Još jedno metal slavlje koje koje nam je Hangtime Agency priredio u Boogaloou, a koje je ugostilo turneju Endtime Signals švedskih melodic death veterana Dark Tranquillity na kojoj ih prate portugalske gothic legende Moonspell te njemački Hiraes.
Posljednji dan u travnju obilježava se Međunarodni dan jazza, no tijekom cijelog mjeseca naša se redakcija dovoljno nadžezirala, pa smo na taj dan odlučili svratiti na još jedno metal slavlje koje nam je Hangtime Agency priredio u Boogaloou, a koje je ugostilo turneju Endtime Signals švedskih melodic death veterana Dark Tranquillity na kojoj ih prate portugalske gothic legende Moonspell te njemački Hiraes.
Na nastup potonjih sam zakasnio, pa uglavnom mogu navesti faktografske podatke poput onog da je riječ o bendu koji čine članovi Dawn of Disease uz pjevačicu Brittu Görtz (prethodno iz thrash benda Cripper) čiji growl vokal zvuči veoma slično onome Alisse White-Gluz iz Arch Enemy. Njihova dva studijska albuma ne zvuče nimalo loše, a prema onome što smo čuli od posjetitelja, i uživo su dobri pa ih se nadamo vidjeti u nekom lineupu gdje neće svirati tako rano i tako kratko.
Moonspell i zagrebačka publika imaju već dugo godina građen odnos i vjerujem da se međusobna ljubav mogla osjetiti i na sinoćnjem koncertu. Posljednji put smo ih gledali s Rotting Christom u Močvari na koncertu koji će osim po izvanrednoj svirci oba benda ostati upamćen i po u izuzetno kasne sate pomaknutoj satnici.
Održan netom prije nego što će svijet kliznuti u pandemijsko ludilo, koncert Moonspella u Močvari bio je i sličan i različit od ovog sinoćnjeg. Sličan je bio po nekim itsaknutim točkama setliste, a različit s obzirom na činjenicu da su tad, krajem 2019., još uvijek aktivno promovirali odličan album “1755” na kojem su se isticale pjesme na portuglaskom jeziku, a pratila ga je i specifična kostimografija i koreografija kojih sinoć nije bilo.
U međuvremenu, bend je objavio još jednu ploču, “Hermitage”, ali i od nje je prošlo toliko vremena da je Moonspell više ni ne smatra aktualnom, budući da već rade na novom albumu koji bi trebao izići iduće godine. Neopterećeni sviranjem novog materijala – sa zadnjeg albuma izveli su samo “Common Prayers”, ako se ne varam – bend je dobio priliku zasvirati uspješnice sa starijih albuma koje publika vjerojatno i najviše voli.
Iako je dobar dio pjesama bio zastupljen i na prošlom koncertu – poput recimo uvodnih “Opium” i “Awake”, kao i završnih “Alma Mater” kao i obično izvedenoj u masovnom singalongu, te “Full Moon Madness” koju je frontmen Fernando Ribeiro otvorio vučjim zavijanjem prije nego što se pridružio bubnjaru Hugu (s kojim dijeli prezime premda nisu u rodu) lupajući po činelama. Fernando ovaj put nije bio maskiran, osim ako ne računamo sumnjiv brk koji je pustio poput simbola neke dosegnute sredovječnosti. Ako i stari, njegov prodorni bariton u clean dionicama i dalje zna zazvučati itekako impozantno.
Bio je ovo još jedan u nizu metal koncerata na koje dolazim s većim fokusom na predgrupu negoli na glavne izvođače, a dio razloga za to leži u činjenici da me nekoliko posljednjih albuma Dark Tranquillityja prilično razočaralo zvukom, iako mi se čini da im je ostatak publike bio sklon. U pitanju su sad već gotovo cijelo desetljeće stara “Atoma” – koju su pak oni promovirali na svom zadnjem gostovanju u Zagrebu kad su na istom mjestu prije sedam godina svirali uz Equilibrium – i njezin pandemijski nasljednik “Moment”, pa nakon toga na najnoviji “Endtime Signals” nisam ni obratio pozornost sve dok nije najavljen sinoćnji koncert.
Kad sam ga napokonon sa zakašnjenjem poslušao, zaključio sam da mi se sviđa više od spomenutih izravnih prethodnika, pa mi je i godilo da to ostvarenje dobije veću zastupljenost na setlisti koja je s bisom ukupno brojila i više nego pristojnih dvadesetak pjesama među kojima su se isticale primjerice “Nothing to No One” i “Hours Passed in Exile” iz uvodnog dijela koncerta, kao i primjerice nešto kasnije izvedena “Empty Me”.
Pjevač Mikael Stanne je jedini od osnivača koji su ostali aktivni u bendu kroz sve ove godine, a njegova karizma, energija i nekakava aura dobre volje kojom odiše sjajna su kombinacija na pozornici te vjerojatno glavni razlog zašto sam u koncertu Dark Tranquillityja uživao više nego što sam očekivao. Ako se nečemu ima zamjeriti, onda je to izrazito agresivan light show, pogotovo za vrijeme nastupa Moonspella, zbog kojeg su mnogi u publici zaklanjali oči tijekom koncerta, a neki se čak povremeno okretali i leđima prema stejdžu.
Bilo je zgodno vidjeti i to kako se Skanne trudi pročitati isprintane naslove glazbenih želja koje su neki u prednjim redovima podizali prema njemu. Zagrebačka metal publika tako je još jednom pokazala svoju odanost i gostoprimstvo, a skupila se u taman tolikom broju da klub bude pun, ali da se može bez većih problema kretati po galeriji i šankovima, pa čak i prići prilično blizu samoj pozornici.
Ako ste i vi završili na takvoj lokaciji, velika je vjerojatnost da još čujete zujanje u bubnjićima, ali za sve kojima još uvijek nije dovoljno glasnoga, a sigurno ih ima, isti organizator na isto mjesto već sutra dovodi i bučne belgijske post-metalce Amenra, a za deset dana priprema se i još jedna black metal fešta koju predvode 1349 i njihovi gosti The Ruins of Beverast.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
