Trumpov i Muskov rasizam i dalje galopira. Uklanjanje portreta Baracka Obame iz Bijele kuće samo je jedan u nizu poteza obezvrjeđivanja zasluga crne populacije u SAD-u, jer DOGE uskraćuje sredstva dokumetaristima koji su planirali snimati filmove o crnim velikanima, a na udaru se našao i planirani dokumetarac o tradicionalnoj kineskoj glazbi.

Za dokumentarista Randalla MacLowryja, afroamerički narodni junak John Henry bio je prirodan izbor za filmsku temu. Ovaj mitski lik iz 19. stoljeća, poznat po tome što je pomoću čekića pomagao postavljati željezničke pruge, slavi se u književnosti (npr. “John Henry Days” Colsona Whiteheada), plesu (u programu Alvin Ailey American Dance Theatera), a posebno u glazbi. Bob Dylan ga je spomenuo u govoru iz 2015., Jason Isbell je o njemu napisao pjesmu („The Day John Henry Died“) dok je još bio u bendu Drive-By Truckers, a Johnny Cash je snimio „The Legend of John Henry’s Hammer“. Na svom novom zajedničkom albumu “What Did the Blackbird Say to the Crow”, Rhiannon Giddens i Justin Robinson također izvode pjesmu “John Henry”.
Međutim, zbog nove Trumpove administracije i Muskove agencije DOGE, moglo bi proći dosta vremena prije nego što ugledamo planirani dokumentarac “John Henry: Unmasking America’s Real First Black Superhero” – ako ga ikada i vidimo, doznaje The Rolling Stone.
Naime, dana 2. travnja Nacionalna zaklada za humanističke znanosti (NEH), koja već 60 godina financira povijesne lokalitete, muzeje i dokumentarce (uključujući i dio serijala “The Civil War” Kena Burnsa), objavila je da ukida većinu svojih projekata dodjele bespovratnih sredstava, a svijet dokumentarnog filma posebno je teško pogođen.
Kao što je izvijestio Deadline, planirani filmovi o izmišljenoj tinejdžerskoj detektivki Nancy Drew i njujorškim neredima iz 19. stoljeća sada su ugroženi – zajedno s nekoliko glazbenih dokumentaraca u raznim fazama razvoja i dovršavanja, doznaje i Rolling Stone.
Kako je otkrio MacLowry kad je primio e-mail od NEH-a, novac koji mu je prošle godine obećan za razvoj filma o Johnu Henryju sada je nestao. “NEH preraspodjeljuje svoja sredstva u novom smjeru u skladu s predsjednikovom agendom”, navodi se, između ostalog, u pismu koje je potpisao Trumpov vršitelj dužnosti ravnatelja NEH-a Michael McDonald. “Ukinuće vaše subvencije predstavlja hitan prioritet administracije, a zbog izvanrednih okolnosti, poštivanje tradicionalnog procesa obavještavanja nije bilo moguće.”
MacLowry i njegova partnerica u produkciji i u životu, Tracy Heather Strain, nisu bili jedini u šoku. Prošlog ljeta, Immy Humes, za Oscara nominirana dokumentaristica koja je planirala film o pionirki jazz filma Shirley Clarke, prisjetila se kako je primila “čudesnu vijest” da je njezin projekt dobio produkcijsku potporu. “To mi je doslovno promijenilo život,” kaže Humes. “Svaki atom mog mozga bio je u ekstazi – ‘O moj Bože! Radost i ushit!’ Početak rada na projektu bio je određen za 1. veljače. Bila sam na sedmom nebu.” Ali, poput MacLowryja i desetaka drugih dokumentarista, i ona je prije dva tjedna primila obavijest o ukidanju sredstava. “Izgledalo je kao spam,” kaže. “Čak je i zvučalo kao spam.” Ali nije bilo – što je njezin film o Clarke ostavilo na cjedilu.
U pomalo komičnom obratu, jedno je pismo o ukidanju subvencije poslano redateljici Augusti Palmer za film “The Blues Society” (o legendarnom Memphis Country Blues Festivalu) koji je već bio dovršen i objavljen. (Ugovor s NEH-om za taj dokumentarac iz 2022. trajao je do ovog mjeseca.) No, većina drugih obavijesti nije bila nimalo smiješna – uključujući i ukidanje sredstava za “Sounds of the Uyghurs”, dokumentarac u nastajanju o tradicionalnoj glazbi sjeverozapadne Kine.
Prema izvještajima, dio tih sredstava sada će se preusmjeriti na izgradnju “Vrta heroja” s domoljubnom tematikom u Bijeloj kući.
Iako NEH ne pokriva uvijek cijeli trošak produkcije filma, njihove subvencije igraju ključnu ulogu u razvoju. NEH je ranije dodjeljivao između niskih petoznamenkastih i visokih šestoznamenkastih iznosa za takve projekte (i to tek nakon što su redatelji ispunili naporan, gotovo stostranični zahtjev za financiranjem).
Dokumentaristi ističu da su ti iznosi nužni. “Ovaj novac zapošljava ljude,” kaže MacLowry, koji je za svoj film o Henryju dobio iznos od 75.000 dolara za razvoj, a prije rezova je planirao tražiti još oko 700.000 za produkciju. “Nije to samo redatelj koji dobiva puno novca da radi što hoće. Zapošljavate snimatelje, tonce, montažere i skladatelje. Jedan redatelj ima čak 14 ljudi na projektu koji primaju plaću. Za ‘John Henry’, želimo koristiti pjesmu Johnnyja Casha, a to nije jeftino.”
Immy Humes,kojoj je prošle godine dodijeljeno 600.000 dolara za produkciju nenaslovljenog dokumentarca o Clarke, pokušava pronaći alternativno financiranje, zajedno s mnogim kolegama: “Pokušavamo se međusobno podržati i smisliti načine kako si pomoći. Pokušavam shvatiti kako nastaviti raditi, i još nisam pronašla rješenje. Prilično je katastrofalno.”