Antologijski koncertni album za Black Pumas.
Prva petoljetka u karijeri Black Pumas okončana je na najbolji mogući način. Integralna 88-minutna snimka prošlogodišnjeg trijumfalnog njujorškog koncerta objavljena na albumu „Live from Brooklyn Paramount“ predstavlja konačan dokaz da su se Adrian Quesada i Eric Burton sa svojom pratećom ekipom uspješno ubacili među najjače koncertne soul rock atrakcije.
Iako je Black Pumas na samom početku bio mahom studijski projekt, pokrenut kad je prekaljeni producent, gitarist i bivši lider latin funk orkestra Grupo Fantasma Adrian Quesada u Austinu otkrio hipertalentiranog uličnog muzičara Erica Burtona, sve što je uslijedilo poslije objave maestralnog debi albuma postalo je neraskidivo povezano s impresivnim koncertnim performansama ovog combo sastava koji uživo zvuči kao veliki orkestar.
U kratkom vremenu Black Pumas je napredovao do višestruke nominacije za Grammy, do svirke na inaguralnom eventu Joea Bidena i Kamale Harris, kao i do rasprodanih europskih nastupa među kojima nažalost nije bio šibenski gig koji je dvaput otkazan zbog korona krize. U tom su ubrzanom razvojnom ciklusu, gdje je prvo londonsko gostovanje ispratilo 20-ak ljudi, a drugo par tisuća, iscrtane glavne karakteristike kultnog teksaškog sastava.
U live izdanju, Eric Burton sve više podsjeća na one stare afroameričke soul frajere koji su završili u velikim rock bendovima, a najviše na Sama Claytona iz Little Feat. Kad Burton pjeva „Colors“ uvijek je prva asocijacija Claytonova interpretacija čuvenog Little Feat evergreena „Spanish Moon“. Quesadina retro gitara dolazi iz jedne drugačije tradicije koju je stari anglo rokerski svijet slabo poznavao, iz predugo marginaliziranog latinoameričkog post-Beatles psychedelic popa temeljito istraženog i precizno rekonstruiranog tek na njegovom posljednjem solo albumu „Boleros Psychodelicos“. Adrian je odrastao u Laredu na meksičkoj granici, gdje je to jednostavno domaća muzika. Treći čovjek u Pumama je jazz klavijaturist JaRon Marshal koji je zaslužan i za neke live aranžmane, a preostale pozicije zauzimaju basist i trubač Brendan Bond, bubnjar Stephen Bidwell, te prateće pjevačice Angela Miller i Lauren Servantes.
U perfektno razrađenom koncertnom repertoaru podjednako su zastupljeni albumi „Black Pumas“ i „Chroniclas of a Diamond“, a standardnoj set listi sa 16 pjesama priključen je nadahnuti cover Tracy Chapman „Fast Cars“ izvučen iz limited editiona debitantskog albuma. Brooklynski koncert otvorili su kao i obično s „Fire“ zato što je to prva pjesma koju su Quesada i Burton zajedno snimili i objavili. Uvijek je zvučala moćno, ali ova brooklynska verzija je zbilja veličanstvena.
Ako su se htjeli preko reda upisati u povijest nedavno obnovljene legendarne dvorane Brooklyn Paramount, koja pamti zlatne godine američkog jazza i ranog rock’n’rolla, „Fire“ je svakako preporuka da to mogu napraviti odmah. Na nju se nastavlja „I’m Ready“, gdje se Burton vraća southern soul korijenima i priziva duh Otisa Reddinga, dok Quesada vodi bend u tvrđi funk ritam što podsjeća na Brownout, manje poznati P-Funk offshot njegove Grupo Fantasme s petnaestak godina stare ploče ploče „Aquilas and Cobras“.
U trećoj pjesmi „Gemini Sun“ ponovno blista Eric Burton, danas jedan od najraskošnijih američkih soul vokala. Zatim je na redu „Know You Better“ kao prva od tri pjesme u kojima svi zajedno izlaze iz zone studijskog komfora i kreću u osmominutni extended live session izveden bez trunke nepotrebnog rasviravanja „Know You Better“ i „More Than a Love“ dokazuju da oni i to mogu, a maestralna „Colors“ stoji kao trajna napomena da to nitko ne može bolje od njih.
Za Burtona su tako dugi formati novo iskustvo, dok za Quesadu baš i nisu budući da je s Grupo Fantasma prošao svakakve koncertne improvizacije. Kad su pratili Princea na Superbowlu u Miamiju 2007. godine svirali su neke pjesme i punih 20 minuta. No, to je bila samo trenutna inspiracija. Ovo je nešto daleko veće. Antologijski koncertni album za Black Pumas!
Ocjena: 10/10
(ATO Records / PIAS, 2024)