Pred kraj 2024. godine srpski glazbenik Nikola Čuturilo i svestrani slovenski kantautor Zoran Predin objavili su digitalno izdanje zajedničkog albuma, a nedavno i analogni, tj. vinilni nosač zvuka, kako uostalom i dolikuje djelu koje se naziva ‘Analogna rasa’.

Nikola Čuturilo se još u jeku pandemijske 2021. iskazao kao uvjerljivi generacijski liričar albumom „Priče iz depoa“. Tada su pjesme koje su u sebi nosile određenu dozu gorčine prolaznosti vremena dobro korespondirale s ozračjem neizvjesne zdravstvene kataklizme koja je pogodila svijet. U međuvremenu je neizvjesnost od te kataklizme zamijenila neizvjesnost od globalne ratne kataklizme, a Čuturilo je glazbenog istomišljenika pronašao u Zoranu Predinu.
O plodnosti suradnje svjedoči album „Analogna rasa“ čiji naslov jasno upućuje na to da je u pitanju generacijski album glazbenika koji su svaki na svoj način obilježili dekade od 1980-ih pa nadalje. Izmišljeni pojam „analogna rasa“ dakako dobro korespondira u opisnom narativu perioda kojeg obuhvaća, tj. vremena prije pojave digitalnih medija i što bi današnjim naraštajima zvučalo daleko poput vremena kad je, recimo, izmišljen kamin da se kojim slučajem kroz povratak vinila ne živi u mini renesansi analognih nosača zvuka.
Raditi tematske generacijske albume, koliko je zahvalno, toliko može biti i nezahvalno, jer osim što je ciljana publika više-manje dobno striktno omeđena, treba znati pronaći i motive iz prošlosti koji rezoniraju zajednički. U tom smislu su Čuturilo i Predin prilično dobra kombinacija, odnosno ne zvuče kao da ih je nabrzaka sastavio diskografski PR odjel, već su prvo njih dvojica kliknuli i shvatili da mogu iznjedriti deset pjesama što je svakako i očekivano u post festumu potaknulo i interes izdavača. Dakle, cijela stvar je tekla svojim organskim, da ne kažem analognim, putem.
Kao drugo, već spomenute „Priče iz depoa“ Nikole Čuturila su i njega pozicionirale u novije vrijeme kao autora generacije koja je već pomalo otpisana, ali se on poput te svoje generacije i dalje drži i odolijeva, te u eter emitira svoja nekadašnja nadanja, strahove i snove sublimirajući ih u poučnu liriku u smislu: „što je od svega toga ostalo“. Predinovo umijeće, time i karizma koja ga prati desetljećima, je neprikosnoveno i veće, no ono što se moglo primijetiti i na ne tako davnom oproštaju Lačnog Franza u kojem su uz njega bili zastupljeni mlađi glazbenici jest bio upravo nedostatak te neke neuhvatljive generacijske bendovske vibracije koja je i njenu osobno trebala, jer s godinama je svoju publiku naučio da je dobrim dijelom pjesnik aktualnog trenutka.
Konkretno, „Analogna rasa“ nudi aktualni Predinov stvaralački i intelektualni trenutak koji je svakako zanimljiviji od toga kad je glazbeno potpuno zagledan u retrovizor. Pjesnički kazano, zagledan je u retrovizor i na ovom albumu, no ta lirika definitivno pripada današnjici, što je svakako bolja pozicija.
Glazba na albumu također je u duhu naslova – živi bend, bez trikova i uljepšavanja i u maniri onog nekadašnjeg jugoslavenskog pop rock zvuka, tj. „discipline i zanata” koji isti tako lagano odumiru poput analogne rase i čiju srž će neke nove sviračke generacije teško moći shvatiti čak i ako će taj zvuk eventualno oponašati. Dakle, jedan nostalgični trip u svakom pogledu, poput fotografije benda na poleđini omota gdje svi članovi stoje ispred billboarda na kojem su ilustracije Mate Parlova, Arsena Dedića, Mire Furlan, jugoslavenskih košarkaša i ostalih kulturnih i sportskih ikona iz druge polovice XX stoljeća s ovih prostora.
U tekstovima Predin i Čuturilo zazivaju Che Guevaru („Javi se Che Guevara“) kao komentar na turbulentna zbivanja u svijetu, kroz pjesmu „Analogna rasa“ kao da su pak spjevali vlastiti statut, znaju se i poigrati u vlastitim autorskim sličnostima (Čuturilo je napisao pjesmu „Još imaće nas“, a Predin „Šta bi mi bez nas“), dok A i B stranu zatvaraju solidne poetske slike lišene optimističkog pogleda u budućnost, tj. „Ko kanarinci u rudniku“ i „Ni u snu“.
U tom smislu imam poriv sasvim suprotno, tj. optimistički zaključiti ovu recenziju jer je neobični sklop Predin-Čuturilo na sebi svojstven način profunkcionirao. Sklon sam reći da je nakon naglog i neočekivano odlaska Damira Kukuruzovića Zoran Predin konačno pronašao sastav u kojem se može kvalitetno izraziti.
Dakle i pored tog tamnog oblaka nakupljenih godina koji stoji iznad „Analogne rase“, držim da je ovaj album ipak samo početak priče i da bi bilo dobro da dođe i do njenog nastavka. Ovi maratonci jesu istrčali počasni krug, ali osjeća se da imaju snage za još. Čak i da bi oni sami to htjeli.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records / Lampshade Media, 2024.)