‘ZeKaeM’ je podsjetnik što je grupi bilo najvažnije sve ove godine rada: svirati uživo pred publikom, zabaviti je i podariti nešto što će je motivirati da dođe opet na koncert Husa, Akija i društva.

Devetnaest godina poslije prvog dugosvirajućeg albuma “Dođite na show!”, poruka iz naslova tog albuma nikad nije zvučala – točnije. Stara je priča kako, u svjetskim okvirima, bendovi na rubu dvadesete obljetnice postojanja teško mogu isporučiti najbolji ili najprodavaniji album, ili još rjeđe, jednim udarcem ubiti obje muhe. Parni valjak je albumom “Bez struje – Live in Zekaem” uspio to, i još mnogo toga – u Hrvatskoj sredinom devedesetih učiniti “živu” muziku financijski relevantnom. “ZeKaeM” je podsjetnik što je grupi bilo najvažnije sve ove godine rada: svirati uživo pred publikom, zabaviti je, podariti nešto što će je motivirati da dođe opet na koncert Husa, Akija i društva, i zato je naslov debi-albuma “Dođite na show!” više nego dobro pogođen u Valjkovom slučaju.
Otprilike u vrijeme albuma “Dođite na show!”, u rock krugovima nekadašnje Jugoslavije je kružila priča koja, ako i nije istinita, zvuči dovoljno papreno da se teško zaboravlja. Naime, srpska grupa Smak je na svom cijenjenom albumu “Crna dama” objavila kompleksnu i svirački zahtjevnu kompoziciju nazvanu “Domaći zadatak”. Naslov je, kaže priča, bio posveta Bijelom dugmetu – kad sastav iz Sarajeva to bude mogao odsvirati, znači da Kragujevčanima mogu javiti da su napravili svoj domaći zadatak. Slično se može reći za “Bez struje – Live in ZeKaeM” Parnog valjka. Iako članovi Parnog valjka nisu razmišljali u terminima “davanja lekcija”, taj album je svih ovih godina bio “domaći zadatak” za domaću popularno-glazbenu i rock scenu: po kvaliteti muzike, po viziji, po ambiciji, po aranžmanima, po atmosferi – među “pravim” navijačima se termin “kazališna publika” koristio kao opis mlakog i nezainteresiranog navijanja. Mnogo bi nogometnih klubova poželjelo ovakav “huk” publike iz Zagrebačkog kazališta mladih kakav je snimljen na ovom albumu.
Taj “huk” nije samo informacija da publika poznaje tekstove pjesama Valjka, da uživa u njima, da ih voli razgaljeno pjevati, nego je i izraz što osjeća prema izvođaču koji tu pjesmu izvodi i dodaje tu emociju pjevaču Valjka Akiju Rahimovskom. Potonje se može čuti u “Sve još miriše na nju” i s velikim razlogom na kraju izvedbe pjesme Aki kaže: “Bio je to prekrasan duet”, što se može čuti u video-verziji albuma (čime je, na svojevrstan način, Valjak također probio led u hrvatskoj diskografskoj industriji).
Prvotno izdan 1995., “Bez struje – Live in ZeKaeM” je donio ne samo “struju”, nego i novu energiju u tada jedva preživljavajuću glazbenu i koncertnu industriju u Hrvatskoj. U prvoj polovici devedesetih su se “klasične žive svirke” prorijedile. Mnoge glazbene zvijezde su nastupale uz matricu, a ne uz prateći bend koji svira uživo. Također, niti playback nije bio rijetkost. Renomirani izvođači koji su imali hitove nisu nalazili stranim nastupiti uz matricu. I umjesto da Aki Rahimovski, Husein Hasanefendić Hus, Zorislav Preksavec, Dražen Scholz, Marijan Brkić, Berislav Blažević i ekipa nabave najbolju matricu i najbolji playback na svijetu pa da time konkuriraju, članovi Valjka su se odlučili na potpuni zaokret: na “Unplugged koncerte”, na profesionalnu svirku na svjetskom nivou i vrhunsku zabavu za publiku. Veliki uspjeh albuma “Bez struje – Live in ZeKaeM” utjecao je na to da se matrice i playbackovi lagano stave “ad acta” i da renomirani pjevači ponovo počnu tražiti prateće bendove, a neki bendovi su, uglavnom s vrlo dobrim ili izvrsnim uspjehom, snimili svoje koncerte “bez struje”. Psihomodo Pop je odgovorio s popularnim “Unpljugdom” iste godine, a godinama poslije su Pips, Chips & Videoclips, Majke i TBF također uspješno ovjekovječili dijelove svojih karijera u akustičnom glazbenom ruhu.
