Pulski bend Liquid SuperCharge objavio je na jednom vinilu svoja dva EP izdanja – ‘Left for Dead, Full Speed Ahead’ iz 2022. i ‘The more I know you, The more I hate you’ iz 2023. godine.

„Najviše me ‘izuo iz cipela’ pulski bend Liquid SuperCharge – bend iznikao iz super-undergrounda, scene Monte Paradiso festivala, ujedno i najdugovječnijeg hrvatskog punk rock festivala kojeg je u prošlosti znala organizirati i sama publika kad se došlo u situaciju da više nema službenih organizatora. Bio je to gotovo Mötörhead šus – pjevačeva rašpa od vokala gotovo je suprotna njegovoj mladolikoj pojavnosti, uz to je i dominirao pozornicom instinktivno poput rođenog frontmena dok je bend čiji je svaki riff imao smisla & strasti ‘bljuvao vatru’. Hvala Iggy & Lemmy što postoje bendovi poput Liquid SuperChargea koji razulareno idu kanonima koje ste vi jednom davno ustanovili“, napisao sam u ljetošnjem reportu s 13. Vlajternativa festivala održanog u Benkovcu, koji se pokazuje odličnim pokazateljem za ono što se događa na hrvatskoj underground sceni.
Nakon Vlajternative sam na Bandcampu potražio Liquid SuperCharge i uvjerio se da je ona količina energije kojoj sam prisustvovao uživo jednaka i onoj na EP izdanjima „’Left for Dead, Full Speed Ahead“ iz 2022. i „The more I know you, The more I hate you“ iz 2023. godine. No svojevrsni hladan tuš bila je spoznaja da bih s eventualnim recenzijama izašao s priličnim zakašnjenjem. Stoga je potez grupe da prije par tjedana na jednom vinilu objedini dva spomenuta EP-ija bilo nešto čemu sam se potajno nadao, a split album sam naručio istog dana kad smo na portalu objavili vijest o izlasku.

Glazba grupe Liquid SuperCharge je brutana demonska vožnja, bez zadrške, bez pokajanja i bez trunke dvoumljenja da tu postoji išta važnije od visokooktanske drugs & rock and roll jurnjave (kako već poručuju u uvodnoj „(No) Control“ s „Left for Dead, Full Speed Ahead“). Upravo je takav stav ono po čemu su se nekad rokeri izdvajali iz svih ostalih, što je bilo jednako onoj auri koja je pratila i bluesere, a to je da prvo moraš biti to što jesi cijelim svojim bićem, a ostalo će po svoj prilici doći samo po sebi (jer za tebe drugi put ne postoji). Ukratko, ne postoji ultimativni rock riff koji je odsvirao netko tko nije roker. S druge strane, oni koji su istinski umočeni u tu vrstu odmetništva uglavnom ne mogu ni odsvirati krivi riff.
Liquid SuperCharge upravo ostavljaju taj dojam. Svaki riff je ubitačan i nastao je na nasadama onog što su radili sastavi poput Mötorhead, Iggy Pop i Rose Tattoo i sve začinjeno estetikom koju je redatelj George Miller najbolje dočarao s prva dva filma „Mad Max“ franšize. Da kojem slučajem pjevač Matija vikne onaj legendarni krik „I am the Nightrider“, teško bi pomislili da to nije original.

I prvi i drugi EP su nepatvorne luđačke vožnje bez stanica za predah. Oba imaju po pet pjesama i svaka je poput mijenjanja pet brzina pri ubrzanju njihovog magičnog V8 rock and roll roadstera. Na „’Left for Dead, Full Speed Ahead“ to su redom „(No) Control“, „Pretty Killer“, „Hexagons“, „Soul Charger“ i „Skull Smasher“, a na „The more I know you, The more I hate you“ su to „Devils Road“, „Victim“, „Mean Machine“, „No Way Back“ i „See You In Hell“, oliti što bi Zodiac Mindwarp rekao: „Mašina s dva gasa i bez kočnica“.
Uz pjevaču Matiju, bend čine bubnjar Vini, basist Gabi i gitaristi Rike i Marsel. Da, svakako su opskurni u davanju informacija o sebi, ali njihov rock and roll (oliti pulski hardcore, gdje sebe svrstavaju) govori glasno i jasno u korist njihovog „highway to hell“ putovanja.
I upravo zato što tu ne postoji nikakva kalkulacija, osim zadovoljštine apetita vlastitih divljih srca, Liquid SuperCharge se u ovim, za glazbu, kalkulantskim vremenima u kojima bendovi nekad vode previše računa o svemu drugom, osim o samom glazbenom impulsu, doimaju kao sastav koji u tradiciji još nekih pulskih bendova iz prošlosti jasno dokazuje da rock nije mrtav, ponajviše iz razloga jer i dalje nema bolje soundracka za odmetnike & otpadnike.
Kako su nekad zvučali najsrčaniji odmetnici, tako danas zvuče Liquid SuperCharge. Mislim da sam dovoljno star za napisati tako nešto, a na koncu ne bih sebi oprostio da tako nešto zatomim po pitanju ova dva EP objedinjena na jednom vinilu. A i taj vinil je izvrstan soundrack za ovo vrijeme globalnog gubitka kontrole i čovječanstva s nogom na gasu za put u pakao.
Ocjena: 10/10
(No Profit Recordings, 2025.)