
Posvećen progresivnom filmskom izrazu autora do 35 godina, međunarodni festival kratkometražnog filma Tabor New Frame Film održat će se 4. i 5. srpnja u jedinstvenom ambijentu srednjovjekovnog dvorca Veliki Tabor nedaleko Desinića, u srcu Zagorja. Prema izboru umjetničkog direktora i selektora Dalibora Jakusa, u tri natjecateljske kategorije – međunarodnoj, hrvatskoj i studentskoj – bit će prikazano 49 kratkometražnih filmova svih rodova koji dolaze iz čak 32 zemlje, uključujući četiri svjetske, jednu međunarodnu i 22 hrvatske premijere.
U međunarodnom natjecateljskom programu Tabor New Frame Film Festivala, koji se ove godine ističe iznimno jakom selekcijom filmova iz cijelog svijeta, gledatelji će moći vidjeti brojne hrvatske premijere autora čiji su radovi već nagrađivani i prikazivani na prestižnim festivalima poput Cannesa, Annecyja, IDFA-e, Clermonta i Busana. O filmovima će odlučivati međunarodni žiri u sastavu: nagrađivani indijski animator i producent Abhishek Verma, portugalski redatelj Mário Macedo islovenski script konzultant i kurator Lev Slivnik.
Program okuplja igrane, dokumentarne, animirane i eksperimentalne filmove u kojima dominiraju teme identiteta, obitelji, ekoloških promjena i mladenačke nelagode.
Jedan od zapaženijih naslova je portugalsko-francuski film Lovci (Os Caçadores) redatelja Davida Pinheira Vicentea, koji je svoju svjetsku premijeru imao na Clermont-Ferrand International Short Film Festivalu. Film nas vodi u 1970-te, u seosku vilu gdje se adolescenti iz buržoaske obitelji suočavaju s kolektivnom histerijom koja eskalira s dolaskom autsajdera.
Na prvo gledanje dubok dojam ostavlja Paklina (Træer Malet i Tjære) dansko-francuskog redatelja Caspera Rudolfa. Film je prikazan na Festivalu u Locarnu, a nagrađen je za najbolju režiju na Nordisk Panorama. Ova surova, ali poetski izrađena priča prati adolescenta koji odlazi u lov sa svojim ocem, no nevoljko postaje dijelom brutalnog rituala. U atmosferi guste šume, pod pritiskom očeve tihe agresije, mora odlučiti – zadržati integritet ili pristati na nasilje kao dokaz muškosti. Film kroz napetu vizualnu kompoziciju i emocionalnu suzdržanost istražuje odnose moći i muške tišine koja zna biti najopasnija.
Iz Meksika dolazi dojmljivi kratki film Ona ostaje (Ella se queda) Marinthije Gutiérrez, čija se radnja odvija tijekom jedne noći u Tijuaninoj urbanoj zoni. Film je premijerno prikazan u Semaine de la Critique u Cannesu i već je osvojio posebne pohvale žirija na festivalima u Guanajuatu i Guadalajari.
Posebnu pažnju privlači animirani film Sutra ne bi trebalo kišiti (Amanhã Não Dão Chuva) autorice Marije Trigo Teixeire, koji kroz vizualnu nježnost progovara o krhkosti odnosa između majke i kćeri. Film je prikazan na više od 50 festivala, među kojima Annecy i Berlinale Shorts, te je osvojio nagradu AnimaPIX i nacionalnu nagradu za najbolji animirani film u Portugalu.
Iz Irana stižu dva filma snažnog emocionalnog naboja. Sin Samana Hosseinpoura govori o majci u zabačenom selu koja, u potrazi za sinom koji se nije vratio iz vojske, nailazi na obiteljsku tajnu. S druge strane, Crveno Shahooa Ahmadija donosi nježnu priču o prvim osjećajima i pravilima mladosti, u harmoniji s prirodom.
Iz regije dolazi film More među nama (Morje med nami) Luna Sevnika, u koprodukciji Slovenije, Češke i Hrvatske, koji prikazuje suptilnu dinamiku između mladića i starijeg turista na ribarskom brodiću. Tinejdžerska frustracija i tiha pobuna smještene su u more između generacija i očekivanja.
Temom identiteta i međukulturnog nesporazuma bavi se američki film Tri (Three) redateljice Amie Song, gdje majka iz Kine pokušava zaštititi kćer i obiteljsku tajnu od svojih novih prijatelja u Sjedinjenim Državama. Dokumentarni film Odavde se ne vidi (No se ve desde acá) Enriquea Pedráze Botera, prikazan na IDFA-i, bavi se kartografijom Miamija u eri migracija i neoliberalnih apsurda. Film postavlja pitanje kako izgleda američki san kada ga promatramo iz perspektive onih koji su tek stigli.
S ekološkim motivima i narativnim pomakom ističe se portugalski film Vrt promjene (O Jardim Em Movimento) Inês Lime, koji kroz ekspediciju botaničara u Parku prirode Arrábida razotkriva promjene koje ne donosi priroda, već čovjek. Priroda pasa Poma Bunsermviche s Tajlanda, nakon premijere na Busan International Film Festivalu, prikazuje suptilnu obiteljsku krizu na odmoru. Vizualno precizan i dramaturški suzdržan film koristi atmosferu hotelske izolacije i špilje s kipovima Bude kako bi istražio napetosti koje ostaju neizgovorene.
Kolumbijsko-kubanski film Ptica koja je letjela (Un pájaro voló) Leinada Pájara de la Hoza smješten je u magloviti prostor između stvarnosti i sjećanja – dok bivši igrač kubanske reprezentacije pokušava trenirati, duh prijatelja kojeg više nema postaje sve prisutniji. Film je prikazan na Havana Film Festivalu i istaknut kao poetski dragulj suvremene latinskoameričke kinematografije. Češko-slovački film Putnik (Cestovatel) Veronike Jelšíkove donosi priču o umirovljeniku Albertu, koji odlučuje napokon “vidjeti svijeta”, ali sve krene u nepredvidivom smjeru. Ovaj film otvara teme propuštenih prilika i nemogućnosti da pobjegnemo vlastitoj prirodi.
Eksperimentalni film Ruzname Haydara Tastana i animirani Uspon (Asceso) Jacopa Iebbe, nadovezuju se na temu sjećanja i pokajanja – jedan kroz mračne predjele podsvijesti, a drugi kroz metafizičko uspinjanje uz planinu.
Festival tako okuplja iznimno raznolike glasove, ali povezuje ih zajednička nit: svi ovi autori istražuju granice stvarnosti, identiteta i pripadnosti – bilo kroz obiteljsku dinamiku, društvene pritiske, ekologiju, migracije ili unutarnja preispitivanja.
Ulaz na sve festivalske sadržaje je besplatan.