Dzipsii i Vizelj – jedan poziv mijenja sve

Nešto se događa i to jako dobro.

Vizelj i Dzipsii ‘Zagrljaj’ (Foto: Marija Radisavljević)

Ono što je karakteristično za ove naše ex Yu scene u domeni kantautorstva, alter, indie, rock i pop zvuka jest da igraju više-manje pošteno kad je riječ o plasiranju singlova na YouTube. Za razliku od dobrog dijela trap scene (koja se etablirala kupnjom klikova kako bi se ekspresno ukazali na trendingu s početnim ulogom od nerealnih milijun-dva pregleda), glazbenici sa spomenute scene su glazbenici starog kova, tj. oni koji potroše sve na produkciju i onda pošalju to svoje ‘dijete’ u bespuće interneta u nadi za odjekom, odnosno feedbackom.

No s takvom strategijom ipak se ostaje u parametrima realnosti u digitalnom svijetu što se automatski odražava i na pravu sliku na terenu kad su u pitanju koncerti, jer se ne mogu prodati ulaznice onima koji ne postoje. S druge strane, kad se dogodi hit, svi parametri se poslože i više uopće ne postoji situacija da je taj hit diskutabilan. A to su najvrjednije informacije glazbenicima koje uopće mogu dobiti, time i smjernice za dalje. Tako je bilo oduvijek i tu se ni u budućnosti neće ništa pretjerano promijeniti.

Po pitanju beogradske Hali gali scene okupljene oko dvije kompilacije istog naslova, zadnjih godina se doimalo da su se stvari polako iskristalizirale, a to je da su se KOIKOI nametnuli kao perjanica jer su izvršili i više nego uspješan proboj u regiji i uskočili u šine da preko francuskog promotora to nastave uspješno raditi i u Europi. Bilo bi nezahvalno spram ostalih aktera govoriti da je beogradski Vizelj tu bio drugi na nekoj imaginarnoj rang ljestvici, no taj bend je imao zanimljivu putanju u klupskom undergroundu zahvaljujući konstantnom provociranju prvenstveno vlastitog glazbenog izričaja.

Vizelj i Dzipsii ‘Zagrljaj’ (Foto: Marija Radisavljević)

Za niti jedan bend s Hali gali scene se nije moglo reći da posjeduje takvu crtu iznenađenja sa svakim novim singlom poput Vizelja. U nekom mom osobnom pogledu na stvari mislim da znam prepoznati i razlikovati dvije osnovne motivacije u redovima nekog benda kad se odvija takav scenarij. Jedna polazi od toga da bend namjerno forsira takvu situaciju kako bi izazvao svojevrsni šok i nedoumicu kod publike. Druga vrsta motivacije pak kreće od one polazišne točku koju je Prince tako dobro sažeo stihom: „Maybe i’m just like my mother she’s never satisfied“ u pjesmi „When Doves Cry“. Nevezano za ičiju majku, to je onaj osjećaj dubinskog nezadovoljstva koji umjetnika tjera na ‘dubinsko kopanje’ u potrazi za pravom formulom, kud god ga to kopanje odvelo.

Singlovi koje je Vizelj recentno izbacivao („La vida loca“, „Ljubičast i plav“ i „Olovo“), te njihovi spotovi mogu se upravo sažeti u okvir: „Vizelj provocira Vizelja“. Kao da su Aleksa Nedić, Veljko Milinković, Jelisaveta Todorov i Pavle Petrović grozničavo u nastojanju da probiju neku nevidljivu barijeru. Nipošto ne kažem da su u pitanju loše pjesme, dapače, ali onog trenutka kad se dogodi kvantni skok i preslagivanje urodi plodom onda stvari bivaju puno jasnijima.

Taj kvantni skok dogodio se s pjesmom „Zagrljaj“.

Poziv koji je promijenio sve bila je odluka da se u goste za pjevački mikrofon pozove Dzipsii tj. Džipsii (jer se srpski mediji još nisu dogovorili kako se ispravno piše umjetničko ime Jovana Živadinovića).

Dzipsii je lik iz sasvim druge priče, tj. nevjerojatan mladi karakter famoznog androginog glasa, izuzetno usklađenih plesnih pokreta i uz sve hrabra osoba izgrađenog stava i želje da bez straha otvoreno govori kako je Rom i gej. Koliko je zajebano na Balkanu biti prvo od toga ne treba previše govoriti, koliko je zajebano biti drugo također ne treba previše govoriti, biti oboje je pak za balkanski živalj vjerojatno definicija toga da te Bog dvaput zajebao.

