Sivert Høyem, jedan od ponajboljih europskih rock vokala, ujedno i osnivač kultnog norveškog benda Madrugada stiže 11. ožujka u Hrvatsku, odnosno zagrebačku Močvaru gdje će predstaviti novi album ‘Dancing Headlights’. Pored razgovora o novom albumu porazgovarao sam sa Sivertom i o malo širem aspektu današnjeg vremena, ali i vremenima kad je rock bio snažna pokretačka snaga.
Opisao si svoj novi album “Dancing Headlights” kao pop album “o kojem se nema mnogo toga za reći”, što me pomalo stavlja u nezgodan položaj kao novinara. No, prvo bih te htio pitati – što danas za tebe znači pop glazba? Nekad je to bila stilska oznaka, ali čini se da ta granica danas više ne postoji.
Sivert Høyem: Prvo bih rekao da je ovaj novi album istovremeno više pop i više rock nego išta što sam radio u posljednje vrijeme. U tom smislu, on je reakcija na “On an Island”, album koji mu je prethodio, a koji je bio atmosferskiji, konceptualniji i s naglaskom na pripovijedanje i vizualni aspekt. “Pop” u mom svijetu znači nešto zarazno, neposredno i precizno aranžirano. Ne smatram da ovaj album ima ikakve veze s modernom pop glazbom. Možda tu i tamo postoji neka referenca na grandioznu klasičnu pop glazbu osamdesetih uz koju sam odrastao – Roxy Music, A-ha i Springsteenove najzaraznije trenutke.
Kako danas slušaš glazbu? Koristiš li streaming servise u pokretu ili još uvijek uživaš u intimnosti slušanja vinila ili CD-a?
Sivert Høyem: Povremeno kupujem vinile, ali ih rijetko puštam jer nisam baš marljiv u održavanju gramofona. Uglavnom slušam glazbu preko streaming servisa – jednostavno je puno praktičnije, a i kvaliteta zvuka mi je sasvim u redu. Imam dobar stereo sustav kod kuće, ali mislim da većinu vremena danas slušam glazbu u autu.
Ono što me zbunjuje jest zašto uopće stvaramo stvari poput umjetne inteligencije. Fokus je dosad bio na tome kako AI uništava umjetnost, potkopava zapadnu demokraciju i čini društvene mreže još gorima. Mislio sam da ćemo do sada već pronaći lijek za rak…
Album “Dancing Headlights” snimljen je s live glazbenicima, bez digitalnih intervencija. Osjećaš li se, na neki način, privilegirano zbog toga? Mnogi glazbenici danas ne mogu ni zamisliti stvaranje glazbe bez digitalnih alata.
Sivert Høyem: Mislim da me upravo to, oslanjanje na live glazbenike i zvuk benda, donekle definira. Da, osjećam da je privilegija započeti karijeru u vremenu kad si sate i sate provodio u prostoriji za probe, tražeći svoj zvuk i učeći svirati kao grupa. I dalje to volim raditi i tako je nastao ovaj album – nas petorica zajedno u prostoriji, svirajući dok nismo osjetili da su aranžmani i dinamika pjesama na mjestu. Po meni, ništa ne može nadmašiti zvuk live benda. Ponekad se osjećam kao da je moja glazba staromodna u usporedbi s onim što drugi rade, i vjerojatno je to zato što se držim formule benda i live dinamike – ali to je ujedno i njezina snaga. Sve više mladih bendova također se okreće tom pristupu, što me veseli. Nadam se da će se glazba opet kretati u tom smjeru.
Kakav je tvoj stav o umjetnoj inteligenciji u glazbi? Vidiš li je kao tektonsku promjenu koja bi mogla naštetiti mnogim glazbenicima?
Sivert Høyem: Iskreno, ne vidim puno toga pozitivnog u tome s umjetničke strane. Teško je reći kakav će dugoročni utjecaj imati na glazbeni svijet, ali očito je da će biti ogroman. Ono što me zbunjuje jest zašto uopće stvaramo te stvari. Fokus je dosad bio na tome kako AI uništava umjetnost, potkopava zapadnu demokraciju i čini društvene mreže još gorima. Mislio sam da ćemo do sada već pronaći lijek za rak…
Osjećam da je privilegija započeti karijeru u vremenu kad si sate i sate provodio u prostoriji za probe, tražeći svoj zvuk i učeći svirati kao grupa.
