Ove četiri skladbe i dva govora postaju više od samih pjesama prizivajući, kako kaže, ‘pravednu moć umjetnosti, glazbe i rock’n’rolla u opasnim vremenima’.
Bruce Springsteen nije oklijevao. Prije odlaska u Europu na svoju ovogodišnju turneju, odlučio ju je preimenovati po pjesmi “Land of Hopes & Dreams” sa svog albuma “Wrecking Ball” iz 2012. i pretvoriti je u oružje za borbu protiv barbarske vladavine Donalda Trumpa čijem će autoritarizmu suprotstaviti svoj “pravi” patriotizam.
Ta njegova vrsta pravedničkog domoljublja bila je i u povijesti često drugačija od onog koji su širili predsjednici, a koji su zauzvrat željeli prisvojiti The Bossa i pretvoriti ga u neku vrstu reklame za svoje politike, čemu je najpoznatiji primjer u povijesti dubinsko neshvaćanje njegovog golemog hita “Born in the U.S.A.” iz 1984. godine koji su u svojim kampanjama koristili svi od Ronalda Reagana pa i do samog Trumpa prije nego što je i njemu napokon postalo jasno da on i Bruce nisu ni približno na istoj strani.
Da je tome tako, odlučio je odmah na početku koncerta na početku turneje razjasniti sam Springsteen. Prije nego što je poveo svoj moćni E Street Band u izvedbu pjesme koja je dala naslov turneji, pročitao je proglas u kojemu izjavljuje da je njegova Amerika “u rukama korumpirane, nesposobne i izdajničke administracije”. U dužem govoru prije izvedbe “My City of Ruins” s “The Rising,” rekao je da trenutno “u Americi progone ljude zbog korištenja svog prava na slobodu govora i izražavanja neslaganja.”
Bilo je to dovoljno da razgnjevi predsjednika kojemu su kritike upućene te da postupi onako kako je tipično za njega: djetinjasto, uvrijeđeno i pretjerano. Zaprijetio je Bruceu da mu je “pametnije da šuti dok se ne vrati kući” i da ćemo “onda vidjeti kako će proći.” Time je samo potvrdio da “u Americi progone ljude zbog korištenja svog prava na slobodu govora i izražavanja neslaganja,” usto pojačavajući Springsteenovu poruku i značaj iznad granica do kojih bi doprla da je ostala samo izrečena na pozornici u Manchesteru tog 15. svibnja, bez megafona iz Bijele kuće.
Naravno da Trumpove prijetnje nisu pokolebale Springsteena, nastavio je svoj križarski pohod protiv Trumpa, a sad mu je u tome stizala i potpora drugih rock veterana kao što su Neil Young i Eddie Vedder iz Pearl Jama. Trump je zato bio sve bijesniji. Naredno jutro imao je zakazan telefonski razgovora s ruskim voždom Vladimirom Putinom u kojemu je trebao postići pomake u svojim nastojanjima da završi njegovu agresiju na Ukrajinu.
Obećao je to napraviti prvog dana kad se vrati u službu, da bi stotinu dana kasnije ustvrdio da je diplomacija, kao i ekonomija, preteška za čovjeka koji se proglašava najboljim dealmakerom na svijetu, pa je došlo do toga da bi se Amerika mogla i povući iz tih razgovora u koje se ionako samo uplela zato što Trump želi Nobelovu nagradu za mir i ljubomoran je na Baracka Obamu koji ju je prije njega uspio dobiti.
Umjesto da se priprema za taj razgovor koji bi mogao spasiti milijune života, američki je predsjednik i dalje razmišljao o udici koju mu je bacio Springsteen. Sad je pak najavio da bi mogao zatražiti istragu (kvragu i trodioba vlasti) protiv rokera jer je navodno prodao svoju podršku njegovoj protukandidatkinji Kamali Harris na prošlim izborima. Na stranu što je cijela stvar glupa, posebno je licemjerna od čovjeka koji je od Elona Muska primio gotovo 300 milijuna u donacijama za vrijeme kampanje i zauzvrat mu dao poziciju u izvršnoj vlasti.
U svom sljedećem potezu eskalacije sukoba Bruce je odlučio objaviti snimku mačesterskog koncerta. Oni koji prate njegov rad znaju da to nije ništa posebno, da je svaki od njegovih koncerata sniman i bude objavljen službenim kanalima na platformi nugs.net, ali za razliku od tih slučajeva, ova snimka puštena je na sve streaming servise i YouTube za maksimalni efekt. Također naslovljena “Land of Hope & Dreams”, ova snimka nije cijeli koncert, već EP sveden na svoju političku esenciju, sastavljen od četiri ključne pjesme i ranije spomenuta dva antitrampovska govora.
Osim naslovne i uvodne “Land of Hope & Dreams” i spomenute “My City of Ruins” koja je nošena osjećajem nacionalnog naboja među ruševinama World Trade Centera nakon terorističkih napada 2001. godine, tu je još i “Long Walk Home” s albuma “Magic” koja naoko u svojoj srži i nije primarno politička, ali u jednoj strofi najbolje prikazuje koliko je Bruceov osjećaj za demokraciju oprečan divljaštvu Trumpa koji bi najradije postao diktatorom: “Your flag flyin’ over the courthouse / Means certain things are set in stone / Who we are, what we’ll do and what we won’t.” Slušajući ove retke ne morate biti američkim domoljubom, pa čak ni simpatizerom, a da se naježite.
I za kraj tu je “Chimes of Freedom”. Pjesma koju je Bob Dylan objavio na svom albumu iz 1964. “Another Side of Bob Dylan”, a koja je ostala simbolom Amerike koja pruža zaštitu potlačenima, upravo one suprotne od ove Trumpove koja ih proganja. Ovo nije prvi put da ju je objavio i Springsteen. Izašla je ranije na istoimenom također live EP-ju istoga imena iz 1988. u verziji iz Stockholma, a izvest će je i na legendarnom koncertu na trkalištu Radrennbahn Weissensee u Istočnom Berlinu iste godine pred prema nekim izvorima čak pola milijuna gledatelja (koliko se očekuje i za dom spremnih na Hipodromu za nešto više od mjesec dana), potpriujući njihove snove o rušenju zida između istoka i zapada koji će se za godinu dana i ostvariti.
Znakovito je da Boss od tada nije vadio Dylanovu pjesmu kao političko oružje te da je to odlučio napraviti tek sada kad je njegova Amerika “u rukama korumpirane, nesposobne i izdajničke administracije”. U tom kontekstu ove četiri skladbe i dva govora postaju više od samih pjesama prizivajući, kako kaže, “pravednu moć umjetnosti, glazbe i rock’n’rolla u opasnim vremenima.”
U tom smislu ovaj EP je više od crvene krpe kojom Bruce maše pred nosom razjaarenog predsjedničkog bika, on je poziv na formiranje koalicije voljnih kojoj su se već pridružili Young i Vedder, a koja će služiti kao osovina pokreta otpora na čijim će leđima Sjedinjene Države možda moći preživjeti do kraja mandata ove “korumpirane, nesposobne i izdajničke administracije”.
Ocjena: 7/10
(Columbia Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
