‘Ujedinjeni u različitosti’ moto je Europske unije. ‘Ujedinjeni glazbom’ moto je Eurosonga.
Ove godine, barem ako je suditi po prvoj polufinalnoj večeri, Eurosong se nakon dugo vremena naizgled ponovno počeo više držati glazbenog, a manje političkog mota. Drugim riječima, nakon što su se u medijima ususret natjecanju pojavljivali razni napisi o tome kako će publici biti zabranjeno mahati raznim zastavama koje pak znače razna politička stajališta, to se ipak nije dogodilo pa tako osviješteni Europljani i dalje mogu mahati palestinskim ili pride (i svim drugim) zastavama koje dopušta švicarski Zakon, misleći da tako mijenjaju svijet i utječu na geopolitička zbivanja.
Ipak, izvođači to više ne smiju pa se tako u „službenim prostorijama i prostorima Eurosonga” mogu isticati samo službene zastave zemalja predstavnica. Uz to, i ove će se godine natjecati svjetski omraženi Izrael i to s pjesmom „New Day Will Rise”. Na prošlogodišnjem su natjecanju imali problema s pjesmom „Hurricane” koja je zamijenila originalnu kompoziciju „October Rain” za koju je EBU tražio promjenu teksta „zbog potencijalnog referiranja na napade koje je Hamas u Izraelu počinio 7. listopada”. U politiku nećemo ulaziti pa je sasvim nevažno zašto mahanje palestinskom zastavom nije referenca na Hamas, a naslov prošlogodišnje pjesme „October Rain” jest odnosno zašto se nešto može shvatiti kao nešto, a nešto drugo se ne može shvatiti kao nešto drugo, no činjenica da se ove godine natječu s pjesmom „New Day Will Rise” dok se istodobno može mahati svim dozvoljenim zastavama pokazuje i da je ovogodišnji Eurosong više fokusiran na izvođače i njihove pjesme, a manje na iznalaženje svih mogućih načina na koje bi netko tijekom natjecanja mogao poslati i svoje političke poruke – bilo zabranama, bilo dozvoljavanjem.
Je li razlog tome to što se Eurosong održava u tradicionalno neutralnoj Švicarskoj u kojoj je Eurosong u krajnjoj liniji i osnovan te prvi puta i održan ili to što na svijetu već dovoljno gori pa se ulje na vatru ne mora nalijevati i na nekakvom vrckavom glazbenom natjecanju također nije važno – Eurosong se barem naizgled okrenuo prema svojim originalnim postavkama, a hoće li im se vratiti, vidjet ćemo u ostatku natjecanja, ali i u godinama koje dolaze.
Sve ovo pišem zato da bih još jednom podsjetio kako je sve na ovome svijetu „politizirano” pa čak i kad je riječ o naizgled nevinom glazbenom natjecanju, no istodobno i zato da skrenem pozornost i na još jednu zanimljivu činjenicu:
Eurosong bez politike, fokusiran isključivo na „glazbu kojom ujedinjuje” postaje kudikamo dosadnija i beznačajnija „manifestacija” nego što to jest obilježen raznim političkim kontroverzama.
Drugim riječima, Eurosong je pomalo kao Crkva – ukoliko se odrekne nekih svojih, u ovom slučaju političkih kontroverzi, ostavljajući u fokusu samo glazbu, postaje dosadan, nezanimljiv i nepotreban, baš kao i Crkva koja se pak mora držati vlastitih tvrdokornih dogmi i postulata jer bi se u protivnom urušila sama u sebe i nikog više ne bi zanimala.
I u jednom i u drugom slučaju se radi o festivalu blještavila s univerzalnim porukama o univerzalnoj ljubavi s univerzalnim podtekstom politike.
I zaista, gledati naizgled „nepolitički i nekontroverzni” Eurosong u suvremeno post-internetsko doba sasvim je nepotrebno i nezanimljivo i s godinama koje dolaze, a s kojima će se smanjivati broj onih koji Eurosong prate zbog nostalgije iz djetinjstva, situacija će vjerojatno biti samo gora.