Iako je poštovateljima Valjkovog rada možda izgledalo da je ideja vodilja za akustični album bila “mislimo globalno – djelujmo lokalno”, odnosno tada vrlo popularna serija koncertnih emisija s američkog kanala MTV (pogotovo “Unplugged” s Ericom Claptonom), gitarist i glavni autor grupe Hus kaže da su njegovi motivi osobne prirode i mnogo stariji: “Meni je inspiracija došla iz vremena kad sam odrastao i živio u Savskom Gaju u Zagrebu, stariji bi dečki svirali gitare u parku, a ostali bi se okupili oko njih, tako da mi je akustična varijanta vrlo prirodna. Na albumu “Koncert” iz 1982. smo imali kratki medley s pjesmama u akustičnom ruhu. Većinu sam pjesama, čak i neke žešće, radio na akustičnoj gitari, pa je to bio svojevrsni povratak korijenima. Dosta tih pjesama je bilo prvotno odsvirano u akustičnim varijantama. Uvijek je postojala sklonost prema akustičnim instrumentima, jedino smo malo mijenjali grooveove, ‘Ljubavna’ je imala malo heavy zvuk, a u akustičnoj varijanti je dobila latino-ritam. Neposredno nakon izdavanja ‘Buđenja’ odradili smo turneju s velikim koncertima, odsvirali smo gdje god smo mogli, i da ne radimo krug na ista mjesta, predložio sam akustiku.” Brk se nadovezuje: “Trebali smo svirati u nekom klubu u Splitu koji je bio premali za našu opremu i pojačala, pa je bio prijedlog da se odsvira akustično. Odsvirali smo koncert nakon nekoliko proba i ispalo je odlično.”
I Hus se sjeća da je savladavanje novih zadataka teklo brzo: “U roku tjedan dana smo imali okosnicu programa, nastupali smo prvo u Splitu, zatim u Pazinu, koncerti su bili najavljeni kao akustični, i to se pretvaralo u tulume.” Brk nastavlja: “Ozbiljno smo se pripremali jer smo imali gudače, udaraljke, Hammond orgulje, a neke stvari su se jednostavno dogodile. Počeli smo prčkati, vidjeli da je super i tako je ostalo. ‘U prolazu’ je jako promijenjen groove i opet je odlično zazvučalo. Promijenjeno je dosta i kod ‘Lutke za bal’. Osobno mi je uvod na ‘Lutki za bal’ najdraži, i dan danas je sviramo u tom aranžmanu, čak i u električnoj verziji.”
A onda su se počeli otvarati horizonti, Hus objašnjava i na koje sve načine: “Pojavila ideja da to snimimo, da imamo dokument u fazi benda. E, kad se počne razmišljati o snimanju, apetiti su počeli rasti. Uvodili smo dodatne udaraljke, pa prateće vokale, pa gudače, Alan Bjelinski je raspisao aranžmane. Nije bilo syntheva i nije bilo električnih gitara. Uvježbavali smo po sekcijama. Prvi smo put svi zajedno svirali na tonskoj probi na dan prvog koncerta. Bilo je puno spontanosti i tako je zabilježeno. Bero i Neven Frangeš su se izmjenjivali na Hammondu i klaviru, a meni je Hammond čaroban instrument. Neven je radio na instinkt, njemu je to također bio povratak korijenima kad je u mladosti svirao u bendovima.” Brkić dopunjava sjećanja: “Frangeša smo zvali ‘Profesor’, jer je točno znao koliko treba čega odsvirati u kojoj pjesmi (poslije je stvarno bio profesor na Akademiji). Ako bi sviranje dva tona cijelo vrijeme bilo dobro za pjesmu, on bi svirao ta dva tona cijelo vrijeme.”
Sinergija benda i publike na prvom koncertu je bila takva da je 12 od 16 pjesama na albumu (*) bilo s prvog koncerta, pa ne čude Husove uspomene o izuzetnoj večeri: “Publika je dala ogromnu podršku.” Podrška je dobro došla svima, pogotovo Kristini Kresnik, od milja Tini, kojoj je prvi koncert s Parnim valjkom bio prvi koncert u Dvorani “Istra” Zagrebačkog kazališta mladih. Njoj su pjesme Valjka bio dio formativnog perioda pa nije trebala puno vremena za učenje pjesama: “Odrastala sam s pjesmama kao što su ‘Staška’, ‘Stranice dnevnika’, ‘Pusti nek traje’, sve te pjesme smo i inače svirali i pjevali na ‘klupici’ i na tulumima.” Na Tininom prvom koncertu s Valjkom prvi put je “Lutka za bal” postala duet.
“Kad sam otpjevala stih: “Što ti misliš o meni”, šokirala sam se kad su ljudi vrisnuli na taj solo, a ja sam bila toliko u tremi… Iduća tri koncerta sam isto tako otpjevala, ljudi su ‘poludjeli’ i to me zateklo”, iskrena je Kresnik. Brka reakcija publike nije začudila: “Kad je Tina prvi put na probi zapjevala ‘Lutku za bal’, rekli smo da je to – to.”
Tina će se sjetiti i nekih manje poznatih detalja: “Iz moje tadašnje perspektive, članovi Valjka su izgledali kao stari lisci koji sve kuže, bili su jako prijateljski nastrojeni prema nama. Probe smo imali u Centru za kulturu Remetinec. Sjećam se da smo si kolegica Martina i ja same šivale duge rukavice i haljine u kojima smo nastupali. Bilo je to intenzivno razdoblje i nakon koncerata u ZKM-u sam ostala s Valjkom.”
