Izuzetno ambiciozni dvostrukog album koji ostavlja dojam da je ovoga puta frontmen The Only Onesa odlučio ‘počisiti ladice’ i izdati doslovno sve što ima.
”I always flirt with death/I look ill but I don’t care about that”, pjevao je Peter Perrett davne 1978. u “Another Girl, Another Planet“, najvećem hitu svojih The Only Onesa, ujedno skladbi koja spada među najsvjetlije trenutke power popa. Ti su stihovi i tada bili zastrašujuće stvarni, no nikada nisu zvučali tako zlokobno proročanski kao danas, kada nam aktualnim albumom lako moguće upućuje posljednji pozdrav.
Medicinski karton crnim slutnjama nedvojbeno daje za pravo – Perrett iza sebe ima pola stoljeća ovisnosti o heroinu kojoj duguje i kroničnu plućnu bolest.
Na iglu se navukao još i prije osnivanja The Only Onesa, a nakon njihovog raspada 1982. za život je, ili ono što je ostalo od njega, zarađivao dilanjem. Uskrsnuo je sredinom devedesetih, kada je okupio bend The One, čija sasvim solidna ploča “Woke Up Sticky“ ipak nije bila dovoljna da ih zadrži na okupu, ponajprije zato što Peter i dalje nije bio sposoban za neki ozbiljniji angažman.
Slično su prošli i povremeni reunioni najslavnijeg mu sastava koji, usprkos najavama, nisu donijeli niti jednu novu pjesmu. Samim time, Perrettov povratak 2017. iznenađujuće dobrim solo debijem “How the West Was Won“ predstavljao je pravu senzaciju, pogotovo kada mu pridodamo i još boljeg nasljednika “Humanworld“, objavljenog dvije godine kasnije.
To nas dovodi do “The Cleansinga“, izuzetno ambicioznog, dvostrukog materijala koji ostavlja dojam da je ovoga puta odlučio “počisiti ladice“ i izdati doslovno sve što ima. Osjećaj da svjedočimo nečijem oproštaju pospješuje i tematika stihova pa u uvodnoj stvari pjeva “I Wanna Go with Dignity“, u “Set the House On Fire“ ga posjećuje anđelica i daje mu krila, a i u ostatku materijala se više puta zagledao daleko u retrovizor, pokušavajući se opravdati ili barem pronaći kakav smisao u višedesetljetnoj borbi s vlastitim demonima (“all that time i thought I was having fun“). Nasuprot njima stoje za njega tipično opičene zajebancije poput “Secret Taliban Wife“, osiguravajući albumu potrebnu ravnotežu i ne dozvoljavajući mu da postane previše turoban i beznadan.
Vezano za samu glazbu, nije se pretjerano odmaknuo ne samo od The Only Onesa nego i od njihove prethodnice England’s Glory, čiju su demo snimku Perrett i njihov tadašnji menadžer svojedobno pustili legendarnom Nicku Kentu i zamalo ga uvjerili da sluša neobjavljenu ploču Lou Reeda. Lider Velvet Undergrounda je i prva asocijacija koju ćete imati na vokal, uz dakako obavezni (južno)londonski naglasak, pri čemu dosta sličnosti dijele i u muzičkom, odnosno autorskom smislu. U studiju je okupio stvarno impresivnu ekipu pa su mu tako, uz sinove Jamieja i Petera juniora, društvo pravili i Johnny Marr, pjevač Primal Screama Bobby Gillespie i Carlos O’Connell iz Fontaines D.C.
“The Cleansing“ pati od problema na koje redovno nailaze dvostruki albumi, a to je prevelik broj pjesama, što sa sobom često povlači i previše fillera. U tu bismo kategoriju ovdje mogli ugurati pet-šest skladbi, uz ozbiljnija poskliznuća u “Do Not Resuscitate“ i “Women Gone Bad“. Kvaliteta je ipak prevagnula, posebno zahvaljujući trolistu “I Wanna Go With Dignity“/“Disinfectant“/“Fountain of You“ i baladi „All That Time“ koje bi imale svoje mjesto čak i na slavnom prvijencu The Only Onesa.
“Osjećam se kao žohar koji je preživio nuklearni rat“, rekao je Peter Perrettt prije nekoliko godina u jednom intervjuu. Na posljednjim spotovima i koncertima izgleda još gore, nalik lešu starom tri tjedna, pa se stvarno čini da bi se pesimistične prognoze s početka ovog teksta ubrzo mogle obistiniti. S druge strane, možda nas sve i nadživi, i tako mu skoru smrt predviđaju još od ranih osamdesetih.
Ocjena: 7/10
(Domino, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