Jako volim tvoj prethodni album “On an Island”, koji si snimio u kapeli Zoar u Nyksundu. Možeš li hrvatskoj publici reći nešto više o značaju te kapele? Koliko sam shvatio, nekad je služila kao utočište za ribare, a i samo mjesto Nyksund ima tek nekolicinu stanovnika.
Sivert Høyem: Nyksund se nalazi na sjeveru, blizu mjesta odakle dolazim, u Vesterålenu. To je mali ribarski gradić na samom rubu Arktičkog oceana, vrlo lijep na svoj surovi način. Kad sam bio dijete, mjesto je bilo napušteno i kuće su propadale – bio je to pravi grad duhova. S “On an Island” želio sam se povezati s vlastitom poviješću i krajem u kojem sam odrastao. Povratak korijenima, da upotrijebim otrcanu frazu, ali na sanjiv i osoban način. Kapela u Nyksundu pokazala se kao savršeno mjesto za improvizirani studio. Mislim da ćemo svi pamtiti iskustvo snimanja tamo do kraja života.
Ujedno i dolaziš iz sjeverne Norveške. Za većinu ljudi tamošnji uvjeti nisu laki za život – pogotovo dugačke zimske noći – ali pretpostavljam da ti imaš sasvim drugačiji pogled na to. Što te najviše privlači tom krajoliku?
Sivert Høyem: Taj krajolik za mene ima snažnu poetsku dimenziju. Romantičan je, a dodatno ga oplemenjuje činjenica da je Knut Hamsun napisao neke od svojih ranih knjiga upravo tamo. Uvijek sam bio ponosan što sam odrastao gledajući isti krajolik koji je on tako divno opisao u svojim knjigama. Pokušao sam uhvatiti taj osjećaj na albumu “On an Island”.
Zašto si odlučio predstaviti novi album solo, u intimnim klupskim prostorima?
Sivert Høyem: Solo turneja je samo način da malo razbijem rutinu. Gotovo neprekidno sam bio na turneji s bendom od početka 2022. – prvo s Madrugadom, a zatim s “On an Island”. Želio sam svojoj publici (i sebi) pružiti drugačije iskustvo na neko vrijeme. Također, ovaj format mi omogućuje da posjetim neka mjesta na kojima dosad nisam često svirao – poput Balkana, recimo. No, ovo je rock album, i zaslužuje da bude predstavljen s bendom, što će se dogoditi na ljeto i u jesen. Možda se sljedeći put vratim s bendom.
Moram pitati – što se trenutno događa s bendom Madrugada? Album “Chimes at Midnight” bio je sjajno iznenađenje za nas.
Sivert Høyem: Trenutno nemamo nikakvih planova. Možda ćemo ponovno na turneju u nekom trenutku, ali za sada sam opet solo izvođač.
Koliko je bilo teško ponovno pokrenuti Madrugadu?
Sivert Høyem: Zapravo nije bilo teško. Svi smo se osjećali inspirirano kad smo opet počeli svirati stare pjesme zajedno. Također, spoznaja da ljudi ne samo da nisu zaboravili bend, već da je naša glazba pronašla još veću publiku dok nas nije bilo, dodala je iskustvu još jedan sloj zahvalnosti i ponosa.
Dolaziš u Hrvatsku prvi put, pa moram pitati – je li ovo doista prva pozivnica koju si dobio za nastup ovdje?
Sivert Høyem: Siguran sam da je bilo prilika i ranije, ali iz nekog razloga se nikad nisu ostvarile. Jako me zanima ovaj dio Europe i već godinama želim posjetiti Hrvatsku. Znam da imam nekoliko obožavatelja ovdje, ali nemam pojma koliko ih je. Ova solo turneja je svojevrsna izvidnica – ako prođe dobro, sljedeći put dolazim s bendom. Ljudi neka prošire vijest, povedu prijatelje, roditelje, bake i djedove – neka to bude noć za pamćenje! U svaki nastup ulažem sve što imam i jedva čekam vidjeti vas sve!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
