U organizaciji Pivovare Medvedgrad, otprilike u rano ljeto, godišnji, sada već tradicionalni festival Brundanje u Podsusedu okuplja domaće muzičare koji bi se svrstali pod širi kišobran rock muzike, uz pristupačne cijene jela i pića (pogotovo piva).
Prvi dan trećeg Brundanja 2025. bio je rezerviran za zaprešićke punkere Donkey Hot koji su predvođeni pjevačem i glumcem Vilijem Gopcem. Koliko god mlađi Gobac podsjećao na svog oca, toliko mu se ne može poreći “da je to tak'”, da je Vili autentičan (liči na oca, ali je autentičan) i da na sceni daje sve od sebe da se publika dobro zabavi.
Veze kazališta i rock muzike u Hrvatskoj su duge, čvrste i postojane: počevši od suradnje Drage Mlinarca s glumačkom grupom “Pozdravi”, preko benda pokojnog redatelja Lukasa Nole i Fuj Tajfela, da ne spominjemo prateće vokale Mire Furlan, Stjepke Kavurić i Dubravke Ostojić na ranoj verziji “Nema nje (Zauvijek)” Psihomodo popa te suradnju Pipsa i Lukasa Nole na predstavi “Dobro došli u plavi pakao”, ili suradnju prvog pjevača Prljavog kazališta Davorina Bogovića i Damira Šabana na pjesmi “Gustlsalon” o Antunu Gustavu Matošu. Već u prvi trenucima svog nastupa Donkey Hot su se predstavili kao profesionalni uništavači poslova kritičara: ako već u prvoj pjesmi zaurlaju “Jebeš Donkey Hot”, odmah se kritičarima oduzme glavni argument – vrijeđanje.
U svom jednosatnom nastupu Gobac mlađi će ispaliti zavidnu količinu scenskih trikova za privlačenje i održavanje pažnje publike, no potpisniku ovih redova će najviše upadati u oči što je Donkey Hot valjda jedini punk-bend na svijetu čiji klavijaturisti svira… (dramska stanka)… keytar, kojeg neki još nazivaju i huljofon, po poznatom splitskom autoru vječnih lakih melodija. Papreni tekstovi puni ironije, cinizma i šale na vlastiti račun, žestoka muzika i frontmen koji se ne zaustavlja u komunikaciji s publikom je dobitna kombinacija koja teško može omanuti. Donkey Hot možda nije najoriginalniji bend u Hrvatskoj, ali na sceni se osjeća kao riba u vodi, bitno bolje nego na studijskim snimkama. Njihov dio je zaključen s reprizom pjesme s početka priče njihovog nastupa (“JDH”).
U 22:20 posjetitelji Brundanja dobivaju nešto posve drugačije: bend s frontmenom koji u cijelom koncertu napravi koraka koliko i VIli Gobac do prvog refrena prve pjesme. Mladen Bodalec, Jasenko Houra, Damir Lipošek Keks, Fedor Boić, Marko Lazarić i Marko Karačić, predstavljeni pod imenom Prljavo kazalište, koncert su shvatili rutinerski (što nije čudno jer su im pjesme stare par desetaka godina) i cijelo vrijeme su publici davali ono što voli: probrane hitove. Šef ekipe, Jasenko Houra, oprobao se i u mini stand up comedy točkama između pjesama, ali to nije funkcioniralo najbolje. Dakle, ni Prljavo kazalište nije imuno na čari kazališta – davna, kultna predstava nedavno preminulog Željka Vukmirice “Povijest moje gluposti” je poslužila kao inspiracija za pjesmu “Budala malena” s albuma “Zaustavite zemlju” (i to je bolja pjesma nego Hourini komentari na sceni).
Njihov dvosatni nastup je otvoren s “Pisma ljubavna”, a završen s “Marinom”. Između te dvije pjesme publika nije imala problema s prihvaćanjem svega što je serviralo ovo društvo na bini. Bila je to prava punokrvna pučka veselica provjerenih glazbenih veterana, a jedna se osoba pomalo osjećala u skladu s naslovom romana Milivoja Matošeca: “Suvišan u svemiru” (možda i bolje to, nego “Strah u Ulici lipa”).
Potpisnik ovih redaka je prerano omatorio pa je neke stvari očito počeo doživljavati puno previše ozbiljno, primjerice, zašto pjesme posvećene mrtvoj majci i mrtvim frendovima koji su poginuli u ratu publika pjeva tako raznježeno, opušteno, ushićeno, razdragano, ali tako to ide. I bend se nekako pomirio s time, kao što se gospodin čije su melodije toliko puta nadahnule Jasenka Houru, Bruce Springsteen, pomirio s time da pjesmu “Born in the U.S.A.” neki doživljavaju kao patriotsko busanje u prsa.
Houra i drugovi su zvučali kao svoji na svome kad su interpretirali pjesme nadahnute triom Springsteen – Knopfler – Prince i sličnim grupama autora, ali kad je trebalo ubaciti u višu brzinu, kod pjesama “Crno bijeli svijet”, “Mi plešemo” i “Sretno dijete” – kao da se uočio grč. Je li to zato što te iste pjesme izvodi i druga grupa koja polaže pravo na ime Prljavo kazalište, ili su Houra i bend umorni od te umjetničke faze, ili nešto treće, teško je reći.
Svojevrsna iznenađenja večeri su bile manje poznate, ali poput najpoznatijih hitova dobre “Ako ti još jednom oprostim” s albuma “Možda dogodine” te “Dan za danom” i “Zlatne godine” s albuma “Zlatne godine”, starog već 40 godina, na kojem je kao pjevač Kazališta debitirao Mladen Bodalec i koji je producirao nedavno preminuli Ivan Piko Stančić.
Najgori trenutak večeri se dogodio kad je Kazalište silazilo s bine – s razglasa je puštena neka “dance?!” verzija pjesme “Zbogom dame, zbogom prijatelji”, što je bio baš antiklimaks inače solidnog dana u kojem je zvuk bio izvrstan, publika zadovoljna i zabavljena, a ni potpisnik ovih redova nije uspio baš cijelo vrijeme biti namćor.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
