The Mystery Lights u srijedu 14. svibnja dolaze u Vintage Industrial donosi svoj eksplozivni garažni zvuk naslonjen na psihodeličnu eru šezdesetih, a mi smo s osnivačem i pjevačem Mikeom Brandonom razgovarali o tome tko su i što su i o svemu tome zašto biste možda baš i vi trebali doći na njihov koncert u Zagrebu.

Kako biste najbolje opisali svoj glazbeni stil onima koji nisu imali priliku dosad čuti The Mystery Lights?
Mike Brandon: Čvrsta mješavina visoko energičnog psihodeličnog rocka, punka, soula i countryja. Nadahnuće crpimo sa svih strana ugrađujući je u naš jedinstveni stil i pristup. Inspiriraju nas izvođači kao što su The Monks, Captain Beefhart, The Kinks, Television, The Velvet Underground, Dead Moon, Lee Hazlewood, Billy Childish, Soft Machine, Sun Ra, sve vrste jazza, hip hopa, 77 punka, powerpopa i naravno sve te Nuggets i Back from the Grave stvari iz šezdesetih.
Vašu glazbu uspoređuju s mnogo sjajnih izvođača i bendova, a većina tih usporedbi, koliko god različite bile, čine se prilično točnima. Za koje biste od svih tih bendova rekli da su zapravo imali najveći utjecaj na vas?
Mike Brandon: Apsolutno The Velvet Underground. I The Monks, naravno. ali The Velvet Underground su imali snažan utjecaj na nas od samog početka.
Kad sam prvi put čuo vašu glazbu, odmah sam pomislio da gotovo sve te pjesme mogle besprijekorno uklopiti u legendarnu kompilaciju “Nuggets” iz psihodelične ere. Što taj garažni zvuk iz 60-ih čini toliko otpornim da još uvijek ima moć privući publiku šest desetljeća kasnije?
Mike Brandon: Taj pristup jednostavno djeluje tako iskreno i sirovo, što je zapravo ono što ljudi žele. Šezdesetih godina prošlog stoljeća sve se činilo tako pojednostavljeno. Postavite par mikrofona i idemo! Nađi neke dobre zvukove i tonove, nemoj previše razmišljati, samo uključi kasetofon i snimi uživo. Takav je bio naš prirodni pristup od samog početka, što se savršeno poklopilo i s Daptoneovim pristupom.
Deset godina nakon početka karijere promijenili ste obalu i preselili se iz Kalifornije u New York
York. Što vas je nagnalo na taj potez?
Mike Brandon: Kako se život u Salinasu i The Mystery Lightsu počeo značajno usporavati, ukazala se prilika za preseljenje u New York City koju smo iskoristili bez gotovo nikakvog oklijevanja. Nakon što smo shvatili da je New York tako zabavno mjesto za život, odlučili smo pronaći nove članove i oživjeti The Mystery Lights na istočnoj obali.

Koje teme istražujete na svom novom albumu „Purgatory“?
Mike Brandon: Psihologija, religijski simbolizam, duhovnost, Bog, Vrag, Sjena, podsvjesno programiranje, kao i površinski zabavne teme poput zaboravnosti, samozadovoljstva i pretjerano strastvene ljubavi.
Na pjesmi pod nazivom „Cerebral Crack“ pjevate „Kako bi uopće znao da si sišao s uma?” Je li to ono što se sada događa svijetu općenito i SAD-u konkretno, jesmo li izgubili kolektivni um i otišli predaleko da bismo to shvatili?
Mike Brandon: Haha, nikad mi nije palo na pamet, ali možda da! Čini se da smo svi donekle izgubili kontakt sa stvarnošću. Ali možete li nas kriviti?
Koliko se turneja po Europi razlikuje od nastupa u SAD-u?
Mike Brandon: Oboje je odlično! Ali europska publika definitivno izgleda malo uzbuđenija i prihvaća umjetnost i glazbu svih vrsta, puno manje osuđuje. Nije neuobičajeno vidjeti ljude svih dobnih skupina u EU, od 16 do 80+ godina, kako dolaze na koncerte čak i malih, nepoznatih bendova, plešu i pjevaju uz pjesme cijeneći umjetnost i trud. S druge strane, publika u SAD-u je mnogo žilavija i iznurenija, ali obje mogu biti jako dobre, i često jesu ako im bend pronađe put do cilja.
Imate li kakvih planova za budućnost? Imate li uopće ikad vremena za odmor ili ste stalno u istom žrvnju?
Mike Brandon: U ovom trenutku smo se potpuno vratili u formu. Upravo smo završili proljetnu turneju po SAD-u, spremamo se za putovanje po Istočnoj Europi i šire, nakon čega slijedi hrpa ljetnih i jesenskih festivala i koncerata u SAD-u, EU i Kanadi.