barely Modern ponovno dolaze u Zagreb 7. prosinca u AKC Mediku i to je svakako dobar razlog da ih se pogledi i posluša uživo još jednom. Topla je preporuka da ih se mora osjetiti uživo, jer su trenutno možda najvrući slovenski rock bend. Inkubator je za njih tek otvaranje hrvatskih vrata.
A što se tiče Inkubatora, on će svoja vrata novim nadama po četvrti put otvoriti 18. prosinca, a do tada stej tjund uz Ravno do dna.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