Pa kako onda izgleda ovogodišnji „švicarski neutralni Eurosong” fokusiran na glazbu? Ovako:
ISLAND
VÆB – “RÓA”
“Evo, ovako su braća s Islanda otvorili ovu eurovizijsku večer”, rekao je Duško prilikom prvog ovogodišnjeg nastupa. Osim što smo saznali da su nam Islanđani očito braća, saznali smo i da očito svaka zemlja ovog svijeta ima svoju Coloniu. Izgleda da je taj krajnje neukusni techno-dance žanr zapravo univerzalni glazbeni žanr čovječanstva, čovjeku toliko intrinzičan da ga je nemoguće iskorijeniti.
POLJSKA
Justyna Steczkowska – “GAJA”
Isto vrijedi i za našu sestrinsku Poljsku koja također svoju Coloniu za trku ima. Kao što nas je informirao Duškov voice over, Justyna se na Eurosong vraća nakon 30 godina odnosno nakon što je 1995. godine nastupila s pjesmom „Sama” koja je tada zvučala kao nešto što bi Bregović snimio s njezinom sunarodnjakinjom Kayah, a što je očito u drugoj polovici 90-ih bilo popularno. Bilo kako bilo, i Island i Poljska završili su u finalu, a što potvrđuje tezu univerzalnosti Colonia techno-dance žanra kao glazbenog ukusa čovječanstva.
SLOVENIJA
Klemen – “How Much Time Do We Have Left”
Slovenija se modernizirala pa je plasirala amalgam svih radijskih hitova unazad nekoliko godina, a koji igra na nepogrešivu joker kartu nostalgije i obitelji. Plus je svakako i to što pjevač u jednom trenutku visi naopačke, a čime je svakako u prednosti pred svima ostalima koji nisu visjeli naopačke. Još veći plus je i to što se na pozornici pojavila i pjevačeva supruga koja se baš netom izliječila od rijetkog karcinoma, a pao je i poljubac. Ako postoji „razdragani jackpot“, to je taj, no u finale nisu ušli što vjerojatno prije svega pokazuje da je ljudima danas kreveljenje važnije i od visenja naopačke i od rijetkih karcinoma.
ESTONIJA
Tommy Cash – “Espresso Macchiato”
Estonija pak ima pjesmu o kavi na talijansko-engleskom. Iskreno ne znam što bih više rekao o tome, no s obzirom na to da ste već kliknuli na ovaj članak očekujući nekakav sadržaj, potrudit ću se. Frajer se zove Tommy Cash i točno tako i izgleda, pjesma mu je toliko agresivno glupa da čovjeku poput svake druge gluposti kao virus ulazi u organizam i tamo se trajno nastanjuje, sve je obogaćeno jednako glupim plesom, a koreografija se svodi na „geg“ u kojem netko iz publike s majicom „I love Tommy“ ulijeće na pozornicu, e samo da bi se pridružio izvedbi prije nego ga „zaštitari“ odvuku dalje. Na kraju svega, Tommy poručuje – Coffee for everybody. Volio bih da ne znam bolje, ali bojim se da je ovo ozbiljan favorit za pobjednika ovogodišnjeg natjecanja. To potvrđuje i njegov plasman u finale u kojem bi također mogao dobaciti u prvih pet.
ŠPANJOLSKA
Melody – “ESA DIVA”
Španjolska je, s druge strane, smrtno ozbiljna, a predstavlja se također svojom Coloniom. Drčna španjolska ‘Shakindira’ tako je isporučila prilično nezanimljivu pjesmu s daškom španjolske u obliku nekakvih kastanjeta koje se tu i tamo pojavljuju. Nema veze jer Španjolska ima izravan ulaz u finale pa se niti ne mora previše potruditi (toliko o ne-politici).
UKRAJINA
Ziferblat – “Bird of Pray”
Ukrajina se, s druge strane, pojavila s teško opisivim miksom ‘retrofuturizma’, nečim što izgleda kao nastup nekog sastava u “Petom elementu” pri čemu sve izgleda kao da gledamo nekakav živi AI, nešto poput The Mamas and the Papas s nekakve marsovske kolonije ili nečeg sličnog što postoji u nekakvom izopačenom univerzumu nepostojećeg romana SF proze u trapericama Philipa K. Dicka. I to je sadržaj koji očekivano prolazi pa je i Ukrajina ušla u finale.
