Kult sličnosti – Tito Tuđman Thompson

Najuspješniji domaći političari nisu okupili toliko pristaša na svim svojim dosad odrađenim mitinzima, a najuspješniji muzičari nigdje nisu imali toliki utjecaj u društvu kao M.P. Thompson.

Tito / Tuđman / Thompson (foto: Digital Library of Slovenia / Mark Reinstein / Roberta F. / Wikipedia)

Veliki politički lider koji kroz dulji vremenski period na svojoj strani ima znatan postotak aktivnog stanovništva postaje neprikosnoveni vođa nacije i nitko ga ne može ozbiljno ugroziti. Ne treba mu apsolutna većina, jedna četvrtina je sasvim dovoljna za totalnu dominaciju. Iz tog bazena pristizat će nepregledna masa koja će mu klicati na svakom koraku i začas obeshrabriti njegove protivnike.

U našim krajevima ovo je dosad uspjelo samo Titu i Tuđmanu. Zloslutni ratni bubnjevi uvijek su bili povod da uznemirena i preplašena gomila potraži zaštitnika, a Tito i Tuđman osvanuli su na liderskim pozicijama u gadnom ratnom nevremenu. Na zaposjednutom prostoru nisu naišli na neku preopasnu konkurenciju iz redova starije političke nomenklature, pa su mogli neometano graditi i betonirati svoj kult ličnosti i autoritet ćaće.

Tito je bio inkluzivni hrvatski i jugoslavenski pater familias, Tuđman ekskluzivno hrvatski, ali na tronu ih je održavao isti duboko patrijarhalni mentalitet presađen u psihologiju gomile. U današnjem hrvatskom političkom establišmentu očito nema face s toliko mobilizacijskog potencijala. Premijer nam je elitni birokrat s ambicijom da nastavi napredovanje do vrlo visokog položaja u EU. Predsjednik je malo više nadaren za populizam i vještiji u opsjenarstvu, ali već je najavio kako s ovim mandatom završava političku karijeru.

Vođa nacije nije izborna nego doživotna funkcija i baš sad ga nema na obzoru dok ratni bubnjevi opet potmulo udaraju sa svih strana i najavljuje se sveopća militarizacija. U suvremenim političkim teorijama još nije razmotrena mogućnost da se kao vođa nacije ubaci neki lik koji nije priznati politički lider, ali ne živimo u teoriji.

Živimo u Hrvatskoj i imamo jakog kandidata za upražnjeno mjesto, M.P. Thompsona. Po zanimanju je muzičar, voli sve što vole velehrvati, a najviše voli masovna okupljanja. Zato je sazvao najmasovnije nacionalno okupljanje u povijesti ove zemlje. Odsvirat će neponovljivi koncert za oko pola milijuna fanova i simpatizera. Otkad je munjevito rasprodao Hipodrom s malo PR-a i nimalo marketinga, političari se uglavnom dijele na one koji ga podržavaju i one koji ga izbjegavaju. Rijetki mu se otvoreno suprotstavljaju, a svi sa zanimanjem čekaju rasplet.

Najuspješniji domaći političari nisu okupili toliko pristaša na svim svojim dosad odrađenim mitinzima, a najuspješniji muzičari nigdje nisu imali toliki utjecaj u društvu kao M.P. Thompson. U analima popularne muzike zabilježen je samo jedan donekle sličan slučaj na Jamajci 1978. godine, kad je Bob Marley na legendarnom stadionskom koncertu One Love Peace svojim nastupom zaustavljao oružani sukob koji se lako mogao rasplamsati u građanski rat između vladajućih prokubanskih socijalista i oporbenih proameričkih konzervativaca.

Thompson sasvim sigurno nema ništa zajedničko s Marleyem, ali bi za ovdašnje potrebe mogao istrčati na teren kao alternacija za Tita ili Tuđmana. U to je naravno nemoguće povjerovati, isto kao što je bilo nemoguće povjerovati da je moguće rasprodati pola milijuna ulaznica za koncert na koji će doći isključivo Hrvati i poneki znatiželjni Slovenac.

Lanjske jeseni, nakon Imotskog i Dugopolja, u izlozima nacionalno obojenih knjižara mogli ste vidjeti knjigu začudnog naslova „Thompson – najznačajniji živući Hrvat“ akademika Josipa Pečarića. Na prvi pogled moglo se posumnjati da je vremešni akademik i kriptoustaški aktivist potpuno iščumijehao, kako u njegovom rodnom kraju kažu za čovjeka kojeg je pamet trajno napustila.

Međutim, sad kad se rezultati iz Imotskog i Dugopolja mogu jednostavno pomnožiti s deset odabrani naslov dobiva drugačiju konotaciju i izgleda kao prikaz egzaktne Thompsonove veličine, što bolje odgovara akademikovoj ranijoj reputaciji proslavljenog matematičara. Sama knjiga je konfuzna i teško prohodna, a iz nje se zapravo više može doznati o Pečariću nego o Thompsonu.

Odgovor na pitanje hoće li MPT biti omiljen u narodu kao nekad davno JBT ili poslije njega FT ionako nam neće dati akademici nego masa koja će mu klicati na Hipodromu. Prema objavljenim statistikama o prodaji ulaznica tamo će daleko najbrojnija dobna skupina biti mladi posjetitelji koji se ne sjećaju Tuđmana i nemaju pojma o Titu, što je skoro idealna situacija za ustoličenje novog vođe nacije.

Budući da je u predzadnjoj objavljenoj pjesmi semplirao Tuđmana, a u zadnjoj ocrnio Tita kristalno je jasno kako on vidi svoje prethodnike. Međutim, ovdje je riječ o tome kako mladi doživljavaju potencijalnog kandidata za vođu nacije. Thompson je njima Tito, koji je bio zapanjujuće uspješan u indoktrinaciji omladine i postigao je da se njegov rođendan u nekoliko generacija oduševljeno slavi kao Dan mladosti. Tuđman je na tronu trajao znatno kraće i nije imao vremena razraditi transgeneracijski kult ličnosti, a mladi ga nisu previše zanimali čak ni dok su masovno ginuli za njegove interese.

Zbog godine proizvodnje M.P. Thompson također je bio upisan u Titove pionire i omladince. To je bilo obavezno kao cijepljenje protiv TBC-a. Kasnije se u pjesmama i javnim istupima najžešće suprotstavljao posthumnom Titovom kultu, ali istodobno je polako preuzimao njegov iznimno efikasan model rada s mladima od najranijeg uzrasta.

Zato Thompsonove turneje sve više podsjećaju na ispraćaje i dočeke štafete mladosti sa završnim ritualom na stadionu/hipodromu, dok pučkoškolci na satu glazbenog negdje u Hercegovini veselo pjevaju njegovu pjesmu kao što su njihove bake i djedovi pjevali pjesme o Titu. Nova runda masovne hipnoze može početi. Taman prije regrutacije!              

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X