Iz Finske nam stiže uzbudljiv amalgam metala, trip hopa, noisea, i elektronike.
U recenziji albuma „Absolute Elsewhere“ istaknuo sam kako death metalci Blood Incantation najbolje razumiju potencijal metala kao žanra koji je devedesetih pomicao granice u novim i raznovrsnim pravcima. Nisu jedini. Krčenju šikare na rubovima ustaljenih normi žanra doprinijeli su i momci iz finskog benda Oranssi Pazuzu. Bend je dobio ime od „oranssi“, finske riječi za narančastu boju, i Pazuzua, demona vjetra iz babilonske mitologije.
Iako za sebe kažu da sviraju psihodelični black metal, „black“ je na prethodnom albumu „Mestarin Kynsi“ više-manje ispario, a zamijenjen je mračnim amalgamom kojim dominiraju noise i abrazivna elektronika. Kulminacija tog zvuka predstavljena je na novom albumu „Muuntautuja“ (mjenjač oblika) kojim dominiraju utjecaji bendova kao što su Nine Inch Nails i Death Grips, no to je samo dio šarolikih strujanja koja se mogu čuti u novom setu pjesama.
Primjerice, kad čujete početak pjesme „Bioalkemisti“ vjerojatno ćete se sjetiti masnih linija bass gitare Davea Rileya i pomisliti da slušate neku neobjavljenu pjesmu underground legenda Big Black. Da nije metaliziranog i distorziranog demonskog vokala pjevača Jun-Hisa, uvodnu pjesmu mogli bismo komotno kategorizirati pod noise rock. Naslovna pjesma „Muuntautuja“ je zvuk kozmičkog horora upakiranog u trip-hop beat isprepleten vještim bubnjarskim grooveom iznad kojeg prolijeću mračni elektronički efekti.
Atmosfera albuma je usprkos buci i kakofoniji omamljujuća jer nam pruža priliku da sa sigurne udaljenosti istražujemo mračni i otuđujući svijet koji se krije u sjeni zvučne zavjese koju Finci vješto grade. Čak i u najbrutalnijim komadima poput pjesme „Voitelu“ utkani su fragilni i melodični slojevi poput piano dionica koje se probijaju kroz distorzirane slojeve. Među najbolje trenutke albuma ubrajaju se pjesme u kojima se bend prepušta hipnotičkom bubnjarskom grooveu i oslanja prvenstveno na elektroniku za gradnju atmosfere. Najbolji primjer je „Hautatuuli“ koja zvuči kao zla verzija Radioheadove „All I Need“ dok bubanj i jednostavna melodija odsvirana na klavijaturi klize mrakom.
Drugi dio albuma ipak nije toliko dinamičan i uzbudljiv kao vožnja kroz prvih nekoliko pjesama. Tom dojmu uvelike pridonosi i duljina pjesama „Valotus“ i „Ikikaarme“ koje usprkos uzbudljivim trenucima postaju poprilično monotone. Neuravnoteženost je pojačana i finalnom „Vieriva Usva“, instrumentalnim komadom koji bi više pasao kao interlude na sredini albuma jer ne nosi dramatičnost i snagu za odgovor frenetičnom tempu zadanom u prvoj četvrtini albuma.
Gubitak fokusa i finalnog puncha u završnici ne narušava ukupni dojam jer „Muuntautuja“ je odvažan album koji poput pravog mjenjača oblika vješto izmiče kategorizaciji i žanrovskim etiketama. Kad se nađete u prostoru i trenutku u kojem je sve moguće, rezultati ne bi trebali izostati, a slojevite i uvrnute pjesme dovoljno su dobar razlog da nastavimo pratiti rad ambicioznih i kreativnih Finaca.
Ocjena: 8/10
(Nuclear Blast Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
