Grupa The Memorials predvođena Tomasom Pridgenom, bivšim bubnjarem grupe The Mars Volta pošteno je zakuhala atmosferu u Močvari, ali te večeri su i domaći glazbenici ispred The Memorialsa bili na visini zadatka.
„Svirali smo od Portugala do Skandinavije. Ovo je naša prva europska turneja i nismo ni sanjali da ćemo doći i u jednu Hrvatsku, hvala vam što ste nas ugostili“, izjavila je Viveca Hawkins, prevačica grupe The Memorials pred stotinjak prisutnih u Močvari u petak navečer.
Viveca je punokrvna crna pjevača, odličan izbor za kalifornijski afro punk predvođen bubnjarom Thomasom Pridgenom poznatom po radu s grupom The Mars Volta. Iz čisto promotivnih razloga i trpanja u nove stilske ladice razumljivo je Pridgenovo inzistiranje na imenovanja afro punkom onoga što radi The Memorials, koji u svojoj srži i stavu to svakako jest. Ali je pored toga to i dobrano umočena priča u prog rock gledano i po trajanju pjesama i po njihovij kompleksnoj strukturi u kojima su česte izmjene raspoloženja i aranžmana. Dakle dobar dio The Mars Volta razmišljanja i gradnje pjesama Pridgen je ugradio u temelje ovog benda. Čim je tu i crna pjevačica, primisli o poveznicama sa soulom su ekspresno prisutne, no tu je i hip hop nasljeđe koje se čini daleko zanimljivijim segmentom u izvedbi Vivece Hawkins, koji više podsjeća na glazbeno-poetsku narativu pred-hip hop ere. Točnije stil koji je bio karakterističan za The Last Poets i Gil Scott-Herona. Tako da upravu tu leži dobar dio iskonske snage The Memorialsa, daleko više nego u izlizanoj hard rock formi solo onaniranja na električnoj gitari što se također moglo vidjeti i čuti na koncertu u petak.
No čak ni ta najpozerskija epizoda energijom ispunjenog nastupa nije neka značajnija primjedba koncertnoj izvedbi ove izrazito zanimljive adrenalinske bombe koja je u salvama eksplodiravala na pozornici. Da je bilo više publike, sigurno je da bi i atmosfera ispred pozornice bila daleko više naelektrizirana. Nekakvo posezanje argumenta sveopće krize i besparice se čini irelevantnim kad je u pitanju mjesec studeni ove godine u kojem su se u metropoli vrhunski koncertni i klupski događaji doslovce nizali dan za danom. Praćenje svih koncertnih zbivanja za prosječnog poklonika urbanog zvuka se u proteklih trideset dana činilo nemogućom misijom. Stoga je i stotinjak okupljenih na koncertu The Memorialsa nešto što nikako ne bi trebalo imati negativni predznak.
No nije samo The Memorials briljirao. Bila je znalački organizirana večer i kad je izbor predgrupa bio u pitanju. Ispred američkih headlinera nastupio je zagrebački progresivni hardcore-noise-grunge-pop trojac Dusted Crutch predvođen izvrsnom pjevačicom Anđelom Zebec koja posjeduje vokalnu energiju i čistoću tona jedne Skin iz Skunk Anansie. Bili su jednako uvjerljivi i glasni kao i na 2. Inkubatoru prije mjesec dana u Tvornici kulture, a autor ovih redaka svakako je ponosan na činjenicu što je ovaj iznimno kvalitetni mladi domaći bend bio dio i naše glazbene priče. Držimo im fige u svakom pogledu, jer uistinu zaslužuju širu afirmaciju od teritorija glavnog grada i okolice.
Prvi je na pozornicu te večeri izašao mladi pijanist i pjevač Nikola Vranić aka JohnJohn Raven August (skraćeno J.R. August), zabočki autor i glazbenik čiji je petominutni video uradak „Man With The Magnificent Mind“ prije mjesec dana završio na listi najboljih pjesama na stranici Coldplaya što je izazvalo tektonski poremećaj u hrvatskom mainstream medijskom prostoru koji se obično kroz internetske tražilice bavi pronalaženjem Hrvata u svijetu, od onih umiješanih u krijumčarenje do onih zapaženih zbog druge vrste talenta, kako bi se obično kreirale bombastične priče – instant informacijska hrana bačena u eter zombielanda. Uglavnom, svi ti predstavnici te vrste medija koji su nedavno Nikolu dizali u nebesa kao supertalentiranog dečka koji će uskoro gigantskim koracima hodati planetom poput 2 Cellos, uglavnom se oslanjajući se na klimavu činjenicu da je zapeo za oko Chrisu Martinu, baš se i nisu pojavili tog petka u Močvari. Tipična hrvatska medijska površnost i ignorancija na djelu. Možda bi došli na koncert da je neki od ‘imam stav o svemu’ modnih stilista lupio pred nekom kamerom da se i njemu sviđa ono što se sviđa Chrisu Martinu i da ga jako zanima glazba tog dečka kojem su neki odmah zalijepili i etiketu mladog hrvatskog Tom Waitsa. A tko zna možda se i pojave u Vip Clubu za par tjedana, gdje će J.R. August još jednom uživo izvesti svoju glazbenu kvadrologiju.
Uglavnom Nikola je uistinu nadareni mladi autor koji i u ogoljenoj verziji nastupa na kojem je on bio za klavijaturama i mikrofonom pojačan samo decentnom pratnjom ženskog vokala, dokazao kako njegove četiri izvedene pjesme drže vodu. Bila je to glazba koja poziva na slušanje i to glazba u pravom smislu te riječi, neopterećena trikovima i umiljavanjem publici. Minijaturna kvadrologija čije izvođenje nije potrajalo ni pola sata bio je sasvim lijep uvod u kvalitetnu glazbenu večer tog petka kraj savskog nasipa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
