Eurosong 2025, druga polufinalna večer – Insieme

Sinoć je u Baselu održana druga polufinalna večer 69. Eurosonga.

Erika Vikman na Eurosongu u Baselu (Izvor: Eurovision Song Contest 2025)

„Insieme, unite, unite, Europe…“ pjevala je voditeljica Sandra Studer na odjavnoj špici druge polufinalne večeri Eurosonga u Baselu. Kamera je skočila na lica Latvijki iz sastava Tautumeitas koji je ušao u finale. Vesele. Klimale su glavama u ritmu. „Insieme, unite, unite, Europe…“ pjevala je Studer. Latvijke nijednom gestom nisu pokazala da su imalo upoznate s pjesmom „Insieme“ Tota Cutugna. Istom onom koju je pjevao u zagrebačkom Lisinskom i s kojom je tada pobijedio na Euroviziji 1990. godine.

Ponukalo me na razmišljanje kad sam čuo Studer kako pjeva „Insieme“. Ista ona Sandra Studer koja je na Euroviziji predstavljala Švicarsku već naredne 1991. godine, kad je kod nas krenuo pičvajz i kad više nitko nije ni pitao za Euroviziju, pa se Sandre Studer mnogi ni ne sjećaju. Europa se tada približavala ujedinjenju, a Balkan je dobio nogom u guzicu. Isto kako je dobio u dvije polufinalne večeri na ovom Eurosongu. Bar u glazbenom smislu, jer u finale nisu prošli predstavnici Crne Gore, Slovenije, Srbije i Hrvatske.

I baš onda na kraju „Insieme“. Nikoja druga, već „Insieme“. I taj „Insieme“ nije isijavao kao onaj Cutugnov „Insieme“ koji je u sebi onomad imao neku čvrstu optimističku crtu. Sinoćnji je više bio kao neko bacanje pojasa za spašavanje uslijed nevremena na pučini. Jer su, eto, nevremena. „Insieme, unite, unite, Europe…“ pjevala je Studer, dok su se mlade Latvijke iz sastava Tautemeitas vjerojatno pitale otkad pravila Eurosonga dozvoljavaju pjesme patriotskog naboja.

To političko-društveno ću ostaviti za kasnije. Prvo ovo, akhm, glazbeno.

Iako se od svakog Eurosonga može svašta očekivati, obično uvijek postoji neka nit koja daje odgovore na neka pitanja. Međutim, ni nakon prve, ni druge polufinalne večeri je nisam pronašao ovog puta. Pa mi je osjećaj da neko svoje dosadašnje znanje o glazbi mogu okačiti na klin. Čini mi se da je ove sezone stisnut gas do daske na što veći kič, skoro pa histerični kič i što je Grobenski prije mene detektirao kao Colonia soundlike songove koje prate taj kič. Evo na primjer bio samo gotovo stopostotno siguran da Gruzijka Mariam Shengelia sa svojom ‘James Bond outfit’ pjesmom prolazi k’o ništa u finale. Bio sam siguran isto kao što sam bio siguran da će proći Izraelka Yuval Raphael, okej, to političko-društveno ću za kasnije.

Za Crnu Goru i Srbiju sam se nadao, isto kao što sam se nadao i za Hrvatsku i Sloveniju u utorak, jer po mojim uzusima nisu imali nimalo loše pjesme i to baš za Eurosong, ali je Eurosong očito u nekoj svojoj „Insieme“ fazi, pa kad je na kraju ostalo to da se čeka prozivka posljednjeg finalista među njih preostalih šest samo sam čekao da kao šlag na milkšejk prozovu Australca Go-Joa koji je, uzgred rečeno, pljunuti pokojni Bon Scott iz AC/DC. Samo što Go-Jo od svojeg daleko slavnijeg sunarodnjaka nije u formativnim godinama upao u bačvu viskija, već u cisternu milkšejka pa je na Eurosong i došao s pjesmom „Milkshake Man“ s kojom zvuči i izgleda kao loša reklama iz 1980ih, za što drugo, već za milkšejk. Dakle, već sam mislio da će se u finalu klešati australski milkšejkmen i estonski frapaćino-alpaćino Tommy Cash koji se pak sprda s talijanskim stereotipima.

Ali se to nije dogodilo, jer avaj, Australija je predaleko da bi provalila kako se umiliti Europćanima, jer možda su pogodili da je ove sezone u modi sprdanje, ali nisu pogodili da je u modi sprdanje na tuđi račun, a ne na svoj. Jer ipak smo u eri besramnosti, kako je netko pametniji od mene primijetio. Okej, to političko-društveno ću za kasnije.

