Međunarodni dan obilježavanja borbe protiv AIDS-a se za zagrebačke prilike u koncertnom smislu prometnuo kao određeno podvlačenje crte minule godine u smislu: tko je tko na sceni. Koncert koji se redovito održava svakog 1. prosinca u Domu sportova podsjeća na nasljednika Fiju Briju okupljanja na istom mjestu tijekom devedesetih, prošle godine je sve bilo u znaku Dubioza kolektiva i Kawasaki 3P-a, a ove… Pa krenimo redom.
Veliki event ima svoje zakonitosti, a to je da na njemu moraju biti izvođači koji su u stanju privući mase. Po pitanju urbane scene u Hrvata to je organizatorima često najveći problem, posebno ako organizatori žele zadržati urbani štih neke manifestacije. U tom pogledu Pozitivan koncert kao manifestacija koja drži do te vrste stvaranja velikog događaja od kontrakulturnih, a ne estradnih imena je i ove godine zaslužio palac gore.
Jest da su Hladno pivo i Let 3 ziceri za tako nešto, ali uvijek postoji rizik zamora materijala i naravno trenutak u kojem ovi seniori našeg urbanog zvuka mogu izvisiti u kreiranju koncertne fešte koja gubi predznak generacijskog tuluma. No mladih je bilo i to u velikom broju, što je i vjerojatno imperativ Pozitivnog koncerta, ako se uzme njegov edukacijski segment.
Prvi su na pozornicu negdje prije 20 sati istrčali riječki One Piece Puzzle. Žestoki i uigrani crossover bend čiju moć na x-tu potenciju podiže prodorni glas pjevačice Ratke Rural. Izvrstan bend koji posjeduje sve elemente za postati broj 1 buntovnička priča mlade generacija. Zašto se to nije dogodilo već objavljivanjem njihovog prvijenca „13 zlatnih hitova“ 2009. godine djelomično se može protumačiti time što su im redom svi spotovi odbijeni za emitiranje na nacionalnoj TV kući (o privatnima ne treba ni trošiti riječi), upravo zbog šokantnosti koju izaziva izravnost poruka koju ovaj bend s mudima do poda isporučuje.
Na pozornici Pozitivnog koncerta gitarist OPP-a koji se odaziva na ime Armageljon Espaljon izašao je obučen u opaticu, što će reći, još jedan detalj riječkog stanja uma i burlesknoj provokaciji na tragu Leta 3. No to nimalo nije bila i sprdačina na temu glazbe grupe, koja je i ovog puta uživo bila divlji kiborg, spoj hidraulične tvorničke preše i divlje amazonke s ljubičastom kosom, koja „dere, roka i guzi“ udarajući tekstovima pjesama na primordijalnu točku prisutnih. Tijekom njihovog nastupa sam od nekih u publici čuo komentare kako ih vide po prvi put i da ne mogu vjerovati kako im je taj bend ostao ispod radara cijelo ovo vrijeme. Dakle nade za One Piece Puzzle ipak ima i iskreno mi je žao što u tom trenutku u polupraznoj dvorani nisu Pozitivac otvorili Brkovi, nakon kojih bi puno veći broj omladinaca i omladinki uistinu dobili po ušima punk po koji su došli.
Naravno na Brkovima je dvorana bila znatno popunjenija. Ta parodija, taj pastirski punk je u protekloj godini postao kontrakulturni fenomen svojim bastardnim spojem narodnjaka, punka i metala. Upravo su oni bili magnet za najmlađi dio urbane buntovničke populacije okupljene u Domu sportova. Po reakcijama i zbornom pjevanju sve je podsjećalo na prošlogodišnji delirij koji je vladao na istom mjestu kad je nastupala Dubioza kolektiv.
Brkovi su u najjednostavnijoj definiciji slika u ogledalu današnje šund Hrvatske. Njihova glazba je mentalni vrisak protiv sveopćeg poseljačenja i nepravde, ali na jednako tako poseljačeni način. Nema tu intelektualne distinkcije. I sami Brkovi tu svoju priču propagiraju kao zajebanciju, iako je riječ o šovinističkim tekstovima muškaraca slabića kojima je obično za sve kriva jedna žena koja ih nije (za)voljela, pa za posljedicu arlauču o svom tužnom životu na način kao da ih otomanski krvnici uz zvuk zurli nabijaju na kolac.
