Otišla je Marianne Faithfull, rock’n’roll dama koja je nosila crninu i onda kad je bila odjevena u najvedrije boje na svijetu.
“Želite li upoznati pakao, naći ćete ga u duši depresivnog čovjeka”, rečenica je koju sam čuo na četvrtoj godini psihologije, na kolegiju zvanom klinička psihodijagnostika. Čini mi se da sam najsličnije paklu osjetio kad sam slušao album “Broken English” Marianne Faithfull, a prije toga, u pjesmi “Sister Morphine” The Rolling Stonesa.
“Sister Morphine” je pjesma koja traži da je se proživi, pa je onda napiše, bilo kakvo preskakivanje koraka će rezultirati patetikom koja će uništiti pjesmu i učiniti je patronizirajućom. Marianne Faithfull je izbjegla sve te zamke u kreativnom procesu i mirno opisuje susret sa smrti, u predvorju gdje se sreću beznađe u životnoj formi i zadnja čovjekova nada za životom na izdisaju.
Dogovor s lađarom je sklopljen, Styx se prelazi lako i predvidljivo, kao i toliko puta do sada, ali onda nasred rijeke, iz neznanih razloga, lađa mijenja smjer. Faithfull dobiva priliku da napiše pjesmu, da bude marginalizirana i ponižena, da proživi još par dekada, stekne poklonike među indie rockerima i darkerima, kao i da konačno pređe rijeku kad sve to bude učinjeno.
Marianne Faithfull će još dugo tražiti svoje priznanje koautorstva nad pjesmom “Sister Morphine”, vjerojatno među 10 najjezivijih pjesama u kanonu rock’n’rolla. Teško je i zamisliti bi li Jagger ili Richards mogli napisati stihove:
“Ah, come on, Sister Morphine, you better make up my bed
‘Cause you know and I know in the morning I’ll be dead,
and you can sit around, and you can watch all the
Clean white sheets stained red.”
Također, teško je zamisliti bi li Jagger napisao “Sympathy For The Devil” da mu Marianne nije u ruke dala Bulgakovljevu knjigu “Majstor i Margarita”, a vjerojatno bi i glazbena karijera Faithfull bila drugačija da joj u tinejdžerskim godinama Jagger i Richards nisu podarili “As Tears Go By”. Malo je čudo kako su dvije mlađahne londonske bitange, potpomognute Andrewom Loog Oldhamom uspjele napisati delikatnu, tužnu pjesmu o usamljenosti i neshvaćenosti i isto tako, malo je čudo kako ju je evokativno otpjevala djevojka koja nije navršila ni 21, premlada da uđe u najpoznatije svjetske kockarnice.
Djevojka iz “fine” familije s dobrim obrazovanjem krenula je prema životu u kojem je “crnog đavla ugrizla za muda”, prema mnogo gorim životnim kockarnicama, zauvijek promijenila najbolji rock bend na svijetu koji nije iz Liverpoola, i doživjela da Nick Cave, PJ Harvey, Metallica, Damon Albarn budu suradnici i poštovatelji.
Priča o Marianne Faithfull kao muzi tek je dio kompleksne slagalice koju je gospođa Faithfull stavila pred slušateljstvo. Muzički dio života sadrži zavidnu količinu hodanja po rubu. Njen najpoznatiji i vjerojatno najbolji album “Broken English” je šaka u oko dečkićima koji, nakon 15-20 godina karijere snimaju wanna be albume i koji se iz umjentičke rock grupe pretvaraju kao poslovni projekt. U to doba The Rolling Stones su polagano, ali sigurno klizili u ono što se zove autopilotiranje. Takve stvari nikad nisu postojale kod Faithfull. Znala je i ona snimiti svašta, ali su njen život i njena karijera rijetko kad bili igre na sigurno.
Album “Broken English” iz 1979. zaslužuje podnaslov “Blood on the Tracks”, jer zvuči kao da ga je napisala, odsvirala i otpjevala grupa ranjenih zvijeri. Neki će se smrznuti na spomen naslovne pjesme, autoritativnog vokala i marširajućeg ritma, drugi će izustiti naslov obrade “Working Class Hero”. Kao što se umjetnička magija dogodila s “As Tears Go By”, tako se dogodilo i s pjesmom koju pjeva gospođa koja nikad nije bila “Working Class Hero”, ali je imala dovoljno interpretatorske snage da se takva pitanja ne postavljaju. Mariannino stapanje s pjesmom je izvedeno savršeno.
S albuma “Broken English” osobno ću apostrofirati zaključnu “Why D’ya Do It?”, zaključnu pjesmu na albumu u kojoj se Marianne ne boji otvoreno napasti partnera zbog nevjere. Riječi nisu pretjerano birane, no Faithfull ih uvjerljivo plasira i njoj se bez ostatka vjeruje, kao i u “Working Class Hero”. “Da razbijene čaše viskija s ledom imaju glas, vjerojatno bi zvučale kao Marianne Faithfull.”, napisao sam povodom koncerta Marianne Faithfull u Beču 2009. Njena osobna i muzička elegancija se najnormalnije fuzionirala s pjesmama s ruba života.
Otišla je Marianne Faithfull, rock’n’roll dama koja je nosila crninu i onda kad je bila odjevena u najvedrije boje na svijetu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
