Afrička zemlja s 2,3 milijuna stanovnika sada ima šestu najveću stopu ubojstava na svijetu, a razlog tom crnom podatku vezan je za famo glazbu koju izvode zaraćene strane sjevera i juga.
Lesoto, malena konklava unutar granica Južnoafričke Republike i država s najvišom najnižom točkom na svijetu (više od 80 % državnoga područja je na 1,800 metara nadmorske razine), nedavno je privukla pozornost svijeta kad ju je američki ludi car Donald Trump opalio najvišim recipročnim carinskim stopama od 50% na samoproglašeni “Dan oslobođenja”, prije nego je cijeli proces zamrznuo uglavnom zato što nema pojma što radi.
Ali Lesoto ima većih briga od hirova Bijele kuće. Naime zemlja s 2,3 milijuna stanovnika sada ima šestu najveću stopu ubojstava na svijetu, a razlog tom crnom podatku vezan je za famo glazbu koju izvode dvije zaraćene strane muzičara, oni sa sjevera i oni s juga. Zamislite rat američkog hip hopa devedesetih, samo s harmonikama i mnogo više mrtvih.
Nemoguće je odrediti kada je započeo ovaj glazbeni sukob s vrijeđanjem koje je izazvalo nezamisliv val nasilja, a ljudima sa zapada koji ne govore jezikom sesotho još je teže razumijeti kako tako oskudna glazba izvođena tek uz vokal, harmoniku, udaraljke i katkad koji žičani instrument može prouzročiti toliko zle krvi.
No, među glazbenicima u Lesotu ima i onih koji odbijaju biti dijelom ove krvave zavade i žele samo muzicirati, a među njima su i oni koje je veliki glazbeni avanturist i entuzijast Ian Brennan snimio na novom albumu “For Those Left Behind” projekta nazvanog Famo Mountain koji je jučer objavljen za diskografsku kuću Glitterbeat Records.
Na našem smo portalu već nekoliko puta pisali o rezultatima Brennanovih putešestvija. Kako sam početkom stoljeća uživao u terenskim snimkama koje je etiketa Fat Possum snimala po delti Mississippija jer su donosile siroviji zvuk bluesa anonimnih staraca koji su svirali na načine koji velike kuće nisu bile voljne obljavljivati, pod stare dane isto oduševljenje i energiju dobivam upravo iz Brennanovih projekata koje bilježi diljem svijeta.
Od snimanja pjesama preživjelih žrtava režima Crvenih Kmera, preko pogrebnih obreda u Gani i molitvi iz Pakistana, do umirućih kultura u Bocvani i bogoslužja u američkim zatvorima, Brennan je uvijek u stanju na terenu zabilježiti sirovu emociju glasova koji bi izvan izrazito uskih krugova svog neposrednog djelovanja bili nedostupni, izgubljeni i vrlo skoro zaboravljeni.
Većina nas tako vjerojatno ne bi nikad čula za tragediju Lesota spomenutu u uvodnim recima ovog teksta da čovjek kojem vjerujemo nije otišao tamo i snimio te nama neobične ljude koji nose nekakve šešire naoko visoke pola metra ili gotovo cijeli, te uz pratnju harmonike likovi zvani Monts’i Monts’i, Tebotho, Leeto i Thafeng bolno uzvikuju svoje nedaće koje su zajedničke većini stanovništva koje živi ispod standarda onog svijeta koji sam sebe naziva razvijenim.
Jedna od tih stvari je svakako nasilje, u ovom slučaju između spomenutih suprotstavljenih bandi, a o kojemu pjevaju u pjesmi nazvanoj “My Struggle to Survive (I Refuse to Join a Music Gang)”. Druga je odlazak obitelji “trbuhom za kruhom” o kojem se pjeva u “I Miss My Wife, She Left to Find Work in South Africa”. Ovo su ujedno i pjesme čije melodije i grub zvuk mi već nekoliko dana ne izlaze iz uha.
Njihov zvuk je čisti minimalizam, pjevanje uz harmoniku kojem se povremeno pridružuje dodatni, grublji vokal koji uglavnom samo viče, a ima čak i jedna pjesma koja je cijela “otpjevana” u tom potonjem stilu, “Me & the Chief Were Childhood Friends (I Have Protection)”, čiji naslov također dosta govori o socijalnim čimbenicima o kojima govori famo glazba. Kao što je, uostalom i slučaj s uvodnom “The Government Neglects Our Region” koju bi vjerojatno s istim uvjerenjem i rezignacijom mogli, recimo, uz tamburu zapjevati i naši Slavonci.
Neke pjesme su kratke poput skitova, npr. ženskim vokalom otpjevane uspavanke “Oi, Oi, Oi (Putting Baby to Sleep)” koja ne traje ni minutu i pol, dok druge pak, poput završne “Prayer for Peace” dosežu i do osam i pol minuta. I ne morate pričati sesotho da razumijete o čemu pjesme govore kad imate podugačke prijevode njihovih naslova na engleski poput, recimo, “I’ve Been Betrayed By So Many People, But My Bandmates Saved Me”.
Brennanovi projekti uvijek služe kao predavanja o nepoznatim kulturama za koja nismo ni znali da nam trebaju, a često su i prava muzička poslastica ako im se prepustite, jer ćete već nakon nekoliko slušanja i s Famo Mountain zapjevati njihove melodične refrene koji se učestalo ponavljaju. Jedino pripazite ako ikad doista odete u Lesoto, jer jedan pogrešni napjev mogao bi vas doći glave. Ovo nije zafrkancija, iskreno se nadamo da će taj val nasilja čim prije posustati.
Ocjena: 8/10
(Glitterbeat Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