Dok je klincima sa svježe napravljenim irokezicama to povod za padanje u delirij dotle su i Brkovi dokaz da su u ovom trenutku permanentnog kulturološkog sukoba razni Halidi do koljena potukli Milića Vukašinovića, uz opasku da u redovima tih Halida nije Hali gali Halid). Brkovi su i u glazbenom smislu monotoni. Iako forsiraju pankersku 1,2,3,4 šprancu, skloni su ulasku u najotrcanije fraze heavy metala na prilično nemaštoviti način. Ali eto, svojom glazbenom formom očigledno mladom naraštaju nude instantni zaborav na besperspektivnost ujedinjujuću vjerojatno na jednak način dva tabora; one koji su iz znatiželje iz roditeljske fonoteke iščupali neki The Clash i one kojima se svidjela Brena. Zanimljivo je bilo i vidjeti te zapuhane klince kako nakon koncerta Brkova i pjevanja „Rujnog vina“ i „Kurvo prokleta“ izvan dvorane dolaze do zraka i ignoriraju početak koncerta Leta 3.
Pozitivan koncert je ujedno bio dobra prilika za live komparaciju ta dva različita glazbena pristupa parodiji hrvatske zbiljnosti. Leta 3 kao seniora i Brkova kao juniora. A razlika je bila i više nego očita u korist Mrleta, Prlje i ekipe. Letovci su koncert započeli uz gostovanje Le Zbora čije pripadnice su izašle odjevene kao opatice. S „Hvala tebi Kriste“ je otvoren koncert, što je ujedno i najava novog albuma „Kurcem do vjere/Thank You Lord“, nakon čega je postupni ulazak publike u delirij započeo s „Vjeran pas“ da bi se, ujedno i najjača katarza cijelog Pozitivnog koncerta, dogodila na „Dijete u vremenu“.
Iako ni sam ne znam na koliko sam koncerata Leta 3 u životu pogledao počevši još od „Two Dogs Fucking“ godina, Prlja me opet iznenadio u Domu sportova svojom energičnošću i svježinom. Kao da je potegnuo iz petnih žila da bi bend predstavio u najboljem svjetlu i istovremeno bio lucidni dirigent masi od 6-7 tisuća ljudi ispred sebe. Pa sad je li u pitanju bilo neko dokazivanje Brkovima kako to radi stara garda, otimanje showa Hladnom pivu ili groznica koja trese sve glazbenike pred objavljivanje novog albuma (Let 3 studijski album nisu objavili još od „Bombardiranja Srbije i Čačka“), ili sve odjednom, nije lako zaključiti. Ali da je na nastupu Leta 3 sve ključalo, to je bilo nepobitno. Bio je to i dokaz da nije još sve otišlo u krasni kurac. Sorry dragi Brkovi, ali kad vi budete headlineri ovakvog eventa, to će biti prvi znak apsolutnog beznađa, koliko god to vama bila zajebancija. Završni udarac Let 3 su priredili s „Izgubljenima“ i na bisu ponovno u društvu Le Zbora s „Riječkim pičkama“. Impresivno po tko zna koji put.
No i Hladno pivo se u dobrom svjetlu pokazalo kao tvrd orah. Publika je najpopularnijem domaćem bendu počela jesti iz ruke s uvodnim taktovima „Nije sve tako sivo“, a euforija se nije stišavala ni kad su na red došle pjesme s posljednjeg albuma „Svijet glamura“. Najavljivanje „Zimmer Frei“ bilo je za Mileta Kekina prigoda za kratki osvrt na skorašnji ulazak u EU. Iako su pjesme tekle besprijekorno, frontmen Hladnog piva nije isporučivao Prljinu jačinu tenzije, kao da nije imao želju iskoristiti trenutak i gurnuti sve u novu dimenziju, recimo na način sličan onom prošlogodišnjem klupskom nastupu u Malom pogonu Tvornice kad se HP našlo u ulozi predgrupe mladom bendu Mjuzikl, kad je sve frcalo od sirovog punka, a Mile se toliko davao da je na kraju koncerta skoro pao u nesvijest. No i pored toga se nastupu Hladnog piva kao kruni Pozitivnog koncerta ne može pronaći bitna zamjerka. Ali također stoji i da su Let 3 u takvoj konstelaciji okolnosti bili zvijezde večeri. I naravno dobra je stvar što su ovaj Pozitivni koncert na svojim plećima u potpunosti iznijele domaće glazbene snage.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