ŠVEDSKA
KAJ – “Bara Bada Bastu”
Rukom božanske pravde i providnosti, Eurosong ipak nije prošao bez „našega kaj”, a kojeg ćemo slušati i u finalu. Predstavnici Švedske, sastav KAJ, posegnuo je za poznatim skečom Letećeg Cirkusa Montya Pythona u kojem drvosječe pjevaju “I’m a lumberjack and I’m OK, I sleep all night and I work all day”, s razlikom što u njihovoj pjesmi i izvedbi nema ničeg zabavnog ili smiješnog. Ipak, iz Duškova voice overa saznajemo da su veliki hit u Švedskoj, a navodno predstavljaju i “švedsku kulturu“, barem ako su Šveđani predominantno kajkavski drvosječe u odijelima koji pjevaju uz harmoniku za vrijeme dugih polarnih noći.
PORTUGAL
NAPA – “Desclocado”
Portugalci su se predstavili kao dosadni generički indie pop rock Europljani koji u backastageu prije nastupa piju čaj i zobaju nekakve zdrave sjemenke, a svaki član benda ponaosob alergičan je na barem nešto iz prirode i svijeta, zbog čega sa sobom uvijek mora imati Ventolin. Za finale, čini se, sasvim dovoljno.
NORVEŠKA
Kyle Alessandro – “Lighter”
Predstavnik Norveške nema upaljač ili traži upaljač ili je on upaljač ili Gospodar Vatre ili je naprosto imun na vatru ili će sam sebe zapaliti onda kad on to odluči ili što već, ali svakako nešto u vezi s vatrom. To je, međutim, očito bilo dovoljno za finale.
BELGIJA
Red Sebastian – “Strobe Lights”
Predstavnik Belgije zove se Red Sebastian i, pogađate, nosi crvenu kožu, ima crvenu kosu, a i stage light mu je crven. Osim toga, ne zna baš pjevati, ali ima lasere. Crvene lasere. U jednom trenutku vodi ljubav sa svojom crvenom LED projekcijom, onda se naizgled partenogenetski multiplicira u još Crvenih Sebastijana koji svi zajedno u sinkronicitetu postaju jedan Crveni Sebastijan dok u podlozi svira neki poprilično loš ‘lunapark u Velikoj Gorici za 1. Maj poslije 22 sata navečer’ techno.
ITALIJA
Lucio Corsi – “Volevo Essere Un Duro”
Talijanski predstavnik zapravo je zamjena za originalnog talijanskog predstavnika koji je iz nekog razloga odlučio odustati od predstavljanja svoje zemlje. Pjesma mu je o tome da želi biti ‘opasan muškarac’ dok istodobno izgleda kao Brian Eno ranih 70-ih s pjesmom koja zvuči kao B strana nikad objavljenog albuma Marca Bolana s kraja karijere ili, u gorem slučaju, nešto što su Mott the Hoople naručili od Davida Bowiea, ali nikad objavili. Sve u svemu, ovaj pitomi šlager i nije toliko loš, a s obzirom na to da Italija također ima izravni plasman u finale, valja pričekati finalnu večer ne bismo li otkrili može li ovakav ozbiljan glam sadržaj ove 2025. godine kotirati dobro.
AZERBAJDŽAN
Mamagama – “Run With U“
Svašta sam u životu mislio, ali da ću svjedočiti Azerbajdžancu koji u falsetu pjeva nešto što zvuči kao nikad objavljeni Daft Punk s albuma “Random Access Memories”, ali s daškom tradicionalnih instrumenata, to svakako nisam. Pjesma svakako nije za Eurosong što potvrđuje i činjenica da nisu prošli u finale, ali nije loša i sasvim je zamislivo da se još dugo kao omanji hit zadrži na “samo hitovi” radijskim stanicama diljem svijeta.
SAN MARINO
Gabry Ponte – “Tutta L’Italia”
Gabry Ponte, informira nas Duškov voice over, već je odavno u svojoj zemlji izrazito popularan, a ostvario je suradnje i s raznim eurovizijskim izvođačima. Riječ je, naravno, o Coloniji koja je toliko Colonia da bi i Colonia mogla pomisliti da je to Colonia. Finale? Naravno.
