Premda se ne može poreći da je Coco to dobro osmislio i da nema doista pogrešnih poteza u njezinoj izvedbi, ova je simpatična kolekcija više hit trenutka negoli izdanje koje će ostaviti neki dublji trag.
Hrvatska kinematografija ne može se pohvaliti velikom količinom remek-djela, ali osim drame “H-8” Nikole Tanhofera, vjerojatno jedini film koji se može pohvaliti općim konsenzusom da zaslužuje tu titulu svakako je šarmanta komedija Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli” iz 1970. temeljena na duhovitom tekstu Vjekoslava Majera “Dnevnik malog Perice”.
Smještena u razdoblje prije izbijanja Drugog svjetskog rata, s neponovljivom glumačkom postavom predvođenom Franjom Majetićem, Reljom Bašićem, Mirjanom Bohanec i Mijom Oremović, prepuna replika koje ni 55 godina kasnije ne izlaze iz svakodnevne uporabe, ova je zagrebačka sličica o ljubavnoj zavrzlami postigla status vječnog klasika i kao takva postavila temelje za daljnju eksploataciju.
Tako je 2021. s emitiranjem krenuo i njezin nastavak smješten u 1964. pod nazivom “Dnevnik velikog Perice” u kojemu pratimo događaje iz života naslovnog pripovjedača koji je sad odrastao muškarac koji ganja pjevačku karijeru u zemlji u kojoj dolazi do brojnih kulturoloških promjena koje donose neki vjetrovi što pušu sa zapada.
Krajem prošle godine dogodovštine velikoga Perice ušle su u drugu sezonu, što svjedoči o popularnosti kod gledatelja hrvatske dalekovidnice, kao i činjenica da je njezin soundtrack (koji kao producent i autor nekoliko novih pjesama potpisuje Coco Mosquito, široj javnosti najpoznatiji kao mastermind pop fenomena Jinx) sad već treći tjedan najprodavanija ploča u zemlji, iako je nemoguće zaključiti koliko je to značajan uspjeh, budući da se podaci o točnom broju prodanih primjeraka svaki tjedan i dalje drže u tajnosti.
Cocove pjesme zabilježene na ovom soundtracku koji je izišao samo digitalno i na vinilu, bez CD izdanja, predstavljaju ga kao talentilanog autora sposobnog napisati brojeve u duhu vremena radnje serije, a koje mogu stajati uz bok brojnim klasicima koji čine većinu ovog materijala u izvedbi novih glumačkih i pjevačkih lica.
To posebno vrijedi za pjesme koje otvaraju i zatvaraju ovu kolekciju, “Sve dođe na svoje” i “Sam” u izvedbi riječkoga pjevača Dina Antonića koji posuđuje pjevački glas Perici glumca Živka Anočića, dok je “Rekla je da” koju pjeva Jakov Peruško – Rihtar tek filer u duhu starog rock and rolla kakav je u naše krajeve došao upravo sredinom šezdesetih.
U pratnji orkestra uglavnom sačinjenog od dobro poznatih imena s lokalne jazz scene, mlade pjevačke snage koje su mahom popularnost stekle na pjevačkom showu The Voice ovdje dobivaju priliku zasjati i izvan natjecateljskog programa, pa tako Martin Kosovec kojeg su mnogi prozvali reinkarnacijom Ive Robića pjeva njegov veliki hit “Golubovi”, dok Karla Jovanović donosi užareni duh Josipe Lisac u izvedbama njezine “Oluje”, zatim hita “Jutro će promijeniti sve” iz pjesmarice Indexa te “Mali trg” grupe Grešnici.
Oni koji imaju nekakvo znanje o jugoslavenskoj glazbi iz tog vremena primjetiti će vremenski raskorak između razdoblja u kojem se serija odvija i nekih pjesama koje su nastale po pet-šest godina kasnije, a uključene su u ovu kompilaciju, iako to vjerojatno predstavlja veći problem za historijsku točnost serije negoli za uživanje u njezinom soundtracku.
Nadalje, Mirjana Bohanec Vidović koja jedina reprizira svoju ulogu iz Golikovog filma ovdje pjeva duet s Radom Šerbedžijom “Miruj, miruj srce moje” koju je napisao Petar Preradović u devetnaestom stoljeću, dok nekoliko skladbi Arsena Dedića u izvedbi mlade glumice Lane Ujević Telente odudaraju od ostatka materijala gotovo isključivo zato što je njezin vokalni stil suviše moderan u odnosu na druge pjevačke izvedbe. Iznimka ovdje je “Ni ti ni ja” koja joj je legla znatno bolje nego ostale pjesme.
Soundtrack velikoga Perice dobrodošao je retro izlet koji će starijim slušateljima probuditi dozu nostalgije, a mlađima možda otvoriti put do izvornih pjesama u kojima će uživati više nego u ovim obradama. Premda se ne može poreći da je Coco to dobro osmislio i da nema doista pogrešnih poteza u njezinoj izvedbi, ova je simpatična kolekcija, za koju se svakako može reći da “zlo ne misli”, više hit trenutka negoli izdanje koje će ostaviti neki dublji trag.
Ipak uz njezinu objavu kao i pojavu mladog Kosovca, bilo bi itekako zanimljivo kad bi se među publikom otvorila neka niša ponovnog interesa za glazbu šezdesetih godina kada su pjesme bile mnogo više od onoga što danas dopire do prosječnog slušatelja. “Eh, to su bila vremena starih vitezova,” kako bi Franjo Šafranek uzdahnuo na uho gospodina Fulira.
Ocjena: 6/10
(Dancing Bear, 2024.)