Ako želi dalje graditi svoj prepoznatljivi zvuk koji bi lako mogao biti i žanr sam za sebe, Obongjayar će morati nastaviti putem pjesama koje se izdvajaju kao najbolji momenti albuma i spašavaju ga od totalnog promašaja.
Kad se Obongjayar 2022. godine predstavio debitantskim album “Some Nights I Dream Of Doors” bilo je jasno da je riječ o nesvakidašnjem izdanju – ako se spomenuta ploča sluša u okvirima pop žanra, u njega je unijela i više nego potrebnu svježinu i dozu “pomaknutosti” dovoljnu da se Obognjayara ne svrsta u tek još jednog airplay friendly izvođača koji svako toliko preplavi radijski eter nekim svojim hit singlom, a ako se pak slušala kao rap ploča u svojoj biti, imala je dovoljno upliva drugih žanrova i muzika ovog svijeta da također iskoči iz već dobro poznate i zadane šprance.
Već je prvom pločom Obongjayar pokazao zavidnu sposobnost igranja svojim unikatnim vokalom, a posebno u sposobnosti da gotovo trenutno i neprimjetno prelazi iz mekanog pop falseta u rašpani agresivni afrički rant i natrag. Osim toga, album je iznjedrio i nekoliko hitova poput “Tinko Tinko”, “Sugar” i “Message in a Hammer”, a široj javnosti Obongjayar postao je najpoznatiji po suradnji s britanskom kolegicom Little Simz, iznjedrivši hit “Point and Kill”.
Sljedeći album čekao se tri godine, a vremenska rupa popunila se singlovima “Just Cool”, “Just My Luck”, “Sweet Danger”, “Tomorrow Man” i “Not In Surrender” od čega se potonji zajedno s ponajboljim od singlova “Just Cool” nije našao na novom albumu “Paradise Now” koji nažalost nije u potpunosti uspio pobjeći od takozvanog “prokletstva drugog albuma”. To prokletstvo često se očita u tome što izvođači nakon odličnog prvijenca padaju pod brojne pritiske – što publike, što izdavača, a što sebe samih – i u želji da pod svaku cijenu opravdaju dosadašnji uspjeh pritom isporučujući još bolji novi proizvod, ne uspiju potpuno ni u jednom od dva nauma.
Obognjayar na novom albumu u mnogočemu zadržava začudnost i specifičnost prethodnika, ali ona ne dolazi dovoljno do izražaja i to najprije zato što su izvrsne pjesme “zagušene” ispodprosječnim materijalom kojeg je na albumu, nažalost, ipak malo previše. Od petnaest pjesama, Obongjayar je komotno mogao zadržati njih najviše 10 čime bi album ostavio neusporedivo bolji dojam. Tako se ističu “It’s Time”, “Jellyfish”, “Talk Olympics” u suradnji s Little Simz, “Prayer”, “Sweet Danger”, “Not In Surrender” i “Instant Animal”, odnosno njih ravno sedam. Ako bismo lovili brojku 10, sasvim je svejedno koje bismo ostalih devet pjesama odabrali jer su prilično nalik jedna drugoj.
Tako Obongjayar u najjačim trenucima albuma zvuči kao nitko drugi na sceni isporučujući zanimljiv miks techno/rave partija, Afrike i rap glazbe dok na ostatku materijala zvuči kao nešto što bi The Weekend ili izvođači poput njega u studiju sklepali za desetak minuta samo da dospiju na radio i tamo, ako je sreće, ostanu koji tjedan.
Čini se da je upravo pritisak trendova za Obongjayara glavni problem prokletstva drugog albuma jer nije iznašao dovoljno snage i samouvjerenosti da se drži onoga gdje blista, pa se umjesto toga okrenuo zadovoljavanju radijskih uzusa s, u najbolju ruku, osrednjim rezultatom, a što je onda rezultiralo i osrednjim albumom. Najbolji su primjer pjesme poput “Life Ahead”, “Peace in Your Heart”, “Holy Mountain” ili uvjerljivo najgorih “Born In This Body”, “Just My Luck” i “Happy End”. I tu čujemo Obongjayara, ali onog koji zvuči kao da obrađuje nepoznate hitove već spomenutog Weekenda ili Eda Sheerana.
Na kraju, pitanje je samo što Obongjayar želi. Ako želi postati globalni hitmejker sa svakodnevnom radijskom minutažom, ovdje pjesme pisane s tim ciljem naprosto za takvo što nisu dovoljno dobre i morat će se bolje potruditi neki drugi put. Ako pak želi dalje graditi svoj prepoznatljivi zvuk koji bi lako mogao biti i žanr sam za sebe, morat će nastaviti putem pjesama koje se izdvajaju kao najbolji momenti albuma i spašavaju ga od totalnog promašaja. Ako želi i treću opciju, a to je pokušaj pomirenja jednog i drugog, morat ćemo se pomiriti da to znači i osrednje albume u budućnosti.
Ocjena: 6/10
(September Recordings Ltd / Obongjayar, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
