Riječki Kryn, na krilima novog albuma koji se kuhao cijelo desetljeće, sletio je u Savsku u pratnji lokalne alt metal nade koja je lakoćom opravdala status atrakcije koji je stvorila unazad pola godine.
Već se polako pretvara u nekakvu tradiciju da koncertnu godinu otvorim reportom s nastupa nekih domaćih metalaca u Vintage Industrialu, a ovaj put prilika za to se pružila sinoćnjim gostovanjem riječkoga Kryna na pozornici u Savskoj 160. Povod za njihov izlazak pred zagrebačku publiku došao je s njihovim novim albumom “Risset” koji je izišao na samom kraju prošle godine, a koji osobno smatram njihovim značajnim kvalitativnim skokom u odnosu na njihov sad već 10 godina stari prvijenac “Scars Remind Me”.
Drugi razlog koji me doveo u Vintage bio je i prilika da napokon vidimo to čudo od Greynoisea, mladih alt metalaca o kojima scena polako bruji, koji nastupaju posvuda i pobjeđuju na natjecanjima poput STarta u Splitu. Oni su svoj prvi mini album od šest pjesama nazvan “Konnekt” objavili na ljeto i pokazali solidnu razinu talenta iako možda još uvijek u stilskoj potrazi za odabirom koga slijediti između različitih glazbenih uzora.
Bilo kakve dvojbe oko toga zna li Greynoise što radi nestale su čim su izišli na pozornicu, mladi (svi redom od dvadesetak godina), nabrijani i čvrsti u svirci predvođeni brutalno samouvjerenom Leom Magzan za koju se već sad može reći da će se upisati među najbolje front-žene ovih područja i ne samo na području metala. Iako se požalila na svoje zdravstveno stanje sinoć, to se nije nimalo odrazilo na njezino pjevanje i dominaciju pozornicom ispred čvrste ritam sekcije koju čine Vjeko Zuhrić Novaković za bubnjevima i Vilim Petrina na basu, te brat potonjeg Viktor Petrina i Vanja Cvijanović kao guitarslingeri.
Dobili smo priliku čuti i dvije nove pjesme “Albatross” (za koju Lea kaže da je inspirirana Krynom) te “Choose”, a za kraj kratkog seta ostavljena je “Ljeljo” u kojoj su u svoj alt metal izričaj ubacili i etno moment s napjevom u stilu Ladarica i tako postigli instant zgoditak. Jedino pitanje koje ostaje jest mogu li oni na tom tragu sagraditi svoj stil i prepoznatljivost koja bi ih odvojila od svih drugih bendova načelno sličnog miljea ili će ova pjesma zauvijek ostati obećavajuća zamisao koja zvučno suviše odudara od ostatka materijala.
Za razliku od Greynoisea, Kryn je na pozornicu izašao s problemom. Na nekoliko uvodnih pjesama zvuk je bio daleko pretih u odnosu na predgrupu i previše je vremena prošlo u traženju rješenja. u jednom trenutku smo se zapitali je li moguće da mladi zagrebački bend uživo zvuči bolje nego na studijskoj snimci, a iskusni riječani suprotno, no nakon kratkog povlačenja s pozornice bend se vratio i stvari su sjele na svoje mjesto. Do bisa će zvuk postati čak i odličan, no to nam je samo produbilo želju da je cijeli koncert zvučao na toj razini.
Vezano za samu setlistu, bend mi je samo potvrdio prethodno stvoreni dojam da je novi materijal zreliji i kvalitetnije napisan od staroga, a čini se da ga je i publika dobro prihvatila. Možda bi čovjek pomislio kako je to neobično budući da je album “Risset” tek izišao i nije bilo mnogo vremena da se pjesme upamte, ali zapravo Kryn je gotovo polovicu njih objavio kao singlove, neke i više godina prije službenog izlaska na albumu, pa je publika s dobrim dijelom materijala već itekako dobro znala. Ipak, jednako su dobro dočekane i one koje nisu otprije bile na meniju, poput recimo “When Heroes Fall”.
I prije samog koncerta posebno je najavljivano gostovanje Dine Jelusića na jednoj pjesmi, koja je sačuvana za bis, a premda angažiranje ovog miljenika hard rock publike u mojim ušima ne donosi neke posebne dodatne bodove, mladiću se ne može poreći da ima sve potrebne sastojke koje tvore jednu pjevačku zvijezdu i jasno je zašto njegov stil može biti privlačan određenoj publici iz i izvan Hrvatske.
Bez obzira na to jesu li ili nisu popularni gost i lokalna predgrupa zaslužni za pokoju glavu u publici više, Kryn je postigao veliku i značajnu pobjedu na zagrebačkom terenu buduči da je dupkom napunio koncertnu halu Vintage Industriala, što je ponekad velik zalogaj i za veće bendove, pa kako onda ne bi bio i za goste koji su u dva desetljeća postojanja objavili isto toliko albuma. Osjetio je i Karlo energiju iz publike na pozornici, činilo se da je istovremeno i dirnut i ponosan, a imao je i zašto biti.
Dodajmo uz sve ovo da je sinoćnjim koncertom u vrlo sadržajnu godinu, pogotovo po pitanju žešćih nastupa, ušao i Hangtime Agency koji već u narednim danima nastavlja snažnim stranim gostovanjima poput onih Tesseracta i Dark Funerala u Boogaloou, pa eto, sretna nam i žestoka bila 2025. svima!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
