Hoovephonic su dokazali da ih zagrebačka publika itekako pamti. U suprotnom teško da bi održali dva uskršnja koncerta u Boogaloou.
Belgijski bend Hooverphonic spada u red ugodnih koncertnih iznenađenja po pitanju Zagreba i odaziva zagrebačke publike. U sadašnjici su nam debelo bili ‘zamaknuli za horizont’ kad je riječ o fokusu na njih, posebno vremenu kad su predstavljali evropske snage iznikle na bristolskom trip hopu i kad se povlačila paralela između njih i grupe Portishead. No ispalo je da ih je publika bila itekako željna.
Najveći uspjeh su postigli 2000. godine zahvaljujući pjesmi „Mad About You“ kad su ušli u chamber pop vode iz želje da upravo ta pjesma postane jedna od legendarnih James Bond tema, no ta čast je tada pripala grupi Garbage i pjesmi „The World Is Not Enough“, a Hooverphonic su određenu zadovoljštinu dobili time što su postigli globalni hit, pa se može reći da su i dvije koncerne večeri u zagrebačkom Boogaloou bile najvećim dijelom na tragu tog uspjeha.
Dvadeset peta obljetnica od objave albuma „The Magnificent Tree“ bila je razlog da grupa prekine šestogodišnji hiatus i krene na turneju pojačana gudačkim kvartetom upravo kako bi pred publikom uživo mogla iznjedriti chamber pop ugođaj u svom punom (ali zvučno zagasito-sjetnom) sjaju. Garancija da će sve biti kao nekada očitavala se i u povratku pjevačice Geike Arnaert u redove grupe, upravo one koja je obilježila njenu najplodniju i najuspješniju dekadu.
„Kaže se da je obično publika druge večeri bolje od one na prvoj“, rekao je lider benda, tj. basist i klavijaturist Alex Callier kako bi prisutnima u Boogaloou malo podigrao, koliko god to bilo nezahvalno spram svih koji su bili na koncertu u petak. No možda je i bilo potrebno, ipak je teže razgaliti publiku situ od uskršnjih trpeza, a dogodilo se da je i papa umro istog dana. Nisam bio prve večeri, pa ne mogu suditi za tu prigodu. Sinoć je bilo pristojnog feedbacka, ali ne baš i euforije, no i Hooverphonic su u svojoj osnovi prilično kontemplativna priča koja ne osvaja na prvu, već tek kad se zakotrlja.
Bilo je to jasno i po instrumentalno-ambijentalnom intru uz koji su postepeno izlazili članovi deseteročlanog sastava i gradacijski pojačavali zvučnu sliku kako se tko uključivao. I to je potrajalo deset minuta prije nego li se na „Autoharp“ ukazala i zapjevala Geike Arnaert. Odmah potom na red je došla „Mad About You“, dakle točno po utvrđenom redoslijedu albuma „The Magnificent Tree“ od prije dvadeset pet godina, bez primisli da se najjači adut čuva za kraj, već da se ‘veličanstveno drvo’ krene granati onako kako je prvotno bilo zamišljeno.
Hoovephonic su tako nanizali pjesme s cijelog albuma zaključno s „Pink Fluffy Dinosaurs“ i „L’Odeur animale“, da bi potom s „Anger Never Dies“ i narednih desetak pjesama mlađih datuma počeli otvarati šire žanrovsko područje dokazujući kako nisu zapeli u vremenu koje ih je proslavilo. U skladu s tim je i Geike Arnaert promijenila scensku odjeću dok je s bendom krstarila od noir alternative do electopopa.
Nizale su se „You Love Me To Death“, „Hiding in a Song“, „No More Sweet Music“, „Badaboum“ i „The Night Before“ i „Romantic“, dok je u službenom dijelu „2Wicky“ uz poznati gitarski riff Raymonda Geertsa donijela poznato trip hop ozračje. Hooverphonic su se u sinoć dotakli i Lane Del Rey zbog otprije poznate situacije oko pjesme „Amalfi“, jer se taj cinematic pop uklapa svojim aranžmanima i u „Video Games“ kalifornijske pop ikone, a od pravih obrada na repertoaru bisa našla se “This Strange Effect“ Raya Daviesa iz Kinksa koja je kod Hooverphoncsa nezaobilazna još od 1998. godine.
Dvosatni koncert bio je jasan znak da ovi Belgijanci ne misle „igrati na bodove“, već da žele itekako i staru i novu publiku uvući u svoj zvučno sineastični trip, kojem po svemu sudeći nije istekao rok trajanja. Zašto je tako možda je najbolje objasnio sinoć pričljivi Alex Callier, rekavši kako oni kao bend nikad nisu bili posebno opčinjeni nekim glazbenim žanrom, koliko su željeli raditi glazbu za filmove, bili oni snimljeni ili samo izmaštani u njihovim glavama. Obzirom na interes koji su polučili na dvije koncertne večeri u Zagrebu, imam dojam da će nam se vratiti i brže nego li ih očekujemo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