E sad moram i taj „novitet“ Eurosonga prokomentirati. Švicarcima i ekipi i EBU-a je to valjda fora. Nešto što bi trebalo možda ojačati europski duh. Novi „Insieme“. Jest da je Švica uvijek neutralna, ali znamo da je trezor Europe, time i svojevrsno srce Europe. Svima je u interesu da je trezor uvijek na sigurnom. Na neutralnom teritoriju po mogućnosti. Pa i ako se šalju poruke s tog neutralnog teritorija, one nekako zvuče „neutralno“, nekako, skoro pa poučno. No u Italiji je pičvajz oko Tommyja Casha. Desnica luduje i želi ga (s)maknuti s Eurosonga. Ljevičari pak, među njima i Damiano David frontmen Maneskina, podbadaju desnicu s tim što šeraju Casha i pozivaju Talijane da glasaju za njega. Ako je u tome catch ovogodišnjeg Eurosonga, onda će pobijediti frapaćino-alpaćino Estonac (koji baj d vej dolazi u Umag na Sea Star idući vikend). Insieme.

Ali ako je ipak samo kič glavna furka ove sezone onda je jedna od favoritkinja Finkinja Erika Vikman koja je odradila najopičeniji seks performans na Eurosongu koji je moguće složiti uz pjesmu koja se zove „ICH KOMME“ (kome treba prijevod?). Uglavnom, sviđa mi se čvrsto provokativna taktika Finaca zadnjih nekoliko sezona, počevši od Käärije, pa onih bez gaća od prošle godine. Eto i ove godine su iznenadili, poslali su dominu. Statistike kažu da su države u ratu blagonaklonije prema pornografiji, da je čak i jače distribuiraju jer to kao diže moral stanovništvu. Bar je tako bilo za vrijeme onog našeg prošlog rata. Mislim, pornografija, ne moral. Možda Finci osjećaju tu vibru? Ipak su blizu Rusima. Nije lako. Hm, meni se čini da sam već ušao u to društveno i političko. No valjda je takav i Eurosong, kao neki lakmus papir za Europu malo šire gledano. Insieme.

Čak su i Britanci tj. Britanke lagano favoritkinje jer je nastup ženskog trija Remember Monday odavao utisak otvaranja ambalaža s Barbikama. Pjesma je bila tipični britanski eurosongovski treš, ali nakon uspjeha onog Sama Ridera, britanski treš je favorit sve do prvog glasanja na kojem obično može dobiti ili nulu ili dvanaest.

Moj favorit po nekoj osobnoj estetsko-izvedbenoj osnovi je JJ iz Austrije, ali sumnjam da će odnijeti pobjedu.

No ako je ipak frapaćino-alpaćino Estonac onaj eurosongovski zgoditak, ono nešto što svaki put malo pomakne granicu, kako to običavaju isticati oni iz EBU-a i ako to iduće sezone pokrene uobičajeni val kopiranja pobjedničke prakse od prijašnje sezone, što li nas onda čeka?

Ako se pošalje poruka da je okej kad Europćanin malo bocne susjeda Europćanina? Prve sezone Estonac Talijane, a druge, tko zna? Možda se Englez našali na Francuze, možda se Francuz našali na Nijemce, Možda Nijemac na Poljake, a tek kod nas na Balkanu… Neće se Balkan šaliti na Europćane, Balkan voli internu šalu. Kad se samo sjetim „Šovinističke farse“. Ovo što Europa pokušava sada smo mi imali 35 godina prije. Usput rečeno, bila je to odlična predstava. I dalje aktualna. Ima na internetima. Insieme.

Uglavnom, nakon odgledanog, subotnje finale kao finale mi se nikad nije činile toliko glazbeno nezanimljivim unaprijed. U biti samo me zanima glasanje, jer prolaziti glazbenu torturu iznova nema smisla. Eurosong je izgubio taj adut finalne večeri, jer ne tako davno su premijerno nastupali oni iz „Kluba 6“. Pa je to imalo smisla. Ali ti iz „Kluba 6“ su valjda cendrali da bi i oni htjeli imati dva nastupa, kako bi si povećali šanse, iako ne znam koje šanse kad su već u „Klubu 6“ koji automatikom pravila „koja nije učtivo propitivati“ ulaze u finale. Pa je popuštanjem „Klubu 6“ i po tom pitanju Eurosong sam sebi složio finalnu večer bez iznenađenja.

A dotad, insieme.

Idem popit frapaćino-alpaćino.

Umalo da zaboravim. Izrael. Pjesma „New Day Will Rise“ izazvala je na kraju ovacije u Baselu. Bar se tako čulo u prijenosu. „Čuli ste zvižduke i povike tijekom izvedbe“, rekao je Duško potom. Ne znam u kojoj dvorani je on bio. Mislim da je ovo sasvim dovoljno po pitanju političkog i društvenog u ovom trenutku.

Insieme.

Saznajte više:

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X