Dok mnogi njegovi suvremenici recikliraju staru slavu i oslanjaju se na setliste koje više podsjećaju na spomenike nego na žive nastupe, Iggy Pop i dalje ulazi na pozornicu kao sila.
U 78. godini, njegova je pojava i dalje nemirna, tjelesna, neugodna i neodoljiva. Upravo onakva kakva treba biti.
Njegov nastup na Tollwood festivalu u Münchenu nije bio povratnički koncert, nije bio poziranje za kamere, niti puki omaž prošlosti. Bio je to živi dokaz da sirova energija ne stari ako je iskrena.
Tollwood Summer Festival održava se u Münchenu, na prostorima Olympiapark Süd, od 19. lipnja do 20. srpnja 2025., pod motom “Mut und Machen” – hrabrost i akcija. Glavni glazbeni program odvija se unutar Musik‑Arene, šatora kapaciteta oko 6-000 posjetitelja, u kojem se svake večeri izmjenjuju velika imena svjetske glazbene scene.
Ovogodišnji line-up bio je iznimno snažan: uz Iggyja Popa nastupaju Patti Smith, Lynyrd Skynyrd, Joe Satriani i Steve Vai, Ronan Keating, Jamie Cullum, Suzi Quatro, Spider Murphy Gang, Air i mogi drugi. Ova raznolikost potvrđuje da Tollwood pomno balansira između rock klasike, jazza, popa i eksperimentalne elektronike.
Festival nije ograničen samo na glazbu. Program uključuje i “Market of Ideas” s preko stotinu štandova, kazališne predstave, akrobatske nastupe, interaktivne instalacije i bogatu gastronomsku ponudu isključivo na organskoj bazi. Tijekom mjesec dana festival posjeti gotovo 900.000 ljudi, čime Tollwood potvrđuje status jednog od najvažnijih kulturnih događanja u njemačkom i europskom kontekstu.
Prije Iggyja nastupili su nastupili su Die Verlierer. Zbog kašnjenja nisam stigao vidjeti njihov nastup, pa ih ovdje neću posebno komentirati.
Ulazak bez pompe, nastup bez zadrške
Bez dramatike, bez zaslona, bez uvodnih govora Iggy Pop se u 20:10 pojavio na pozornici i odmah zagrizao u “TV Eye”. Njegovo tijelo, obilježeno godinama i skoliozom koja mu oblikuje hod i držanje, djeluje kao alat, a ne prepreka. On ne skriva ništa a njegova ranjivost je istovremeno i njegova snaga.
Publika, koja je ispunila šator Musik-Arene do posljednjeg mjesta, odmah je reagirala. Nije to bio klasičan „fanovski ekstatičan“ prijem, bio je to kontakt između izvođača i publike koji se temelji na međusobnom poštovanju i dugogodišnjoj povezanosti. Bilo je doista lijepo vidjeti lepezu generacija koji su pohodili ovaj koncert.
Postava koja prati Iggyja ove turneje nije prateći bend, to je glazbeni stroj sa stavom. Točna postava u Münchenu bila je: Nick Zinner – lead gitara, Ale Campos – ritam gitara, Brad Truax – bas gitara, Urian Hackney – bubnjevi, Seamus Beaghen – klavijature, Leron Thomas – truba i Corey D. King – trombon.
Bend je zvučao uvježbano, ali ne i sterilno. Svirali su s prostorom za disanje. Truba i trombon nisu samo ukras. U pjesmama poput “Nightclubbing” i “Real Wild Child” stvaraju kontrast, atmosferu i težinu. Gitare su bile masivne kad treba, a Beaghenove klavijature donijele su neočekivanu dubinu u baladama i mid-tempo trenucima.
Nastup je trajao oko 85 minuta, s precizno strukturiranom setlistom koja nije išla na sigurno. Klasici The Stoogesa poput “Raw Power”, “I Wanna Be Your Dog” i “Search and Destroy” raspoređeni su među solo hitove , “The Passenger”, “Lust for Life”, “I’m Bored” ali Iggy nije zaboravio ni nove stvari. “Frenzy” i “Modern Day Rip Off” pokazale su da i danas ima što reći, bez recikliranja.
Završio je s “Funtime” , bez bisa, bez dodatnog izlaska, bez nepotrebne glume. Nitko nije zamjerio, u toj mjeri da se nije čulo ni ono redovito njemačko “ZUGABE” (hoćemo još op.a.) Dao je sve i otišao. To je bio čin dostojanstva, a ne rutine.
Iggy Pop u Münchenu nije ponudio savršen koncert. Ponudio je nešto važnije a to je iskrenost. Nema dekora, nema dramatike, nema predvidljivosti. Postoji samo izvođač koji je preživio sve što glazbena industrija može baciti na čovjeka, i još uvijek stoji. Ne kao relikt, nego kao izvor. Na Tollwoodu se nije slavila prošlost. Slavila se prisutnost jednog od posljednjih koji to još mogu iznijeti na način koji nije ironija, poza ili iluzija. Iggy Pop nije legenda jer je star. On je legenda jer još uvijek gori.
Setlista – Tollwood, München (24.6.2025):
1. TV Eye
2. Raw Power
3. I Got a Right
4. Gimme Danger
5. The Passenger
6. Lust for Life
7. Death Trip
8. I Wanna Be Your Dog
9. Search and Destroy
10. Down on the Street
11. 1970
12. I’m Sick of You
13. Some Weird Sin
14. Frenzy
15. Modern Day Rip Off
16. I’m Bored
17. Real Wild Child (Wild One)
18. Funtime
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
