Prvi autorski glazbeni dokumentarac, a ujedno i jedan od najprepoznatljivijih predstavnika žanra “Dont Look Back” prati tada mladu zvijezdu 𝐁𝐨𝐛𝐚 𝐃𝐲𝐥𝐚𝐧𝐚 na njegovoj prvoj prekooceanskoj koncertnoj turneji u Velikoj Britaniji 1965. godine. Uvodnu riječ u film održat će filmski i glazbeni kritičar Ivan Laić te će nakon projekcije razgovarati s Tomislavom Brlekom, profesorom filmologije i poznavateljem opusa velikog kantautora.
Bilo je to ujedno i doba kada Dylan dovršava svoju transformaciju iz protestnog folk pjevača u androginog i buntovnog rockera s nadrealističkim tendencijama. Film je snimljen ručnom kamerom i djelo je D. A. Pennebakera, jednog od najpoznatijih predstavnika američkog dokumentarističkog pravca direktni film (direct cinema) koji je nakon nekoliko filmova o Dylanu režirao čitav niz kultnih glazbenih dokumentaraca uključujući 𝑍𝑖𝑔𝑔𝑦 𝑆𝑡𝑎𝑟𝑑𝑢𝑠𝑡 𝑎𝑛𝑑 𝑡ℎ𝑒 𝑆𝑝𝑖𝑑𝑒𝑟𝑠 𝑓𝑟𝑜𝑚 𝑀𝑎𝑟𝑠 (1979.) o Davidu Bowieju.
Već je uvodna sekvenca filma u kojoj Dylan u zabačenoj ulici drži kartone s vlastitim stihovima – dok u pozadini svira njegov aktualni singl “Subterranean Homesick Blues” (u rubu kadra vidimo pak kako razgovaraju bitnički pjesnik Allen Ginsberg i glazbenik Bob Neuwirth) – kultna. Dotična sekvenca smatra se i jednim od prvih videospotova s vlastitim konceptom koji ne bilježe samu izvedbu pjesme. Osim spomenute špice i glazbenih brojeva snimljenih na koncertima – najveći broj njih iz londonskog Royal Albert Halla, “Dont Look Back” prvi put na film donosi sliku života glazbenika na turneji, pomamu fanova i medija za mladim umjetnikom koji jaše na vrhuncu vala svoje slave, tenzije iza pozornice i iscrpljujuće razgovore s neupućenim novinarima. Riječ je o izrazito opipljivom i izravnom filmu koji i desetljećima kasnije kada je sam Dylan postao „sve otuđeniji lik obavijen u nekoliko velova tajanstvenosti“ (I. Laić) odiše realnošću.
Pennebakerov film ostavio je neizbrisiv trag u povijesti pop kulture i glazbenog filma pa je tako poslužio i kao glavna inspiracija za maestralnu izvedbu Cate Blanchett koja utjelovljuje Dylana u ovom razdoblju njegove karijere, u igranoj biografiji o brojnim licima i naličjima kontradiktornog kantautora merkurske naravi “I’m Not There” (2007.) u režiji Todda Haynesa.
Rolling Stone proglasio je “Dont Look Back” najboljim glazbenim dokumentarcem svih vremena, a u anketi Sight & Sounda iz 2014. filmski kritičari proglasili su ga devetim najboljim dokumentarnim filmom svih vremena. No mnogo važnije, riječima Ivana Laića radi se o filmu „koji se svojom vizualnom estetikom upisao u svijest i podsvijest popularne kulture, i kao takav postao temeljnim primjerom onoga što jedan glazbeni dokumentarac može biti.“
Film se prikazuje u sklopu ciklusa „Nekonvencionalni portreti“ koji okuplja kultne filmove i zaboravljene klasike iz dvaju stilski srodnih pokreta koji su 1960-ih promijenili lice dokumentarnog filma. Američki direktni film i francuski film istine dijele sudioničko promatrački odnos prema snimanome i tzv. muha na zidu pristup te stvaraju portrete osobenjaka, izopćenika, buntovnika i mentalno rastrojenih pojedinaca koji dovode u pitanje društvene konvencije, normalizirane obrasce ponašanja i javno mnijenje kao puki konstrukt političko-pop-kulturne mašinerije spektakla.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
