Dok klubove naše regije trese nekakav frankenštajnski spoj tobožnjih bliskoistočnih melodija i ritmova na balkanski način zapakiranih u zapadnjačku plastičnu foliju, AMMAR 808 donosi izvorne bliskoistočne narodnjake iz rinfuze Bliskog Istoka, zapakirane u organski tuniski materijal.

Omoti glazbenih albuma ne korespondiraju baš uvijek s njihovim muzičkim sadržajem, no u slučaju novog albuma tuniskog producenta Sofyanna Bena Youssefa koji djeluje pod imenom AMMAR 808, ono što vidiš je i ono što dobiješ. Crvena podloga iz koje iskače disko kugla ukrašena polumjesecom i zvijezdom petokrakom uz jednostavan natpis ‘Club Tounsi’ savršeno sublimira o čemu se ovdje radi, a radi se o maestralnom albumu „izvornih narodnjaka” sa sjeverne afričke obale.
I dok klubove naše regije trese nekakav „frankenštajnski” spoj tobožnjih bliskoistočnih melodija i ritmova na balkanski način zapakiranih u zapadnjačku plastičnu foliju, AMMAR 808 donosi izvorne bliskoistočne narodnjake iz rinfuze Bliskog Istoka, zapakirane u organski tuniski materijal.
Taj materijal poznat je još i kao „mizwad”, a odnosi se jednako na instrument nalik gajdama i na oblik tradicijske glazbe koja se izvodi uz spomenuti instrument u ritmičkoj pratnji tarabuke, većinom na svadbama radničke klase ili ritualnim okupljanjima na kojima se uz mizwad pada u stanje transa. Glazba je to, pojasnio je AMMAR 808, koja je oduvijek pripadala radničkoj klasi i imigrantima, a zbog čega je svojedobno bila i zabranjivana na nacionalnoj televiziji; glazba koja je uvijek pripadala ljudima i uz koju se tradicionalno plesalo do jutra.
Upravo je uvlačenje u stanje plesnog transa ono što ovaj album postiže od svoje prve do zadnje sekunde i to baš zato što je ritam koji se provlači u svih osam pjesama, a koji je poznat kao „fezzani”, suštinski isti. Ritmička repeticija umjesto dosade tjera u svjesnu polusvijest iz koje nas povremeno prenu gajde, srcedrapajuće emotivne vokalne dionice, nabrijani distorzirani synth basevi i nezaobilazni 808 kick.
Album je zapravo sačinjen od kanona tradicionalnih mizwad pjesama koje su izdržale test vremena pa se i danas smatraju panteonom ove glazbene tradicije. Najbolji je primjer tradicijska „Aman Aman” koja se originalno izvodi uz prepoznatljivi i neprekidni ritam, a govori o životu obilježenom tugom, slomljenim srcem i neutaživom čežnjom. U Ammarovoj verziji pjesma uopće nema ritmičku podlogu, a vokal koji pjeva o tužnoj egzistenciji napucan je autotune-om i ispraćen futurističkim arpeggio sintesajzerima.
Takav je postupak zapravo ključ cijele ploče – drevnu plesnu tradiciju okrenuti naglavačke, ali zadržavajući pritom sve njene konstitutivne elemente; spojiti prošlost i budućnost u clubbing sadašnjosti za neke futurističke generacije.Svemu tome doprionose i gostovanja triju vokalista – Mariem Bettouhami koja je glazbu izučavala na tuniskom Institutu za glazbu, Mahmouda Lahbiba koji slovi za veterana čiste mizwad tradicije i Brahima Riahija, također s Instituta za glazbu, a koji poznaje i takozvano sufijsko pjevanje.
Sasvim je, dakle, jasno da je „Club Tounsi” znalački projekt koji još jednom dokazuje da se glazbene inovacije događaju upravo na Istoku, na Starom kontinentu iz kojega je sve i krenulo i to spajanjem tradicije i suvremenosti. Ovi „narodnjaci” u pravom su smislu riječi „narodni” jer su preuzeti od nekoć getoiziranih skupina „običnih ljudi”, ali su i „nardonjaci” jer bi se na njih bez problema moglo do jutra plesati u svim najpopularnijim klubovima diljem svijeta.
Osim toga, ovih osam suvremenih tradicijskih pjesama pokazuje i da je sva glazba jedna velika „stilska vježba” odnosno da se, baš kao u poznatoj kolekciji priča Raymonda Queneaua jedna te ista stvar može ispričati na 99 različitih načina, ali s jednakom suštinom ili kako bi to rekao Jay-Z, „I’ve got 99 problems, but…”
Glazba koju je AMMAR 808 isporučio na ovom albumu na kraju se najbolje može opisati upravo kovanicom koja je ujedno i ime njegove izdavačke kuće – Glitterbeat – i za nekoga poput mene nije samo najbolji clubbing album ove godine, već možda i najbolji album 2025. godine.
Ocjena: 10/10
(Glitterbeat Records, 2025.)