U nekim normalnijim okolnostima i vremenima, kvaliteta ovog giga bila bi dovoljna garancija da će sljedeći zagrebački nastup održati pred bitno većim auditorijem.
“Eter“, drugi studijski album riječkog kvarteta One Possible Option, našao se na većini godišnjih lista najboljih izdanja u Hrvatskoj i/ili regiji, što i ne čudi uzmemo li u obzir hvalospjeve koji su pratili njegovo objavljivanje. Ono što, međutim, nije lako shvatiti je kako je moguće da je na besplatnu promociju te ploče u srijedu u Močvaru došlo svega 30-35 ljudi.
Nelogičnosti na našoj glazbenoj sceni, posebno onoj izvan srednje struje, već dugo nisu ništa novo, a bendovi iz „grada koji teče“ i u prošlosti su se znali sretati sa sličnim ignoriranjem zagrebačke publike. Prvo ime koje u tom kontekstu pada na pamet svakako je Fit koji u, primjerice, Beogradu puni prostore kapaciteta nekoliko tisuća ljudi, dok su prošle jeseni uspjeli jedva do pola ispuniti Mali pogon Tvornice, i to u trenutku kada je njihov best of tjednima bio najprodavaniji album u Hrvatskoj.
Pobjedu na tada još značajnom Art&Music Festivalu u Puli, istini za volju po mnogima nezasluženu, nisu kapitalizirali ni One Piece Puzzle koji su se u Zagrebu također ukazivali dosta rijetko, i to najčešće pred
dvoznamenkastim brojem posjetitelja. Postoje i iznimke poput Jonathana, što barem dijelom vrijedi pripisati podršci Los Angeles Agencyja kakvu One Possible Option po svemu sudeći ne dobivaju od svog izdavača, ujedno i najvećeg u Hrvatskoj, Croatia Recordsa.
Dok smo uoči početka pokušali proniknuti u razloge (pre)slabe posjete, pomislio sam kako su se u slučaju aktera naše priče stvari obrnule. Logično bi, naime, bilo da bend ovakve nastupe održava u demo fazi i potom privuče pozornost, uvjetno rečeno, biznisa, a ne da broj kritičarskih panegirika bude veći od broja onih koji su sinoć odlučili potegnuti do Savskog nasipa.
One Possible Option to nije pretjerano obeshrabrilo jer su održali stvarno dobar koncert I višestruko nadmašili moja prilično velika očekivanja. Prvo što vrijedi istaknuti je iznimno čvrst, robustan zvuk, upravo idealan za veće pozornice, po mogućnosti na nekom open air festivalu. Skoro da je izlišno reći da su sve izvedene pjesme nadmašile studijske verzije, pri čemu je prvi među jednakima bio Deni Kasapović čiji vokal stvarno djeluje kao da mu je Chris Cornell u nasljeđe ostavio svoje glasnice.
Dejan Adamović Deva spada među jače bubnjare na sceni, čega do sinoć moram priznati nisam bio svjestan, pogotovo u kombinaciji s nenametljivim, ali vrlo fluidnim dionicama basista Borisa Braila. Četvorku zaokružuje gitarist Zdravko Kasapović Piggy kojeg će se stariji sjećati još iz devedesetih i grupe The Stuff, čineći kombinaciju rijetku i u svjetskim okvirima (jedini sastav u kojem su svirali otac I sin, a kojega se trenutno mogu sjetiti su londonski Mystery Jets).
Polazišna točka njihovog izričaja nedvojbeno je grunge, uz primjetne utjecaje stonera, nešto manje i psihodelije, no za razliku od većine nekadašnjih sastava iz Seatllea, stihovi im ne zvuče depresivno i tjeskobno, već u prvi plan stavljaju iskrenost, empatiju i ljudskost u svijetu koji, kako sam napisao u recenziji “Etera“, prečesto nalikuje tehnološkoj distopiji iz “Blade Runnera“.
Što se tiče set-liste, najjače su grunuli u skladbama koje i inače držim kreativnim vrhuncima grupe, a to su singlovi s prvijenca “No King“, odnosno “All We Do Today“ vođen instant prepoznatljivim programiranim synthom, i “Breathe“ te jedina pjesma koju su dosad napisali na hrvatskom, ujedno i ona po kojoj je aktualni album dobio ime. Malobrojna publika nije skrivala oduševljenje, što je bendu dalo kakvu-takvu satisfakciju i popravilo raspoloženje pa su se čak vratili i na, tako se barem činilo, neplanirani bis.
U nekim normalnijim okolnostima i vremenima, kvaliteta ovog giga bila bi dovoljna garancija da će sljedeći zagrebački nastup održati pred bitno većim auditorijem, čak i uz naplaćivanje upada. Nažalost, nisam siguran da će biti tako, koliko god to One Possible Option zaslužili.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
