Lela Kaplowitz sinoć je u Kontesi – Klubu Kazališta Komedija predstavila svoj novi album ‘Moj svijet’ i tom prilikom ugostila Dragu Diklića i Željku Veverec.
Koliko god glazbena produkcija u Hrvatskoj rasla i koliko god se objavljivalo albuma i pjesama, nekako uvijek manjka kvalitetnih mainstream pop izdanja koji su u stanju okupiti kvalitetne glazbene timove, ponuditi dobre tekstove i dakako pjevače od kalibra koji to sve mogu iznijeti na hrvatskom jeziku. Recentni primjer za tu tvrdnju ponudio je izbor pjesama za Doru koji je poput vala izbacio na suho mnoštvo diletantizma kad je riječ o bazičnoj formi pjesme kao i po pitanju izvedbe. Jasno je da postoji jaka volja i želja mnogih prema afirmaciji i probitku, ali kao da najmanje razmišljaju o tome s čim će to napraviti, a to bi trebale biti pjesme.
Taj problem se prelijeva i na radijske postaje koje posljedično vrte štošta, ali se malo toga zadržava u prostoru u kojem su i dalje ziceri hitovi stari između 30 i 50 godina. A ako odemo u taj davnašnji period i pogledamo tadašnje prakse, onda ćemo tamo zateći neke odgovore. Jer tada su se pjevači kalili kroz razne forme među kojima je bio i jazz i gotovo nitko iz prvog ešalona nije bio a da iza sebe nema iskustva nastupa u pratnji festivalskih i inih orkestara. Dakle stvar je bila u radu i u praksi s brojnim ljudima iz glazbenog svijeta i u takvim situacijama se diletant bilo koje vrste nije mogao provući.
Ovakav uvod je tu prvenstveno iz razloga kako bi se ilustrirao jedan dobar recentni primjer te, nazvat ću je, old school pjevačke prakse kaljenja. Lela Kaplowitz je još 2009. godine na međunarodnom natjecanju jazz vokalistica u Finskoj osvojila prvu nagradu stručnog žirija i publike, da bi karijeru jazz pjevačice započela godinu dana kasnije s albumom „Love Me Or Leave Me“ i od tada nanizala osam albuma vokalnog jazza uglavnom na engleskom jeziku, ako se izuzme „Kvarnerska rapsodija“ kao hommage album nekadašnjem festivalskom epicentru, da bi tek s recentnim albumom „Moj svijet“ suvereno izašla i kao autorica.
Album je sinoć predstavila zagrebačkoj publici u punom Klubu Kazališta Komedija, tj. Kontesi u pratnji supruga Joea Kaplowitza za klavirom, Jankom Novoselićem za bubnjevima, kontrabasistom Zvonimirom Šestakom, gitaristom Elvisom Penavom i saksofonistom Mariom Bočićem. Lela je na samom početku napravila mali test publici, odnosno da probaju pogoditi koji dijelovi poznatih jazz standarda su utkani u pjesmu „Ritam“. Pogodio je jedino Davor Hrvoj, najpotkovanije jazz pero u Hrvata, što je više-manje bio znak da je na koncertu prevladavala publika koja ne naginje toliko prema jazzu koliko prema kvalitetnoj izvedbi na koju je došla te večeri.
I to je bio dobar znak, jer ‘nekužerska’ publika reagira spontanije, posebno kad je glazba ponese, a to se točno dogodilo prilikom izvedbe pjesme „Zvuk“ koja je zaraznim ritmom i svojom energijom neke posjetitelje dignula iz stolaca, dakle jedna od onih situacija kad se singl ili potencijalni hit jednostavno dogodi i iskristalizira kroz najglasniji i najdulji aplauz dotad te večeri, taman da i potpisnik ovih redova može izvući zaključak da Lela Kaplowitz posjeduje materijal koji bi se mogao lako probiti i do radijskog etera i tamo ostati, jer jest da mu je jazz baza, ali posjeduje puno elemenata pop pjesme i kao da je rađena upravo za publiku željnu novog, kvalitetnog i otpjevanog na vlastitom jeziku, a takvih nije mali broj.
Time je koncert dobio dobar vjetar u leđa na uzlaznoj putanji tako da su gostovanja Drage Diklića i Željke Veverec došliakao dodatni bonusi, a ne situacije kad se gosti nasušno očekuju. Diklić koji je nedavno po posljednji put nastupio na cjelovečernjem koncertu u Lisinskom, sinoć je pokazao da se ipak ne misli u potpunosti povući. Publika je bila puna empatije prema 87-godišnjoj glazbenoj legendi tijekom izvedbe pjesme „Glavni lik usporenog filma“ s Lelom u kojoj je prilično bio u duhu toga što pjesma pjeva, no zato je živnuo u finalu koncertnog happeninga u izvedbi „(Theme From) New York, New York“ u kojoj mu je taj Sinatrin evergrin upumpao adrenalin, a treba još dodati da nas je stari iskusni crooner počastio i s nekoliko anegdota poput prve suradnje s Boškom Petrovićem prije 67 godina, dakle perioda kad jedva da je itko sinoć u publici bio rođen.
Duet s kolegicom Željkom Veverec bio je očekivano besprijekoran. Jedino je neočekivan bio buket cvijeća koji je Željka donije Leli u čast objave albuma „Moj svijet“ koji se, usput rečeno, mogao i kupiti u fizičkom obliku nakon koncerta.
Možda bi za kraj bilo dobro reći kako „Moj svijet“ nije ciljani album za proboj u širi slušateljski spektar, no posljedično bi zbog svoje kvalitete, iskrene emotivne snage i prijemčivosti to lako mogao postati, jer kao što je kazano u uvodu, takvi albumi su kod nas nažalost rijetkost.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
