Pazinska odmetnička skupina Veja otvorila je trodnevnu etno feštu koja se slučajno oformila ovaj tjedan na zagrebačkom kulturnom kalendaru.
Ako ste u Zagrebu, a volite bendove koji lokalnu tradicijsku glazbu miješaju s nekim suvremenim trendovima, onda je ovaj tjedan kao stvoren za vas, budući da se u tri uzastopna dana na području našeg grada održavaju koncerti isto toliko bendova koje bez puno razmišljanja možemo proglasiti najboljima koji odgovaraju tom opisu. Večeras će u sklopu proslave 12. rođendana omiljenog Vintage Industrial Bara na pozornicu u Savskoj izići Kries, dok će sutra u SKUC-u Pauk vinilno izdanje svog albuma “Prokletije II”, koji je neki dan redakcija našeg portala proglasila najboljim ragionalnim izdanjem godine, predstaviti trio Nemeček.
Otvaranje ovog trodnevnog slavlja upriličila je sinoć Veja u maloj dvorani Lisinskog četvrtim nastupom u sklopu programa koji zajedničkim snagama organiziraju Izvorišta našeg world music specijalista Emira Fulurije te program Lisinski srijedom. Nakon što su u istoj dvorani prethodno nastupili Adam Semijalac sa zborom Fige, a zatim i Damir Imamović te talijanska pjevačica Maria Mazzotta, čast da godinu zaključi pripala je istarskoj folk atrakciji koja iza sebe ima izvrsnu koncertnu godinu i vinilno izdanje svog još uvijek aktualnog albuma “Škura ura”.
Frontmen sastava, pjevač i multi-instrumentalist Goran Farkaš izbrojao je da im je ovo već četvrti nastup u Zagrebu ove godine te da bi se mogli malo i odmoriti od posjećivanja glavnog grada, osim, naravno ako ih pulika želi ponovno vidjeti. No, svima je jasno da se publika nije umorila od pazinske bande, a nakon sjajnog koncerta u Vintage Industrialu na proljeće, i sinoć su u Lisinskom dokazali da su bend čije nastupe ne treba propuštati. Dodajmo i to da su ove godine dobili priliku svoj specifičan stil prezentirati i u showcase krugovima, primjerice u Šibeniku gdje su održali jedan id najboljih koncerata SHIP konferencije, a zatim i krajem prošlog mjeseca na PIN-u u Skopju, dokazujući da je istarski melos izvrstan izvozni proizvod domaće glazbene scene.
Na pozornicu su sinoć izišli pjevajući a capella izvedbu “Perojske”, da bi s “Dolce Paradiso” i “Ki je ki” počeli kuhati atmosferu prije nego im se pridružila i vokalna gošća Dunja Bahtijarević koja će sa svojim Dunjalukom, a uz slovenski eksperimentalni folk trio Širom također nastupiti u sklopu ovog programa na istom mjestu u veljači iduće godine. Ona je svojim glasom dodalno pojačala izvedbu pjesme “Zelen bor” sjajno nadopunjujući Farkaša i odmah je postalo jasno da je stvoreno plodno tlo za neku njihovu potencijalnu buduću suruadnju.
“Anka” je oduvijek koncertni favorit u repertoaru ovog benda, a mračniju folk baladu o ubojstvu s ovih područja nismo čuli sve dok trio Dunije nije na svom prvijencu ove godine predstavio “Ivanovu Ljubu”. Naslovna pjesma sa “Škure ure” malo je smirila duhove nakon klanja iz prethodne pjesme, a na “Nadrasla jelva” Farkaš je cijelom spektru tradicijskih instrumenata koje svira, a kojima neću ni pokušavati otkriti imena, dodao i melankoličnu violinu. Zatim se Dunja vratila da otpjeva “Mariju”, jer kako je rekla, na svom prvom gostovanju ovome bendu pjeva samo hitove, a ova pjesma to i sasvim opravdano jest.
Obrnutim redosljedom od onog s albuma zaredale su se tada “Mantegnade”, njihov take na slovenski narodni klasik “Na planincah” i singl “Teško majki”, a između njih mjesto je našla i plesna “Galižanska” na koju su već prvi ljudi iz publike krenuli ustajati sa svojih stolaca. Naravno da Veja svira glazbu koja vas pokreće i tjera na ples, ali sjedeći se koncert nije pokazao kao problem, jer ima nešto i u smirenom i koncentriranom slušanju onoga što Veja radi i nije zgorega jedan od njihovih nastupa ne provesti plešući.
Službeni dio koncerta zatvoren je s dvije pjesme o demonu Orku koji proganja pijanca, s time da je “Orko tić” ispričana iz perspektive supruge, a “Črni Orko” kroz mutni pogled Jožeta. Farkaš je spomenuo da bi na trećem albumu mogli dobiti i pjesmu koju pripovijeda i treći lik, sam vražičak, što bi svakako bilo nešto čemu bismo se radovali od srca. Prvi bis je zatim donio izvedbu pjesme “Biži, biži maglina” s prvoga albuma, ali ni to nije bilo dovoljno, pa se bend pozvao i ponovno doveo Dunju da im pomogne pri izvedbi završne “Pojela je nevestica”. Nakon kratke konzultacije o tome što je točno sadržavao koji večerak glavne protagonistice ove nabrajalice koja podsjeća na obrnutu verziju one anglofone pjesme o dvanaest dana Božića, koncert je okončan veselo donijevši nam gomilu pozitivne energije za ostatak etno tjedna koji je pred nama.
U jednom od obraćanja publici, Farkaš je izračunao da Veja postoji već gotovo dva desetljeća u kojima je objavila jednako toliko albuma, no njihov ovogodišnji koncertni niz dokazuje da su našli neku novu forcu koja ih goni i vjerujemo da treći album nećemo čekati dugo. I ne brinemo, spominjanje onog odmaranje od Zagreba bila je samo mala provokacija. Previše se volimo da bismo se odmarali.