Nova Porto Morto inkarnacija još više je usavršila izričaj benda. Vrijeme veće popularnosti i nastupa u većim prostorima kuca na vrata.
Taj četvrtak 19. prosinca bio je zapaljivi uvod u udarni vikend klupske kulminacije koncertnih događanja karakteristične za ovo doba godine, no jutro 20. prosinca donijelo je očaj, tugu i nedoumicu zbog užasne tragedije koja se dogodila u osnovnoj školi u zagrebačkom naselju Prečko. Nakon toga prethodna večer činila se kao davni odbljesak nekih sretnijih trenutaka. Nadahnuće za pisanje u tom koncertu bilo je potisnuto. Fokus je bio momentalno izblijedio, odnesen crnim plimnim valom koji je poharao senzibilitet prema ičemu drugom.
Valjda smo kao bića skloni stvarati sebi pred očima optimističnu koprenu svijeta u kojem živimo, jer ili pokušavamo uvijek pronaći nešto pozitivno, ili je valjda pritisak toliko jak da nam se to događa kao instinktivni mehanizam samoobrane bez kojeg ne bi opstali. „Rape, murder… It’s just a shot away“, odjeknulo mi je iz neke podsvijesti jučer, taj stih iz „Gimme Shelter“, pjesmi u kojoj je vjerojatno za sva vremena ugrađen taj neki otrežnjujući kod koji nas upozorava na fragilnost naših života, jer ako smo po nečemu svi jednaki, to je da želimo pronaći ili izgraditi neko sigurno utočište. Jedno od njih vjerojatno je počinak koji pruži neku pomoć i bar donese kakav-takav odmak. Tako je i današnje jutro donijelo neku misao da bi ipak bio red nešto napisati o koncertu grupe Porto Morto koji je održan preksinoć u krcatom Vintage Industrialu, jer taj najplodniji i najpopularniji sastav Jeboton kolektiva to svakako zaslužuje.
Možda bi bilo već dovoljno to što je Porto Morto postao i rasadnik uspješnih talenata na našoj maloj i fragilnoj sceni, jer od njihovih uspjeha i ovisi činjenički zaključak da uopće imamo scenu, jer scena nisu samo glazbenici, već i publika koja ih prati. Dakle u tom Porto Mortu je trombonist Antun Aleksa koji već dvije godine pali i žari klupskom scenom kao IDEM, kao i saksofonist Vedran Živoković koji je od početka i član sastava kantautorice Mary May.
Sam, pak, bend Porto Morto nametno se kao artistička i istovremeno komercijalna (što je važan detalj) perjanica u kojoj je spojeno čvrsto autorsko promišljanje glazbe koja odgovara svim izazovima sadašnjice. U nekom svom profesionalnom rakursu praćenja tog benda, vjerojatno sam bio jedan od rijetkih kojemu se nije sviđao narativ eponimnog prvijenca iz 2016. godine kad sam za njega napisao da predstavlja dobar start, no da ‘utrka’ zahtijeva daleko više. Konkretno, nije mi se sviđalo da se ta agilna i talentirana ekipa upliće u eksperimentalne obrasce i pretjerano se približava zvuku Haustora. Iako je to možda pohvalno za bilo koji zagrebački bend, za Porto Morto sam osjetio da ima daleko više potencijala i to konkretno pop potencijala i da za njega nije opcija da tavori u prošlosti.
Da se razumijemo, štošta se naziva popom, uglavnom ono što baulja po popularnim obrascima, ali je često daleko od bilo kakve popularnosti i što u konačnici rezultira neuzbudljivom mlitavošću onog što se pušta u hrvatskom radijskom eteru. Na svu sreću Porto Morto su već s narednim albumom „Portofon“ shvatili u kojem smjeru ići, jer možda nema bolje situacije i motivacije od te da je možda najveći izazov za sve eksperimentatore učinit popularnim to vlastito eksperimentalno. S trećim albumom „Portopop“ bend je upravo bio zagrizao u tu nišu, poigravši se i s auto-tuneom, inače jako omraženim zvučnim efektom među onima tradicionalistički nastrojenima u glazbi, ali izazov vremena to je jednostavno zahtijevao.
Nova recentna faza Porto Morta započela je svega prije par tjedana objavom singla „Paradoks“, kao prvom etapom. Ako se ovlaš pitate koji bastion treba osvojiti da bi prodrli do širokog kruga slušatelja u Hrvatskoj, taj bastion je radijski eter. Dakle, ni internetski portali, ni televizije, već upravo radio, jer je radio taj sekundarni medij koji i dalje određuje najveće gibanje publike. Ako tražite najočitiju poveznicu, samo pogledajte tko puni arene i zašto imamo dva Prljava kazališta, dvije Crvene jabuke, dvije Daleke obale itd. – ništa od toga nisu napravili ni televizija, ni internetski portali, već upravo program radijskih valova, formatiran ili vođen živim urednicima.
Upravo je „Paradoks“ već po objavi uletio u radijsko emitiranje, a reakcija publike na tu pjesmu u Vintage Industrialu u četvrtak bila je takva kao da je u pitanju koncertni klasik, tj. dugogodišnji adut Porto Morta. Dakle, ako je novi korak i nova strategija spomenutog sastava osvajanje mlitavog hrvatskog radijskog etera poletnim i zanimljivim brojem već sad se može reći da se sve kreće u dobrom smjeru i ta je nanišanjena prava meta. Porto Morto su prvi u novoj generaciji nezavisnih koji su shvatili da radijski eter nije neprijatelj, već da treba na njega jurišati. Uz to, oni su apsolutno sazrjeli za tako nešto. U stanju su isporučiti pop singl koji oduševljava, a ne izaziva ‘tuđesram’.
Jest da su u četvrtak u završnici opet stavljali kućice za ptice na glavu, jer valjda i ta sad već anakrona faza zahtijeva neki hommage benda sam prema sebi, no važnije od promjene scenskih kombinezona (ali nikako zanemarujući segment imidža), bend je duboko uronio i u pretumbavanje aranžmanskih rješenja svojih pjesama, među kojima su mnoge dobile pročišćeniji, time jače istaknut, groove podatan za ples, a da se ne govori o minucioznom ugađanju aranžmana kojima je zadatak upravo isticanje popističnosti u kojoj se miješa ugođaj disco i eighties nostalgije s oštrim i efektnim modernim synth uletima Hrvoja Klemenčića, kao što je basist i pjevač Roko Crnić uistinu stasao u frontmena koji može ‘potegnuti masu’ i kojem se vjeruje. Grupno pjevanje je također usavršeno, pa ima trenutaka kao da je pred vama inkarnacija nekadašnje grupe September, prije nego li ga podeblja ili razvali neki lamarovski moment, pa samo mogu zaključiti da su vrlo vjerojatno više Porto Morto upijali lekcije Kendricka Lamara, nego domaći traperi.
U više od sat i pol nastupa publici su pružili potpunu zadovoljštinu ostavljajući dojam da je krcati Vintage Industrial bio samo probni balon (a ne krajnja instanca) pred skorašnje izlaske u puno veće prostore, jer je jednostavno sazrjelo vrijeme za to, gledano po svim parametrima.
Porto Morto više nisu u sferi „odi i podrži domaću scenu“, već bend koji je u stanju napraviti moćan plesni tulum i na koji se ide kako bi se prvenstveno ugodilo sebi. Ljudima više ne treba crtati da je u pitanju veliko i uzbudljivo pop ime ove male scene. Po svoj prilici naredna 2025. bit će u znaku Porto Morta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
