Prvo službeno izdanje na sceni već dugo prisutnog fluidnog improvizacijskog reinterpretatorskog kolektiva baziranog u Zagrebu donosi novo zamišljanje kultnog albuma koji su u Brazilu 1994. snimili Milan Mladenović i Mitar Subotić.

Živa voda je kolektiv fluidnog članstva koji su u zagrebačkom klubu Vinyl pokrenuli Mak Murtić i Maja Rivić, osnivači Mimika Orkestra s Vedranom Peternelom koji je tamo vodio program, a iza kojeg je stajala ideja da sastav s maksimalno dvije probe uživo u jednoj večeri reinterpretira glazbu nekog izvođača, ne u obliku obrada poput kakvog cover benda, već poluimprovizacijsku rekonstrukciju iste.
Kroz Živu vodu prošao je tako cijeli niz izvođača, a popis glazbenika čija su djela izvodili na svoj specifičan način gotovo je jedako dugačak. Našlo se tu svega, od Talking Headsa i Davida Bowieja, do Black Sabbatha, “Trećeg svijeta” Haustora, Olivera Dragojevića, pa sve do, u jednoj od zadnjih iteracija, čak i Britney Spears.
Kako ovaj projekt već dugo djeluje na sceni, došlo je i vrijeme da se napokon njihov rad napokon objavi i na nekom službenom izdanju, a izbor je pao na njihovu interpretaciju albuma “Angel’s Breath” koji su 1994. objavili Milan Mladenović, frontmen Ekatarine Velike i Mitar Subotić Suba, poznat i kao Rex Ilusivii, producent koji je na jugoslavenskoj sceni bio zaslužan za neke od klasika poput Haustorovog “Bolera” ili “Samo par godina za nas” EKV-a, prije nego što je preselio u daleki Brazil gdje se profilirao kao jedan od najznačajnijih aktera tamošnje scene u devedesetima miješajući tamošnje ritmove s elektronikom na pločama brojnih izvođača među kojima su i primjerice João Donato i slavna Bebel Gilberto.
O ovom albumu mnogo je pisano i na našem portalu kad je prije pet godina objavljeno njegovo dugoiščekivano reizdanje, pa ću za dublji uvid u pozadinu njegove priče za one koje žele znati više čitateljstvo uputiti na osvrt koji je tom prilikom pisao Zoran Stajčić, a zasad ću se samo osvrnuti na činjenicu da interpretativni album Žive vode dolazi u trenutku kad je Mladenovićevo djelo dodatno aktualizirano objavom raskošnog box seta Ekatarine koji također na Ravno do dna pratimo nizom Stajčićevih tekstova, te u završnoj fazi prijava bendova za ovogodišnju Nagradu Milan Mladenović koja se svake godine dodjeljuje mladim izvođačima regionalne scene koji na ovaj ili onaj način Milanov duh održavaju na životu i tri desetljeća nakon njegove prerane smrti.
Vjerujem da je jasno zašto je upravo koncert na kojem je sviran “Angel’s Breath” odabran kao prvo službeno izdanje Žive vode. Prije svega, izvrstan je ogledni primjer modusa djelovanja ovog kolektiva u smislu da poznati materijal predstavlja u drugačijem ruhu i u tom odmaku pokazuje kreativnost i zaigranost sastava čije ideje ostaju u duhu izvornika, ali su ujedno i nove i uzbudljive.
Također, u pitanju je jedna od najboljih postava morfirajućeg sastava koji uz Maju na vokalima i Peternela u ulozi producenta, ali i glazbenika na klavijaturama, kao i onom njegovom nedokučivom prtljanju po efektima, čine još i Igor Pavlica na trubi kojeg bi se gotovo moglo prozvati i MVP-jem ove snimke, zatim jedan od najboljih basista na sceni Konrad Lovrenčić (Elemental, Kries, Chui), svestrani bubnjar Mario Petrinjak najpoznatiji kao član benda Mile Kekina i Skotnog vraga, te Jakša Perković ovaj put na gitari, iako ga češće znamo viđati kao basista koji prati primjerice Mary May ili Zimizelena.
I naravno, Darko Rundek koji cijelom projektu daje gravitas A-klase i vjerojatno će slavom svoga imena privući pokojeg slušatelja koji možda ne bi nabasao na ovo izdanje. Rundeku ovo nije prva suradnja s kolektivom, budući da je već i ranije dijelio pozornicu s njima, most notably pri ranije spomenutoj izvedbi njegovog i Sacherovog “Trećeg svijeta”, što dodatno podcrtava njegovu neprolaznu zainteresiranost za praćenje novih gibanja na domaćoj alternativnoj sceni koje je na kraju rezultiralo i njegovim okupljanjem Ekipe kao svog pratećeg benda sastavljenog upravo od mladih scena zagrebačkog undergrounda. Ova i ovakva Živa voda u klubu Dva osam izvela je Milanov i Subin brazilski album zadržavajući i egzotični štih izvornika, i ratnu paranoju ovih područja iz razdoblja u kojemu je “Dah anđela” nastao, ali, moglo bi se reći i obavijajući ga gustim slojem zagrebačke magle ovog trenutka.
Kako “Angel’s Breath” Žive vode nije puka preslika izvornika, tako reinterpretacija ne bilježi svih jedanaest kompozicija, već je izbor pao na njih šest, jer je zbog ograničenja medija odabrano ono najbolje od materijala izvedenog uživo. Ploča, kao i izvornik, tako počinje s atmosferičnom “Praia do ventu eternu”, prije nego se Rundek vokalno pridruži Rivić (koja trenutno privlači pozornost i netom objavljenim solo prvijencem “Drugo Sunce“) na logično odabranom oglednom singlu “Metak”.
Prvu stranu završava “Ogledalo”, dok su na drugoj mjesto našle “Courage” i “Čaura” koja u interpretaciji Žive vode više naginje nekim Rundekovim solo izdanjima (osobno me pomalo podsjetila na “Kurdistan” s “Plavog aviona”), te minijaturu “Aplauzi” kojoj je trajanje od minute i pol produženo na dvostruko toliko uživo i završava s Majinim vokalom koji nas uvjerava da “nije još kraj”.
Naravno Angel’s Breath kao projekt Milana i Sube nije doživio ukazanje na pozornicama jer nas je Mladenović nažalost napustio prije nego je za to došlo do prilike. Mitar će ga tragično slijediti pet godina kasnije stradavši u požaru koji je zahvatio njegov brazilski studio iz kojeg je za vrijeme stihije pokušao spasiti snimke Bebel Gilberto na kojima je tada radio, pa se može reći da je jedan od rijetkih umjetnika koji nisu samo živjeli, već su i život dali za glazbu.
Neki novi život njihovom projektu dat će im sad Živa voda, koja rijetko istupa iz formata jednokratnih izvedbi svog programa, no sad će ovaj materijal (premda u različitim postavama) ponovno promotivno izvoditi na pozornicama i na neki način ga učiniti ponovno živim i aktualnim. Vjerujem da bi zbog same te činjenice, kao i razine kvalitete na kojoj je projekt izveden, i Milan i Suba bili zadovoljni ove snimke, kao i prilikom za novim životom koju je njihova zajednička ploča dobila danas.
Ocjena: 8/10
(Menart, 2025.)