Tri generacije pankera odsvirale su krunsku večer desetog Biggest Little Rock Festivala.

Jubilarno deseto izdanje Biggest Little Rock Festivala održava se u najvećem malom rock klubu u Zagrebu, Hard Placeu, a sinoć se tamo odvio možda i krunski događaj ovogodišnjeg rasporeda, kad su nakon dvaju američkih sastava u gostima, prvo denverskog country & western benda Jenny Don’t and the Spurs u srijedu, a zatim i bluegrass odreda Pine Hill Hiants dan kasnije, pozornicu preuzele praktički tri generacije zagrebačkoga punka iliti ono što ćemo za potrebe ovog izvještaja nazvati “jučer, danas, sutra”.
Sutra
Kao pripadnici punk snaga koje dolaze, Mladi zumbuli su sjevnuli na zagrebačkoj sceni, a naš portal je, čini mi se, dosad popratio baš svaki od njihovih koncerata, što u neku ruku možda i jest kuriozitet, ali svakako govori o kvaliteti koju smo prepoznali u ovom energičnom odredu mladaca koji itekako ulijevaju nadu – čak i više od većine pankera sad već donekle etablirane srednje generacije – u opstanak ovog žanra na našoj sceni u budućnosti.

“Jednog dana ćemo pričati da smo bili na prvom gigu Mladih zumbula,” konstatirao sam na njihovom premijernom nastupu u susjednom klubu Route 66, a zatim sam ih vjerno pratio na onim budućima, svaki put sve više vjerujući u njihov zvuk i talent. Možda naoko pjesme koje govore o bolonjezu (s kojim su otvorili set), birtijama, gemištu i Spužvabobu mogu djelovati djetinjasto i bedasto, ali slušajući Zumbule čovjek ima osjećaj da oni nisu tipični punk diletanti, već ekipa koja sluša dosta širok spektar glazbe i zna kako poentirati i zakucati pjesme koje bi se u nekom drugom vremenu čak i imale priliku proširiti i izvan užeg undergrounda.
Jedna izrazito bitna stvar je to što frontmen i basist Janko Lukačević (sinoć odjeven u bijelu košulju na volane i sa “Siluj me” ispisanim na svom instrumentu) i njegovi momci već nakon svega nekoliko koncerata i jedne ploče imaju nešto što se može nazvati vjernom sljedbom koja je na koncert došla unisono odjevena u crne majice i benda i više nego pristojno popunila koncertni prostor Hard Placea dok je bend bombardirao svojim žestokim zajebancijama s pozornice u svom, po mom mišljenju, dosad najboljem izdanju.
Jučer

Eksodus je jedan od najstarijih punk bendova s ovog područja i kao takvi spadaju u kategoriju “jučer” po ovom našem kvalifikacijskom sustavu. Da je tome tako potvrdila je i činjenica da je njihov nastup pratilo daleko manje znatiželjnika nego Zumbule, iako se ovom bendu koji predvodi Tomi Phantasma, DJ i organizator koncerata poznat i kao frontmen goth rock benda Phantasmagoria, zapravo ne može poreći kredibilitet, a njihov pankerski stav ne djeluje kao puka poza.
Ispod kaubojskog šešira Tomi je divljao i vrištao, a repertoar je punio i obradama kao što je kultni klasik hrvatskoga punka, “Vjeran pas” riječkih Termita koju će njihov basist Mrle kasnije prenijeti i u repertoar svog slavnijeg sastava Let 3. Uglavnom, kao i mnogo puta dosada kad sam imao priliku gledati Eksodus, pomislio sam kako uživo povremeno čak i nadmašuju očekivanja.
Danas

Nakon što sam bio na prvom koncertu Savršenih marginalaca u Tvornici kulture pred Božić 2023., iznio sam dva zaključka. Prvi je bio taj da ovaj bend sastavljen od sviju bivših članova Hladnog piva osim autora i frontmena Mileta Kekina koji se odcijepio i nastavio solo karijeru, zapravo zvuči bolje od originalnog sastava dok izvodi repertoar sastavljen uglavnom od pjesama s njihove prve tri ploče.
Krmpa iz Deafnes by Noise koji je došao na Miletovo mjesto doista vokalno bolje odrađuje zadatak pjevanja punk rock himni iz devedesetih, ima čišću dikciju i nastrljiviji delivery, a bend daje sve od sebe prašeći žestoku glazbu koja je u repertoaru matičnog benda u njegovim posljednjim godinama sve više padala u drugi plan. Sve to potvrdili su i sinoć, i moram priznati da sam u njihovom podugačkom setu ponovno uživao i više nego što sam se nadao.
Ipak, Marginalci su pali na onom drugom testu koji smo spominjali povodom njihovog okupljanja u ovoj postavi, a to je autorski materijal bez kojega smo rekli da će bend vrlo lako biti otpisan kao “legacy act” ili tribute sastav. Naime, bend je prošli tjedan objavio svoj prvi autorski singl “Ai, ai, ai” i nažalost potvrdio da će biti sklon naslanjati se na najgore tendencije Hladnog piva, ali bez onog neupitnog talenta koji je sa sobom odnio Kekin kao tekstopisac. U živoj verziji ova pjesma je zvučala nešto bolje nego na studijskoj snimci, ali nedovoljno dobro.

Je li onda problem ako Marginalci ostanu “legacy act”? Sudeći po sinoćnjem koncertu nije, jer oni pjesme Piva sviraju toliko dobro da nam vjerojatno neće tako skoro dojaditi. Klasici s “Džinovskog” su pogotovo dio domaće punk baštine koju treba sačuvati i dobro je da su Zoki, Suba, Šoky i Krmpa preuzeli na sebe taj zadatak zaštite i održavanja plamena u pjesmama koje su obilježile više generacija ovdašnjih buntovnika.
Stoga je pogotovo lijepo vidjeti i novu generaciju klinaca u šutki ispred pozornice. Iako je organizator upozoravao da bi na koncertu mogla biti velika gužva, pogotovo nakon rasprodanih koncerata Marginalaca u većim klubovima kao što su Tvornica i Vintage Industrial, do toga nije došlo, već je podij bio ugodno popunjen i sasvim prilagođen za pogo koji je izbio već u ranoj fazi koncerta.
Biggest Little Rock Festival nastavlja se večeras koncertom Daleke obale, i to one Jakše i Hrepe, dok će se sutra zatvoriti izvedbom rock predstave “Kužiš, stari moj”. Pa tko voli…