No upravo iz tog razloga i iz razloga što je Dzipsii za svoje umjetničko ime uzeo pogrdni naziv za svoj narod nedvojbeno je da je između njega i očiju i mišljenja svih javnosti stoji samo i isključivo njegov talent. A talent mu je izuzetan.

Dovoljno sam star da se sjećam svake faze razvoja izuzetnih pop imena iz svoje mladosti iz perioda osamdesetih gdje su mi i dalje na tronu talenti Princea i Michaela Jacksona kad se uzmu u obzir svi segmenti onoga što se sklopi u sukus kojeg nazivamo entertainer. Kao što sam dovoljno star da nekad svojim godinama pripisujem nezainteresiranost mnogim entertainerima današnjice jer mi kod njihovih talenata nedostaje ono nešto da bih mirno mogao povući paralelu s dvojicom spomenutih.

I onda čujem i vidim Dzipsiija i nešto me ošine kao da gledam nekog novog Michaela Jacksona u nastajanju i to na ovom brdovitom Balkanu, i taj njegov glas koji je muški koliko je i ženski iz kojeg izlazi istovremeno golema tuga i golema radost, na način kako to samo iz romskih glasnica može izaći, a opet toliko je dobro izbrušen, uvježban, naslušan i apdejtan da mu se ne može naći mana.

Nakon dobranog preslušavanja „Zagrljaja“ na repeat potražio sam sve što je Dzipsii dosad radio. Prije dvije godine natjecao se na „Pesmi za Evroviziju“ (kad je u Liverpool otišao Luke Black) s pjesmom „Greh“, a zaključak je da je taj pastiche disco u tom trenutku bio precrn za srpsku eurovizijsku publiku, u smislu da je posjedovao onu dozu zvuka i izvedbe karakteristične za crne izvođače. Odličan klupski disco banger, ali ne za predstavnika za Euroviziju iz ovih krajeva. Na takvog predstavnika bi se možda prije odvažili neki Skandinavci.

Njegov nedavni singl i spot „Proklet“ udara emotivno daleko dublje i autentičnije spram mnogo toga što se na ovim prostorima naziva trapom, a isto se može reći i za singl „Finibrid“ s njegovog dvije godine starog albuma „Zapisi iz podzemlja“ koji da je tad promoviran na nekim iole jašim kanalima ne bi dosad bio nepoznanica meni u ‘dalekoj Hrvatskoj’ i imao bi daleko više od, u prosjeku, 50K preslušavanja.

No i tu postoji jedan detalj, a to je da na tom albumu Dzipsii zvuči malo previše ‘zapadno’ i tu je možda bio presudan poziv koji je došao od strane Vizelja koji pripada drugom taboru srpskog glazbenog undergrounda, a to je da u Dzipsiiju podgriju onu opojnu romsku glazbenu stranu i da sve zazvuči kao da je bend pronašao svog vanzemaljskog Micka Jaggera.

Tu se vraćam i na onu priču s početka, a to je da rokeri ne kupuju trending pozicije na Youtubeu. „Zagrljaj“ je u tri tjedan od objave skupio 93.000 pregleda bez ikakvih kampanja. Stvar se jednostavno razlila onako kako se hitovi prirodno razlijevaju eterom.

Vizelj i Dzipsii iskovali su spoj dosad neviđen na Balkanu. Naime nije novost da ovdašnji rock bend uskoči u pop gabarite, ali da sve dobije ovdašnju romsku dušu i eros, e to je nešto uistinu novo, a uz sve i prokleto zarazno koliko je minuciozno izvrsno s koje god strane se gledalo. Prošlotjedno gostovanje u popularnom showu „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ samo je donijelo potvrdu koliko su Dzipsii i Vizelj famozan, uzbudljiv i vibrantan spoj i uživo.

Kako god bilo, nešto se pomaknulo i počelo kotrljati i ovaj spoj se „smeje u cev revolveru“, da citiram jedan stih iz „Zagrljaja“ i mislim da su se neke stvari ‘razdanile’. Naime, kad se na zapadu dogodi ovakva situacija stvari se obično kristaliziraju kroz nastavak suradnje. Balkan jest takav kakav jest, uvijek nepredvidljiv, ali nikako se ne mogu se oteti dojmu da je Vizelj pronašao frontmena, a Dzipsii bend. Ako se suradnja ‘zavari’ s još nekoliko pjesama, daj Bože i albumom, cijela stvar bi mogla grunuti jako brzo i masovno u pozitivnom smjeru.

Usuđujem se reći, da je Bregović kojim slučajem mlađi, taj se ne bi dvoumio oko Dzipsiija. Moje želje ide u smjeru da zagrljaj Dzipsiija i Vizelja potraje. Jedan poziv im je promijenio sve. Neka ne ostane samo na tome.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X