Turnstile nastavlja iskorak prema mainstreamu kao logičan smjer benda koji je predodređen za stagedive s velikih svjetskih pozornica.
Otkako je 2021. godine objavio „Glow On“, eksplozivni i ključni album karijere, Turnstile je u maniri brojnih stagedivera na svojim koncertima jednako divljački skočio u mainstream. Zaradili su tri Grammy nominacije, James Hetfield je snimljen kako uživa u kutu pozornice za vrijeme nastupa benda, Blink-182 poveo ih je na sjevernoameričku turneju, a Charli XCX je tijekom nedavnog nastupa na Coachelli na videozidu istaknula poruku da je njena „Brat summer“ era završila i kako je možda vrijeme za „Turnstile summer“.
Pomalo je nadrealno ovaj sažetak pripisati jednom hardcore bendu iz Baltimorea, no to je zapravo potvrda da je Turnstile postao punokrvni rock fenomen i ključni popularizator hardcore žanra, iako sa zvukom hardcorea imaju sve manje veze. Ako je i bilo nedoumica oko toga je li Turnstile postao pravi mainstream rock bend, novi album „Never Enough“ nedvosmisleno potvrđuje da ih u bliskoj budućnosti čekaju velike stvari. Ne zato što su u stanju spojiti punk, shoegaze, indie rock, R&B, thrash metal, latino ritmove i grunge nego zato što znaju da koherentnost takve mase raznovrsnih žanrova na okupu može održati samo dobra, melodična pop kuka, a „Never Enough“ obiluje optimističnim pop melodijama.
Dečki su se na dva mjeseca preselili u The Mansion, studio vilu u vlasništvu Ricka Rubina smještenu u poznatom losanđeleskom kvartu Laurel Canyon gdje su razradili ideje i snimili novi album. Inače, u istoj vili snimljeni su poznati albumi kao što su “Blood Sugar Sex Magic” Red Hot Chilli Peppersa, “Vol. 3: (The Subliminal Verses)” Slipknota, te “Mesmerize” i “Hypnotize” System Of A Downa.
Za vrijeme „Glow On“ turneje lead gitarist i suosnivač Brady Ebert napustio je bend zbog čega su sve gitarističke dužnosti na novom albumu dopale ritam gitarista Pata McCroryja uz napomenu da novopridošla gitaristica Meg Mills nije sudjelovala u pisanju i snimanju novih pjesama. Ebertov odlazak osjeti se na novom albumu koji u gitarističkom smislu nije toliko razigran kao prethodnik te je očit nedostatak slejerovskih solo dionica i masnih crossover riffova kakvima je „Glow On“ obilovao. No bend je na novom albumu, očekivano, ionako odabrao drugi smjer proširivši zvuk ambijentalnim synthevima i elektronikom uz obilje echo efekta na vokalu Brandona Yatesa zbog čega „Never Enough“ unatoč povremenoj žestini zvuči sanjivo i eterično.
Bogati kolaž synthova otvara „Never Enough“ s istoimenom pjesmom koja se razvija u prozračni alternativni rock devedesetih i postavlja obrazac koji će se često pojavljivati do kraja – ambijentalni synth pasaži kao zaključak koji odvode pjesme u beskraj. Kad uđete u stanje uma koje dominira albumom tada čak i naoko ekstremni eksperimenti funkcioniraju, poput pjesme „Sunshower“ koja se iz tipične brze punk numere pretvori u new age jazz meditaciju pod vodstvom Shabake Hutchingsa, najpoznatijeg kao bivši vođa i član bendova Sons Of Kemet i The Comet Is Coming, koji gostuje sa solo dionicom na flauti.
Bend se dobro snalazi i u indie-pop, odnosno funk vodama s razigranom kjurovskom „I Care“ te „Seein’ Stars“ koja upija utjecaje benda The Police. Ako bismo izdvojili ključnu pjesmu koja najbolje utjelovljuje žanrovsku fluidnost i eksperimentalna stremljenja benda onda je to trijumfalna sedmominutna „Look Out For Me“. Masivni i pamtljivi gitaristički riff kojeg sa sanjivom klupskom EDM odisejom spaja bridge ukrašen s blistavom vokalnom melodijom te pozdravom rodnom gradu u obliku sempla iz kultne TV serije „The Wire“.
S druge strane, pojedine pjesme poput „Dreaming“ i „Birds“ zbog progresije, ritma i konstrukcije zvuče kao B verzije pjesama „Don’t Play“, odnosno „T.L.C.“ s albuma „Glow On“ što samo stvara upitnike nad glavom dok pokušavate shvatiti što je bend htio postići s kopiranjem. Pod upitne aspekte albuma spada i činjenica da pjesme poput „Dull“ i „Time Is Happening“ više zvuče kao vinjete nego kao potpuno realizirane ideje. Za potonju pjesmu to je posebna šteta jer ju krasi možda i najbolja vokalna melodija albuma.
Izlazak albuma „Never Enough“ popraćen je i filmom, ambicioznom kolekcijom video spotova snimljenih za svaku pjesmu albuma, koji je premijerno prikazan na njujorškom Tribeca filmskom festivalu. Film je samo primjer kako bend produbljuje vlastiti umjetnički ekosustav u kojem slušatelju pruža zaokruženo iskustvo i nadograđuje glazbu vizualnom estetikom. U tom smislu „Never Enough“ nastavlja iskorak prema mainstreamu kao logičan smjer benda koji je predodređen za stagedive s velikih svjetskih pozornica.
Ocjena: 8/10
(Roadrunner Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
