Pred kraj 2024. godine srpski glazbenik Nikola Čuturilo i svestrani slovenski kantautor Zoran Predin objavili su digitalno izdanje zajedničkog albuma, a nedavno i analogni, tj. vinilni nosač zvuka, kako uostalom i dolikuje djelu koje se naziva ‘Analogna rasa’.
Nikola Čuturilo se još u jeku pandemijske 2021. iskazao kao uvjerljivi generacijski liričar albumom „Priče iz depoa“. Tada su pjesme koje su u sebi nosile određenu dozu gorčine prolaznosti vremena dobro korespondirale s ozračjem neizvjesne zdravstvene kataklizme koja je pogodila svijet. U međuvremenu je neizvjesnost od te kataklizme zamijenila neizvjesnost od globalne ratne kataklizme, a Čuturilo je glazbenog istomišljenika pronašao u Zoranu Predinu.
O plodnosti suradnje svjedoči album „Analogna rasa“ čiji naslov jasno upućuje na to da je u pitanju generacijski album glazbenika koji su svaki na svoj način obilježili dekade od 1980-ih pa nadalje. Izmišljeni pojam „analogna rasa“ dakako dobro korespondira u opisnom narativu perioda kojeg obuhvaća, tj. vremena prije pojave digitalnih medija i što bi današnjim naraštajima zvučalo daleko poput vremena kad je, recimo, izmišljen kamin da se kojim slučajem kroz povratak vinila ne živi u mini renesansi analognih nosača zvuka.
Raditi tematske generacijske albume, koliko je zahvalno, toliko može biti i nezahvalno, jer osim što je ciljana publika više-manje dobno striktno omeđena, treba znati pronaći i motive iz prošlosti koji rezoniraju zajednički. U tom smislu su Čuturilo i Predin prilično dobra kombinacija, odnosno ne zvuče kao da ih je nabrzaka sastavio diskografski PR odjel, već su prvo njih dvojica kliknuli i shvatili da mogu iznjedriti deset pjesama što je svakako i očekivano u post festumu potaknulo i interes izdavača. Dakle, cijela stvar je tekla svojim organskim, da ne kažem analognim, putem.
Kao drugo, već spomenute „Priče iz depoa“ Nikole Čuturila su i njega pozicionirale u novije vrijeme kao autora generacije koja je već pomalo otpisana, ali se on poput te svoje generacije i dalje drži i odolijeva, te u eter emitira svoja nekadašnja nadanja, strahove i snove sublimirajući ih u poučnu liriku u smislu: „što je od svega toga ostalo“. Predinovo umijeće, time i karizma koja ga prati desetljećima, je neprikosnoveno i veće, no ono što se moglo primijetiti i na ne tako davnom oproštaju Lačnog Franza u kojem su uz njega bili zastupljeni mlađi glazbenici jest bio upravo nedostatak te neke neuhvatljive generacijske bendovske vibracije koja je i njenu osobno trebala, jer s godinama je svoju publiku naučio da je dobrim dijelom pjesnik aktualnog trenutka.
Konkretno, „Analogna rasa“ nudi aktualni Predinov stvaralački i intelektualni trenutak koji je svakako zanimljiviji od toga kad je glazbeno potpuno zagledan u retrovizor. Pjesnički kazano, zagledan je u retrovizor i na ovom albumu, no ta lirika definitivno pripada današnjici, što je svakako bolja pozicija.
Glazba na albumu također je u duhu naslova – živi bend, bez trikova i uljepšavanja i u maniri onog nekadašnjeg jugoslavenskog pop rock zvuka, tj. „discipline i zanata” koji isti tako lagano odumiru poput analogne rase i čiju srž će neke nove sviračke generacije teško moći shvatiti čak i ako će taj zvuk eventualno oponašati. Dakle, jedan nostalgični trip u svakom pogledu, poput fotografije benda na poleđini omota gdje svi članovi stoje ispred billboarda na kojem su ilustracije Mate Parlova, Arsena Dedića, Mire Furlan, jugoslavenskih košarkaša i ostalih kulturnih i sportskih ikona iz druge polovice XX stoljeća s ovih prostora.
U tekstovima Predin i Čuturilo zazivaju Che Guevaru („Javi se Che Guevara“) kao komentar na turbulentna zbivanja u svijetu, kroz pjesmu „Analogna rasa“ kao da su pak spjevali vlastiti statut, znaju se i poigrati u vlastitim autorskim sličnostima (Čuturilo je napisao pjesmu „Još imaće nas“, a Predin „Šta bi mi bez nas“), dok A i B stranu zatvaraju solidne poetske slike lišene optimističkog pogleda u budućnost, tj. „Ko kanarinci u rudniku“ i „Ni u snu“.
U tom smislu imam poriv sasvim suprotno, tj. optimistički zaključiti ovu recenziju jer je neobični sklop Predin-Čuturilo na sebi svojstven način profunkcionirao. Sklon sam reći da je nakon naglog i neočekivano odlaska Damira Kukuruzovića Zoran Predin konačno pronašao sastav u kojem se može kvalitetno izraziti.
Dakle i pored tog tamnog oblaka nakupljenih godina koji stoji iznad „Analogne rase“, držim da je ovaj album ipak samo početak priče i da bi bilo dobro da dođe i do njenog nastavka. Ovi maratonci jesu istrčali počasni krug, ali osjeća se da imaju snage za još. Čak i da bi oni sami to htjeli.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records / Lampshade Media, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
