Belgijska kantuatorica Sylvie Kreusch sinoć je održala svoj premijerni hrvatski klupski nastup u Vintage Industrialu.
Da na glazbenoj sceni starog kontinenta i dalje ne dominiraju Englezi i Ameri (što je ovdje napomenuto čisto zbog faktografije, jer je takvo stanje stvari, a ne zbog kritike) belgijska kantautorica Sylvie Kreusch bi nakon albuma „Montbray“ vjerojatno i u Hrvatskoj pronašla daleko više fanova nego ih se okupilo sinoć u zagrebačkom Vintage Industrialu.
Ali događalo se to i većim facama kao što je bend Motorpsycho, pa ipak ne treba kuknjavom zagušivati ovaj prostor jer bilo nas je nešto manje od stotinjak, možda 70 ili 80 – dovoljno da se pretjerano ne sramotimo kao domaćini i dovoljno da kvartet Sylvie Kreusch može odsvirati koncert u klubu koji ne zjapi prazan, već da ima prostora i za lijep feedback za njenu glazbu.
U neku ruku sudeći po ozračju i izričaju tog sastava, dojam je da i je riječ o postavi kao stvorenoj za klupsko ozračje i prostore puno manjih gabarita od Vintage Industriala. Bar je to bio moj osobni dojam; kao da sam otišao u neki klubić na zapadu Europe gdje svaki Sylvijin „merci“ nakon izvede pjesme donosi podsjetnik da niste na „Otoku“ kao što ste i glazbeno-ambijentalno u zagasitom retro ozračju zvuka i izvedbe koju bi pripisali osjećaju: „Nancy Sinatra meets Europe“ – kad je prodornost poruke zamiješana sa zagasitom europskom senzualnošću.
U tim nekim okvirima kretala se ugoda i izričaj glazbe Sylvie Kreusch, jer poput stare duše u mladom tijelu donosila je zvučni spleen nekih drugih vremena, dok s outfitom kao da je zazivala neke stare fotografije iz vremena kad se u urbanim sredinama pojavila i razlila punk estetika. Zvučna slika benda bila je sasvim dostatna u konstantnoj „manje je više“ formuli: basist je po potrebi bio gitarist, ovisno jesu li klavijature vodile glavnu instrumentalnu riječ ili je trebalo istaknuti rokersku nit u određenim pjesmama. Posljednje spomenutih rock momenata nije bilo previše, no kad bi Kreusch uskočila u te kolotrage kako bi pojačala kontrast, onda su to možda bili i najbolji momenti koncerta u što treba uvrstiti izvedbu „All Of Me“ koja je svojim krešendom u završnici fino zapalila prisutne.
Nastup je dakako bio u znaku posljednjeg albuma „Comic Trip“ koji je Kreusch objavila prošle godine, tako da su se pored istoimene naslovne pjesme na repertoaru našle „Sweet Love (Coconut)“, „Ding Dong“, „Butterfly“, „Ride Away“, „Hocus Pocus“, te „Daddy’s Selling Wine in a Burning House“ izvedena na petnaestminutnom bisu koji je uslijedio nakon u minutu tempiranog jednog sata službenog dijela koncerta.
Ništa spektakularno, ali sasvim dovoljno kvalitetna koncertna večer za podići raspoloženje usred radnog tjedna. Na koncu i koncert je, kako je bilo najavljeno, počeo točno u 21:00, pa se i u tom pogledu vodilo računa o svima koje je danas čekao jutarnji odlazak na posao. Bila je to večer baršunastog belgijskog spleena.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
