Osim legendarne rezidencije krajem godine u Cankarjevom domu, najveći slovenski kantautor Vlado Kreslin ima još jednu ljubljansku tradiciju, a to su koncerti na Križankama koji tradicionalno zatvaraju ljetnu sezonu krajem kolovoza.
Nakon što smo u posljednjih nekoliko godina pohodili zimske termine, vrijeme je bilo da pokrijemo i jedan ovaj kasnoljetni. Naime, kad dođe poziv od Vlade, onda se valja rukama i nogama potruditi da se odazovete. No, zajednica fanatika iz Hrvatske koji redovno pohode njegove koncerte jest malena i dosad se već valjda svi međusobno poznajemo, pa je prijevoz i društvo za put lako dogovoriti.
Ovaj put pozivnica je začinjena gostovanjem irske pjevačice Mary Coughlan kao dodatnom motivacijom. Ona je pjevačica međunarodne slave i tipičnog drskog irskog šarma koji se temelji na izravnosti i humoru. Njezina dijeljenja pozornice s Kreslinom nisu rijetkost, ali su svakako poslastica kojoj valja svjedočiti. Usto, nedavno sam u biografiji Shanea MacGowana pročitao da joj je pokojni frontmen The Poguesa osim prijatelja bio i susjed, te da bi uvijek prolazeći pokraj njezine kuće skinuo gaće i mahnuo spolovilom, što je u njegovom pankerskom socijalnom modusu bio znak pristnosti i naklonosti.
No, prije nego će gošća izići pred publiku, Kreslin i njegovi Mali bogovi – sad sam već potpuno uvjeren da je riječ o najboljem pratećem sastavu na ovim prostorima koji se može nositi i s onima multimilijunskih svjetskih zvijezda – zagrijali su publiku dozom svojih hitova. Kao i na nedavnom koncertu u Kostanjevici o kojem smo također pisali na našem portalu, započeli su s “Sve naše pravljice” i “Ena pesem”, da bi nakon “Nekega jutra, ko se zdani” i “Leti, leti” udarili u ono što se na engleskom u boksačkom žargonu zove “one-two punch” s dvije razorne laganice “S tabo je izi” i “Ptič” koje su ujedno i meni osobno vjerojatno dvije najdraže Kreslinove pjesme i u tom sam trenutku već bio uvjeren da prisustvujem jednom od njegovih najboljih izdanja, kao i jednom od najboljih koncerata ove godine.
Za takve prosudbe obično treba pričekati neki trenutak “kad se glave ohladijo” o kojemu i sam Vlado pjeva u spomenutoj “Nekega jutra”, ali u ovom slučaju stvari su bivale sve bolje i bolje. Sad je izišla i Mary i otpjevala “I Can Let Go Now”, baladu duboke ljepote u jednostavnosti koja se savršeno nadovezala na teren koji joj je priredio prekmurski kolega, a kako mi je sjećanje na nju nastavilo ježiti kožu, odlučio sam poslušati cijeli njezin lanjski album “Repeat Rewind” na kojemu se nalazi i nisam požalio, ako ni zbog čega drugoga onda barem zbog bolne obrade “God Only Knows” The Beach Boysa, odnosno odnedavno pokojnoga Briana Wilsona.
Program su nastavili s duetima, standardom “Meet Me Where They Play the Blues”, a zatim i “Gloomy Sunday” čije je dionice Coughlan pjevala u originalu, a Kreslin u svom prepjevu “Bela nedelja”. Mary je zatim pokazala i da je dovoljno dobro barata slovenskim jezikom da može s Vladom otpjevati i njegov folk rock hit “Dekle moje”, a zatim se povukla u zapozorje ostavljaću barda s njegovom publikom koju je počastio s “Če bi midva se kdaj srečala” i “Kaj da ti prinesem draga”, potonjom ponovno nažalost bez moćnog vokala Nine Gvardjančič.
No, ne može se reći da je inače gostiju nedostajalo. Nakon još jedne “one-two” kombinacije s koncertnim favoritima “Preko Mure, preko Drave” i “Tista zakartana ura” uslijedila je recentna “Hej muzikanti” na kojoj su se pridružile mada hip hop zvijezda Masayah, Vladina kći Ajdina i Marina Mastersson iz Laibacha, sad već čini se u visokom stadiju trudnoće.
Na bilo kojem drugom koncertu, točka s ovoliko gostiju bi upućivala na vrhunac pri kraju koncerta, no sad se čini kao da se preksinoćnji nastup – ovaj put odrađen bez stanke na pola puta – sastojao od samih vrhunaca. Među njima su bili i “Tista črna kitara”, a zatim i folk blok s Beltinškom bandom koji je uključivao čardaš “Namesto koga roža cveti” i “Tam v meglicah nad mursko vodo”. Unatoč činjenici da je ploča “Spominčice” koju je s originalnom bandom snimio još 1992. upravo doživjela vinilno reizdanje, materijal s nje je ovaj put izostao.
Nakon toga stvari su pripremljene za veliko finale prvo s uvijek razornom “Rekom” i pop hitom “Z Goričkega v Piran”, a zatim i trećim “one-two punchem” koji vodi u knockout; “Tisoč let”, pa himna iz repertoara Martina Krpana “Od višine ze zvrti” na čijim refrenima publika uvijek odbaci skrupule i zapjeva da mi i danima poslije koncerta zvoni u glavi “vzemi me na svojo stran, skrij me v svojo dlan…” Nakon toga ostalo je još samo vremena za bis, Prešernovu “Vrbu” nakon koje se vratila Mary Couglan da u duetu otpjeva klasik Boba Dylana “Don’t Think Twice, It’s Alright” prije nego se knjiga zatvori s tradiocionalnim finalem u obliku poskočice “Poj mi pesem”.
U subotu su cijeli dan nad Ljubljanom visjeli tmasti oblaci i dobar dio poslijepodneva je pokvarila kiša učinivši šetnju slovenskom prijestolnicom nemogućom ili barem neugodnom. Ali osim tih kišnih oblaka, nemoguće se oteti dojmu da nas u posljednjem razdoblju pritišću i neki drugačiji oblaci u svijetu u kojem vladaju ratovi, nacionalističko ludilo, a kod nas i neka nova antikulturalna revolucija na pomolu.
U ovakvim trenucima čini se kako je neizmjerno bitno imati utočište u umjetnosti i glazbi, ali iznad svega u ljudima. “Nekaj pa je še takih ljudi, ki se jih človek razveseli”, iliti u slobodnom prijevodu “ali ipak postoje ti neki ljudi koji te čine sretim”. Pjeva Kreslin o tome u “Ena pesem”, a jedan od rijetkih takvih upravo je on sam, kao neka vječna zraka Sunca i dobre volje, protivna oblacima sviju vrsta. A i sad kad su se glave ohladile itekako smo sigurni da je po tu zraku trebalo doći u kišnu Ljubljanu. Živio nam tisoč let!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
