Cradle of Filth ‘The Screaming of the Valkiries’ – želite li živjeti slasno?

Iako nije riječ o remek-djelu, moglo bi se lako braniti tezu da je novi album engleskih metalaca, najbolji od četiri albuma iz njihove ‘povratničke’ faze.

Cradle of Filth ‘The Screaming of the Valkiries’

Veterani ekstremnog metala Cradle of Filth, koji u svoj izričaj kroz sad već gotovo trideset i pet godina postojanja miješaju utjecaje toliko žanrova da ih je prilično teško smjestiti u bilo koju od ladica, lani su na samom vrhuncu ljeta u zagrebačku Tvornicu kulture doveli svoju turneju koja je pratila tad još uvijek aktualni album “Existence Is Futile”.

Na tom prvom gostovanju u Hrvatskoj nakon desetljeća i pol su i uživo potvrdili ono što se dalo iščitati iz njihovih studijskih izdanja, a to je da su tamo negdje prije punog desetljeća dolaskom gitarista Mareka “Ashoka” Šmerde u postavu ponovno pronašli svoj mojo, pa su trolistom albuma koji je uslijedio ostvarili značajan kvalitativni skok u odnosu na materijal koji su izbacivali u prethodnih deset i više godina, a koji je označio i priličan odlijev fanova što su se s bendom upoznali kroz njihova slavna rana izdanja poput “Dusk… and Her Embrace” iz 1996. te “Cruelty and the Beast” koji je uslijedio dvije godine kasnije.

Netom objavljeni album “The Screaming of the Valkiries” prvo je studijsko izdajne benda koje uključuje nove članove koje smo imali priliku vidjeti lani na pozornici Tvornice, gitarista Donnyja Burbagea te Zoe Marie Federoff koja osim sviranja klavijatura pjeva i ženske vokale koji novim pjesama daju još izraženiji gotički štih, a koja na toj poziciji nadmašuje svoju prethodnicu Anabelle Iratni. U ovoj, moglo bi se reći, ojačanoj postavi, bend je isporučio album koji nastavlja narativ o novoj autorskoj i izvođačkoj snazi koju je bend pronašao, a kvalitetom čak i nadmašuje svoje prethodnike.

Ploču otvara “To Live Deliciously”, izvrstan singl koji već na početku puca iz svih topova, a nadahnuće je pronašao u filmu Roberta Eggersa “The Witch” iz 2015., te tako potvrdio ono za što smo znali da će se dogoditi i o čemu smo pisali u recenziji po njegovoj objavi prije deset godina, a to je da je ovaj folk horor odmah postao klasikom žanra čiji će se utjecaj ubrzo preliti u razne pore onoga što nazivamo popularnom kulturom.

Utjecaji iz filmova strave prisutni su i na drugim mjestima na albumu, pa se pri njegovom kraju može naći i latinskim naslovljena “Ex Sanguine Draculae”, no Dani Filth ovdje nije ograničen samo na gotičku tradiciju, već i neke elemente koje joj načelno ne pripadaju ovdje ukrašava njezinom bojom.

Primjer je toga (osim samog naslova koji se referira na u metalu tako voljenu nordijsku mitologiju, kao i na Richarda Wagnera i njegove “Valkire” iz “Niebelunga”) i “You Are My Nautilus” koja, očito, roni naslovnim plovilom kapetana Nema iz mašte Julesa Vernea dvadeset tisuća milja pod morem, no manje je uspješna u povezivanju mračne estetike s ovim iz današnje perspektive pomalo naivnim komadom književne baštine.

Ujedno, riječ je i o najdužoj pjesmi s albuma koja se konstrukcijom, a povremeno i zvukom, naslanja na slično zamišljene epske komade kakve je uspješno znao pisati Iron Maiden, no čini se da Filthova podmornica previše leluja i mjenja smjer da bi rezultat bio dovoljno snažan. Nije to jedino mjesto na albumu koje koristi ovakav pristup, no, primjerice “The Trinity of Shadows” ostavlja bolji dojam od spomenute pjesme.

Na drugim mjestima, pak, stvari su jednostavnije pa će “White Hellebore” zadovoljiti ljubitelje čistog black metala ako ih je uopće ostalo među onima koji slušaju Cradle of Filth, dok će završna “When Misery Was A Stranger” nekima možda zazvučati kao posveta simfoničkom zvuku s kakvim se bend probio na scenu prije tri i pol desetljeća.

Iako ni po kojem mjerilu nije riječ o remek-djelu ili ploči po kojoj će bend ostati upamćen – daleko od toga – moglo bi se lako braniti tezu da je “The Screaming of the Valkiries” najbolji od četiri albuma iz, nazovimo je tako, povratničke faze Cradlea, pa stoga i izraziti blago razočaranje da bend s lanjskom istočnoeuropskom turnejom nije pričekao jedno godinu dana kako bi nam i nove pjesme mogao predstaviti uživo. Čekati opet petnaest godina do neke sljedeće prilike danas jednostavno ne zvuči kao realna opcija.

Ocjena: 7/10

(Napalm Records, 2025.)

Saznajte više:

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X