Između prva dva koncerta i druga dva koncerta koja su se snimala u ZKM-u dogodio se – Porin. Drugo godišnje okupljanje elite domaće glazbene scene je imalo posebnu koncertnu večer. nazvanu “Baloon” i na tom su koncertu izvedene “U prolazu” i “Sve još miriše na nju” što je završilo i na dvostrukom CD-u te opuštene noći u kojoj su si najcjenjenija grla domaće estrade dala oduška i izvodila domaće te inozemne uspješnice.
Poseban gost večeri je bio Ben E. King koji je zapjevao “Stand By Me”. Povratna informacija kolega i novinara o novom akustičarskom ruhu Valjkovih pjesama je bila više nego pozitivna. Bez obzira na to, Husova očekivanja još i tad nisu bile prevelika: “Buđenje” se “ozbiljno” prodalo, ali nismo mislili da će “ZeKaeM” to nadmašiti. U Sloveniji je uvedena kategorija “trostruka platina” za nakladu. Otvarala su se nova mjesta za sviranje, pa su zvali nas da tamo prvi sviramo.” Brk se prisjeća zgode sa značajno “raznježenim” gazdom iz okolice Ajdovščine koji je nagovarao tadašnjeg menadžera Valjka da grupa dođe ponovo za tjedan dana održati koncert: “Rekli smo mu da smo idućih šest mjeseci zauzeti”.
Hus je izračunao da se “ZeKaem” tako dobro prodao u Sloveniji da je svaka treća obitelj imala jedan primjerak tog albuma: “Na kraju smo sa repertoarom ‘Zekaema’ smo imali 248 koncerata u dvije godine. Prvi koncert u Sarajevu nakon rata, u dvorani u Skenderija, svirali smo repertoar sa ‘ZeKaeMa’. Bilo je 9.000 posjetitelja, plesalo se do zadnje pjesme.” Brka su dojmile uspomene iz Srbije: “Nakon što smo prvi put nakon rata nastupili u Beogradu, bila je želja dosta ljudi da sviramo akustično. 2012. smo u pet dana pet Sava centara u Beogradu rasprodali s repertoarom i aranžmanima sličnim ‘ZeKaeMu’. To je bilo najviše što smo radili dan za danom.”
Morala se tih dana te 1995. godine u Zagrebačkom kazalištu mladih, dogoditi neka posebna magija da preko 15 godina nakon inicijalnog izdanja “ZeKaeMa”, u vremenu hiperprodukcije sadržaja, u drugoj državi, bude tolika potražnja da za poznatim pjesmama koje već odavno žive svoj život. I ne čudi onda što, na pitanje koji bi album preporučio nekom tko nikad nije čuo za Parni valjak, Hus spominje upravo “Bez struje – Live in ZeKaeM”.
Album je pokazao da, u eri krize nastupa uživo, postoji velik broj ljudi koji žele biti tamo uživo gdje se stvara muzika i gdje se razvija obostrana komunikacija s umjetnikom. Danas, nekoliko desetljeća kasnije, koncertna je industrija najprofitabilniji dio muzičkog konglomerata, a koncertne produkcije nastoje dohvatiti savršenstvo doživljaja i umjetničku vrijednost – isto ono čemu su težili članovi grupe Parni valjak.
Akustičarsko izdanje Valjka nije jedini album snimljen “bez struje” i nije jedini koji je bio uspješan, no iz tridesetogodišnje perspektive je jedan od onih “jako malo” koji su ostavili tako trajan pečat u ionako dugoj i uspješnoj karijeri. Akustični koncertni programi su redovan dio svake koncertne turneje Valjka od 1995. naovamo i malo je koncertnih turneja drugih uspješnih izvođača koje u takvom obimu uključuju akustične aranžmane. Jedna od mogućih interpretacija je ta što je album tako dobro dokumentirao povezanost izvođača i publike. Osim toga, gledano iz dugoročne perspektive, Parni valjak je svoju publiku uvijek poštovao te na neki način “odgajao” i “obrazovao”, kao što je to u svjetskim okvirima činio i još uvijek čini sastav Iron Maiden.
Koncerti u ZKM-u su bila druženja koja su nadilazila koncept koncerata, to su bili tulumi koji su evocirali i povezali prošla iskustva, kao što su povezali Husove i Tinine uspomene na zagrebačkim klupicama s radosti sviranja pred publikom. Bend je bio u izvrsnoj formi, nakon hvaljenog “Buđenja”. “ZeKaeM” je bio zajedničko slavlje, nakon kojeg ide obećanje: “Moramo to ponoviti”.
Koncerti su snimljeni i uspomene se uspješno, ako ne ponavljaju, onda barem evociraju. Ili, kako to biva s preslušavanjem svakog izvrsnog rock albuma – nanovo stvaraju.
(*) reizdanje albuma na LP ploči uključuje još i pjesmu “Stranica dnevnika”, snimljenu u proljeće 1995. godine.
(Croatia Records, 1995. / 2025.)