Na trećem albumu Buč Kesidi se pojavljuje u malo modernijem i puno originalnijem izdanju s svojim viđenjem suvremene ‘altertronike’ i sjajno razrađenom poetikom koja danas zvuči skoro unikatno.

„Nije paranoja, nije sprdnja, u misec dana se može proizvest opća mržnja“, upozoravao je Saša Antić u zlosutnoj pjesmi „Intropatija“ na odjavi TBF-ova albuma „Galerija Tutnplok“. Danas je uglavnom jasno da je veliki splitski alternativni mislilac s početka XXI stoljeća bio 100% u pravu. Mržnja se širi na sve strane, svijetom haraju brutalni ratovi, tlače ga mali i veliki diktatori, događaju se masovna krvoprolića, marširaju povampireni fašisti, svi se naoružavaju i ništa ne miriše na dobro.
U takvom okruženju bend koji pjeva samo o ljubavi zvuči kao da dolazi iz nekog nepovratno izgubljenog sretnijeg vremena. A popularni pančevački indie electro rock dvojac Buč Kesidi na trećem studijskom albumu „Moderne veze“ opet ima zbirku više-manje ljubavnih pjesama. Najavni singlovi „Curimo po asfaltu“, „Skupi snagu“ i „Trebaš mi“ bili su u optjecaju preko dvije godine, pa su svi zainteresirani unaprijed mogli znati kamo su krenuli Luka Racić i Zoran Zarubica nakon silno uspješnog prethodnog albuma „Euforija“.
U studijskom, koncertnom i ekraniziranom izdanju „Euforija“ je zbilja potrajala jako dugo, pogotovo na gostovanjima u Zagrebu gdje je Buč Kesidi 5x napunio dvorište AlU, 7x rasprodao Sax i u furioznom finišu osvojio Šalatu. S toliko akumuliranog kreativnog kapitala i višestruko proširenom regionalnom bazom fanova Luka i Zoran mogli su napraviti ziherašku reprizu „Euforije“, nitko im to ne bi previše zamjerio ako bi usput uboli samo 2-3 nova hita, ali oni su ipak tražili nešto više, jače i bolje.
Najprije je briljantni singl „Curimo po asfaltu“ zasjenio najvećeg starog favorita „Nema ljubavi u klubu“, a zatim su u 30 minuta „Modernih veza“ ugradili 10 pjesama koje zajedno zvuče kompaktnije i definitivno vrijede više od „Euforije“. S novim LP izdanjem Buč Kesidi momentalno ide u vrh regionalne lige prvaka i neće biti nikakvo iznenađenje ako u mnogim inventurama iskoči kao kandidat za domaći album godine.
U pratećoj studijskoj ekipi nema značajnih promjena, ali ima ih dosta u muzici i stihovima udarnih pjesama. Iza Luke i Zorana i dalje je vrhunski producent Milan Bjelica iz pančevačkog studija Krokodil, a za sviračke asistencije i savjete uvijek su im pri ruci braća Petar i Vuk Stevanović iz Ljubičica. Prema dosad prikazanim ostvarenjima Ljubičice i Buč Kesidi vjerojatno su podjednako zaslužni za to što je Panchester zablistao u punom sjaju i što Pančevo na suvremenoj srpskoj rock sceni može graditi odnos s dvadesetak puta mnogoljudnijim Beogradom na sličan način kao Manchester s Londonom.
Nakon izvanrednog preklanjskog albuma Ljubičica „Dok čekamo pad“ činilo se kako je uspostavljena jasnija lokalna hijerarhija i kako će se sad bolje vidjeti tko ima najbolji bend u Panchesteru, međutim album „Moderne veze“ je poništio tu prednost i pokazao da novi Buč Kesidi ima barem isti broj aduta kao Ljubičice, a moguće i znatno više ako se dodatno boduje njegova veća tržišna isplativost.
Doduše, u „Modernim vezama“ nema antologijske pjesme kakva je za Ljubičice bila genijalna distopija „Jedva čekamo rat ljudi protiv mašina“, ali zato Buč Kesidi u jednom pakiranju drži poveliku hrpu odrađenih ili potencijalnih hitova. Kod publike su već provjereni „Curimo po asfaltu“, „Skupi snagu“, „Trebaš mi“ i aktualni singl „Tužne ljubavi“, dok nakon objave kompletnog materijala na red čekaju naslovna „Moderne veze“, „Posle plakanja“ i odjavna top pjesma „Ako je ovo kraj“.
U formativnim godinama Buč Kesidi bio je pod jakim utjecajem epohalnog albuma Arctic Monkeysa „AM“ i čini se da ga je razumio bolje od bilo kojeg post-Monkeys benda iz ovih krajeva. Na „Euforiju“ je možda najviše utjecao Arcade Fire bestseler „Everything Now“, također vrlo pažljivo proučen, a te su se stare karakteristike u „Modernim vezama“ precizno spojile s desetak godina nakupljenog koncertnog iskustva i stalnog kontakta s hirovitom postadolescentskom publikom.
Na trećem albumu Buč Kesidi se pojavljuje u malo modernijem i puno originalnijem izdanju sa svojim viđenjem suvremene „altertronike“ i sjajno razrađenom poetikom koja danas zvuči skoro unikatno, makar se čini da bi mogla imati korijene u starijoj beogradskoj indie rock sceni i to na debi albumu davno ugašenog Petrola „Nezgodno vreme opasni dani“. Možda bi i stari Petrol trajao dulje da je znao napisati pravu ljubavnu pjesmu za gradske cure kao Buč Kesidi.
Zagrebačka koncertna promocija albuma „Moderne veze“ u Vintageu rasprodana je za 15 sekundi. Ako ste zakasnili nema frke, brzo će doći druga prlika. Buč Kesidi je u Zagrebu odavno domaći bend.
Ocjena: 9/10
(LAA, 2025.)