Nikakvih većih zamjerki nije bilo ni po pitanju svirke tijekom koje su Mrvine, kako ih je sam precizno opisao, balade s distorzijom predstavljene kako zaslužuju.
Iako sam koncertnu promociju solo prvijenca Ivana Mrkocija-Mrve iščekivao s nestrpljenjem, moram priznati da sam imao i nekoliko sumnji. Prije svega, bilo je pitanje koliko je Mrva stigao uvježbati bend, posebno jer, kako to najčešće biva, njegovi članovi imaju redovne poslove, a samim time i nedovoljno vremena za probe.
Strahovao sam i od preslabe posjete, i to iz više razloga. Mrvin matični sastav Šank?! već godinama diljem bivše Juge puni sve prostore u kojima nastupa, no često se događalo da fanove nekog glazbenika baš i ne zanima kako zvuče njegovi drugi projekti. Kao ogledni primjer tog apsurda redovno navodim Škrtice, beogradsku supergrupu koju je na jedinom zagrebačkom koncertu pratilo dvjestotinjak ljudi, barem pet-šest puta manje nego što dolazi na Canetove nastupe s Partibrejkesima. Uz to, “Album 01“ je čak i na glazbenim portalima bio ignoriran do te mjere da je Ravno do dna bio među rijetkima, ako ne i jedini koji je popratio njegov izlazak.
Drugim riječima, hype je, pogotovo u posljednje vrijeme, kod nas postao gotovo preduvjet za uspješan gig, a o ovom koji se u srijedu održao u Vintage Industrial Baru jedva da se mogla pročitati bilo kakva informacija. Svoju sam sumnju, međutim, otklonio već pri ulasku u klub koji je bio solidno ispunjen dobro poznatim likovima sa zagrebačke punk scene, scene kojoj, što se ponovno pokazalo sinoć, medijska podrška zapravo nije ni potrebna.
Mnogo važnije, nikakvih većih zamjerki nije bilo ni po pitanju svirke tijekom koje su Mrvine, kako ih je sam precizno opisao, balade s distorzijom predstavljene kako zaslužuju. Samim time, red je da spomenemo i ostatak ekipe, točnije Danijela Plasajeca – Plaju na bubnjevima koji je svirao i na albumu, basista Nikolu Mrkšu i drugog gitarista Vilima Strejčeka koji su ove pjesme, barem ako je suditi po odslušanom i odgledanom u Vintageu, doživjeli kao svoje.
To se može objasniti činjenicom da su glavni likovi tih pjesama upravo ljudi nalik njima koji su sa četrdesetak na leđima prisiljeni sve češće se zagledati u retrovizor svoga života, makar to možda i ne željeli. Takve teme, bliske onima kakvima se znao baviti i Mile Kekin, dobro se uklapaju u instrumentalni dio, utemeljen u rocku razgranatom u više smjerova, od punka i hard&heavyja do power popa pa i indieja u singlu “Šutnja“.
Najbolje su mi ponovno zvučale iste stvari kao i na ploči, skoro bez iznimke one žešće, “Mostovi“,
“Probudi grad“ i posebno “Nema sna“, ostavljena za kraj nastupa. Jedino što je osjetnije nedostajalo su bili prateći vokali, odnosno činjenica da ostatak benda ne pjeva refrene zajedno s Mrvom, no poslije koncerta mi je objasnio da na tome naprosto nisu stigli raditi. Kada uvedu i taj element, bit će na najboljem putu da postanu vrlo moćna sviračka formacija, što daje naslutiti i očito guštanje što su zajedno na stageu.
Da zadovoljimo formu, recimo i da je odsviran kompletan “Album 01“ pa je gig završio za manje od sata. Prvi korak je napravljen, bit će zanimljivo gledati kako će se dalje razvijati ova priča.