Peti studijski album Mayalesa je pred nama.
„I? Što ćemo s vama? ‘Domovina’ je propala k’o domovina“, mrko je gledao Boris Horvat, direktor Aquarius Recordsa prema Petru Beluhanu i Vladi Mirčeti u svom uredu.
„Pa, evo, mogli bi ovaj put snimiti pop album“, krene Beluhan opreznim tonom.
„Pop album? Pa svi vaši dosadašnji albumi su pop albumi“, prekinu ga Horvat.
„Ali ovaj put ćemo biti još više čizi. Razmišljali smo čak da ga i nazovemo pop albumom“, krenuo je Behulhan još opreznije.
„Neće biti ni gitarskih sola“, nadovezao se Mirčeta, ali ipak krene u odstupnicu: „Možda jedan ili dva…“
„Evo pozvat ćemo i Edu Maajku… Da nešto odrepa na temu četdžipitija. To je sad moderno…“, reče Beluhan kao pred očekivanje sudske presude.
„Četdžipitija?“ izgovori Horvat i zašuti.
Tih par sekundi tišine doimalo se Mirčeti i Beluhanu kao čitava vječnost.
„Ne može se samo zvati ‘Pop album’, to je glupo. Ne može niti ‘Pop’, to je već imao U2. A i kako ćete kad niste popularni? Vidite li što narod sluša? Narod voli metal, voli povijesno, a djeca vole Bejbi Lazanju, a to je isto metal i ‘Ti dabu dibu da’ tekstovi“, nastavio je Horvat i bilo je jasno da se zainteresirao.
„Rim tim tagi dim“, reče Mirčeta.
„Molim?“, pogleda ga Horvat.
„Rim tim tagi dim“, tako se zove pjesma, „Od Lazanje“, ponovi Mirčeta.
„Pa to sam i rekao“, nije se dao smesti Horvat.
„Boutique pop!“, ispali odjednom Beluhan i uspješno promijeni možebitni sukob između svog gitariste i izdavača. „’Boutique pop’, tako bi se mogao nazvati album. To je kao butik festivali, nema puno škvadre, ali je festival. Tak’ i butik pop, pop iz davnina.“
„Nije loše“, procijedi Horvat i nastavi: „Ali to vam je posljednja šansa.“
„Okej, mogao bi biti ‘Boutique Pop, Vol.1“, reče Beluhan sigurnije, kao da je o tome razmišljao danima, a ne kao da se upravo toga sjetio. Nitko ne voli posljednje šanse.
„’Vol.1′?“, ponovi Horvat, svjestan da ova dvojice neće tako lako progutati ono o posljednjoj šansi, „Okej, ali i ‘Vol.2’ mora biti taj pop.“
Beluhanu i Mirčeti su se lica već bila ozarila. Direktor Aqauariusa je popustio. Već su se ustali sa stolaca i krenuli prema izlazu iz ureda prije nego li se Horvat slučajno predomisli.
„I zovite Edu Maajku za taj četdžipiti“, reče Horvat pomalo upozoravajućim tonom dok su ovi izlazili, dajući im tako do znanja da je dobro čuo taj detalj i da je to sad postavljeno kao uvjet od kojeg neće odustati.
Ovaj gore opisani sastanak u potpunosti je izmišljen, ali taj moj „Dežulović za siromašne“ potez mi se činio najkraćim putem za objasniti situaciju oko grupe Mayales i nastojanje njenog tandema Beluhan-Mirčeta da na „Brdovitoj Hrvatskoj“ rade kvalitetan pop, oliti boutique pop.
Nekad je taj njihov boutique pop prohodniji, nekad začkoljastiji, jer su takvi karakteri. Banalnost nije njihova igra. Njihova igra oduvijek je bila pronalaženje balansa u nadi da ako u svijetu negdje može postojati pop koji nije ‘for dummies’ da može i u Hrvatskoj.
Koliko god bio naklonjen diskografskom opusu Mayalesa, ne mogu izbjeći činjenicu da je brdovita Hrvatska svaki put mlako reagirala na njihov boutique pop. Prije mogu reći da je posljedica izlaska svakog albuma ubrzo bila priča o razilasku benda. Možda ni sam ne znam koliko bendova je napravilo tolko ‘posljednjih albuma’.
Ali, eto, nada ih ponese čim počnu ponovno raditi neke nove pjesme. Mayales je u svojoj zadnjoj šansi od povratničkog albuma „2“ iz 2012. godine. Posljednji „Domovina“, objavljen u jeku pandemije i općenito tijekom osakaćenih koncertnih mogućnosti doimao se kao posljednja najgorča pilula za bend. S druge strane, meni je prirastao srcu kao jedan od rijetkih domaćih, upravo boutique pop, albuma bez roka trajanja. Možda i najbolji album za ugasiti karijeru, da se to kojim slučajem dogodilo.