ALBANIJA
Shkodra Elektronike – “Zjerm“
Albanska power balada s daškom tradicije također graniči s dance neukusom 90-ih pa je prema tome i “Zjerm” u kategoriji “univerzalnog nepobjedivog neukusa čovječanstva”, pogotovo ako svemu dodamo i središnji dio pjesme koji podsjeća na eurovizijsku varijantu nečega što bi snimio Faithless koji su predstavnici panteona techno-dancea i jedni od rijetkih izvođača koji su takvu glazbu uspjeli dovesti do nečeg iole ozbiljnijeg. Albanija je, naravno, u finalu.
NIZOZEMSKA
Claude – “C’est La Vie”
Predstavnik nizozemske još je jedan u nizu ovogodišnjih izvođača koji se predstavljaju s višejezičnom pjesmom. I “C’est La Vie” nastoji biti nekakav neukusni polu-techno dance music i, pogađate, prolazi u finale jer univerzalni neukus je nedodirljiv.
HRVATSKA
Marko Bošnjak – “Poison Cake“
E sad, Marko Bošnjak, predstavnik koji je u svojoj matičnoj zemlji primio valjda najviše mržnje što se moglo primiti. I to ni kriv ni dužan. Bošnjak je ove godine pokazao tri stvari. Prvo, da čovjek može primiti nevjerojatne količine mržnje i preživjeti, no još važnije, da nema te mržnje koja bi nekoga tko vjeruje u ono što radi u tome pokolebala. Drugo, da se izvedba koju smo gledali na Dori i izvedba koju smo gledali na Eurosongu u relativno kratkom vremenu može izrazito nadograditi. I treće, nešto što ćemo ostaviti za zaključak.
ŠVICARSKA
Zoë Më – “Voyage“
Pjesma domaće predstavnice također je automatizmom već u finalu, a riječ je o pristojnoj pop pjesmi koja u finalu sigurno ne bi bila kada bi dolazila od neke od zemalja predstavnica koje se za svoj plasman u finalu moraju izboriti natjecateljskim putem.
CIPAR
Theo Evan – “Shh”
S Islanda smo na kraju stigli i do Cipra čiji predstavnik svojom pjesmom zapravo ponešto podsjeća na Bošnjaka, no sa znatno neupečatljivijim vizualnim nastupom. Techno je, s druge strane, u Thea posebno jak kao što su jaki i njegovi nabildani bauštelci na skelama, no svi zajedno nisu bili dovoljno jaki za finale.
Nakon prve polufinalne večeri, u finalu Eurosonga su Norveška, Albanija, Švedska, Island, Nizozemska, Poljska, San Marino, Estonija, Portugal i Ukrajina te zemlje s izravnim plasmanom, Italija, Španjolska i Švicarska.
Sve u svemu, dominira naš već spomenuti i već definirani univerzalni glazbeni neukus čovječanstva, te se čini da ništa drugo niti ne prolazi pa je iznenađenje, barem od zemalja koje su se u polufinalnoj večeri zapravo natjecale, jedino Portugal.
To nas vraća do one treće od tri stvari koje je pokazao Marko Bošnjak, a to je da se ne treba preozbiljno shvaćati. Tko se preozbiljno shvaća, pokazalo se, na jednom ovakvom neozbiljnom natjecanju ne prolazi. Pokazao je i to da nije lako, a niti izgledno proći u finale ako u svojoj zemlji umjesto univerzalne podrške kakvu su imali Let 3 ili Baby Lasagna dobiješ univerzalnu mržnju, a što su fanovi Eurosonga zasigurno popratili i što je jamačno barem djelomično utjecalo na to kako su glasali jer ljudski mozak naprosto tako funkcionira. I dalje stojim iza toga da mu ni pjesma ni nastup nisu bili najgori, a niti manje kvalitetni od nekih predstavnika koji su završili u finalu, kao i da Hrvatska zaista nije imala nešto bolje za ponuditi, a što bi polučilo nekim znatno boljim plasmanom. Pouka Hrvatskoj za sljedeću godinu? Pošaljimo Coloniu, kolonizirajmo Europu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