No, unutrašnja pokretačka snaga Mayalesa, očigledno je daleko jača nego li se doima. Iako, Beluhan mi je već s objavom prvog singla maltene preneraženo rekao da su popustili i da je u fazi „pristao sam bit ću sve što hoće“.
Taj je novi niz singlova započeo prošle godine s pjesmom „Jedan mali dio tebe“ u kojoj je Petar pozvao u goste Kristijana Beluhana po kojem dobro pamtimo davni debitantski album, taman da se zatvori krug, ali i otvori taj novi „pristao sam bit ću sve što hoće“, kao da je „Zovi Kristijana“ također bio jedan od uvjeta izdavača. Nastavilo se s „Pogledaj u njene oči“, „Odrasti, udaj se“ i „Hostesa“. No, koliko god Petar bio kritičan prema sebi, spomenuta četiri singla su dobrim dijelom ispali nešto što bih površno mogao nazvati Mayales meets The War On Drugs – jer nije nestalo filigranskog gradacijskog postupka karakterističnog za Mayales, već je zvučna slika bila pročišćena od tzv. ‘začkoljastih’ momenata i time je u prvi plan došao groove. A groove je prilično bitna komponenta glazbe, složit ćemo se.
Što se tiče Mayalesa, možda sam u nekim koncertnim reportima čak i naglasio kako bi bilo poželjnije da imaju više pjesama kao što je „Roadie“ (ne zbog gostovanja Tereze Kesovije, već upravo zbog groovea), jer ako je bend u nekoj široj slici poimanja shvaćen kao posh pojava, onda je i za tu posh pojavu bolje da ima plesnog groovea, nego da ga nema, ili da je sporadičan.
„Boutique Pop, Vol.1“ mi je sasvim slučajno završio na repeatu. I to se pokazalo dobrim – fluidna i neometana vožnja, na sreću nimalo banalna, uz to ima i gitarskih sola čak bravuroznih ali predivno uklopljenih u ambijent kako to samo Mirčeta zna. Čak sam sklon mišljenju da su Beluhan i Mirčeta potpuno nesposobni napraviti išta banalno zajedno i da je taj njihov „Boutique Pop“ nenamjerna ironična provokacija koja je nusproizvod te njihove ‘nesposobnosti’ da budu banalni. Samo njihovo poimanje popa uključuje puno više popa iz raznih era popa nego li neke njihove kolege mogu to pojmiti.
U uvodnoj „Bilo je blizu“ Edo Maajka bez okolišanja postavlja na pijedestal groove Mayalesa kao svojevrsni trademark (koji je poput nekog općeg mjesta poznat i ChatGPT-u) i odrađuje posao najopuštenijeg konferansijea za ulazak u „Boutique Pop, Vol.1“.
Dakako, groove je šarolik; bilo da je disco beat, power pop, funk, bossa nova ili neki karipski ritam – uvijek poziva na gibanje, dok lirika ne teži toliko univerzalnom, koliko generacijskom, ili možda još bolje univerzalnom generacijskom potpisu.
Nema ciljano angažiranih tema kao što je to bio slučaj na „Domovini“ i „Simbolu za Sunce“, ali utjeha nekako bolje leži Mayalesu, što dokazuju „Please Don’t Cry“, „Odlazi Sunce“ i „Ja ti mi svi“, tj. završni niz na albumu koji dopire do duše i kao da se tamo ušuškava stvarajući neku oazicu nade.
Mayales je u uzusima popa u potpunosti što se tiče minutaže pjesma. Kao da su sebi odredili granicu da pet minuta ne smije trajati niti jedna pjesma i da je dominantno pravilo da je tri i pol minute ‘zlatni rez’ njihovog boutuque popa. Neću reći da su se time riješili nepotrebnog balasta (jer oni znaju i kompleksnije pjesme odvesti u pravom smjeru), no s time su svakako pomogli sami sebi da im na putu ne stoji ništa što bi pretjerano moglo ugroziti groove ovog kompaktnog albuma.
Hoće li „Boutique Pop, Vol.1“ osvojiti radijski eter, nezahvalno je prognozirati u ovom trenutku kad je bjelodano da je ukus najšire publike otišao u smjeru domoljubne brdske epike, no ne vole svi konfekciju, neki vole zaviriti i u lijepo dotjerani boutique. U tom smislu, Mayales je možda sasvim slučajno složio jako lijepu kolekciju za emotivni chill-out u ovom svijetu koji je izgleda potpuno pobudalio. Sasvim dovoljno i dakako dobra pozicija da ovako ‘preuređeni’ Mayales može u nekoj budućnosti prionuti i na „Vol.2“.
Valjda Boris Horvat ne bu radil problema oko toga.
Ocjena: 9/10
(Aquarius Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
