Etno sastav Kries po prvi put će održati koncert u Osijeku i to na ekološko-kreativnom festivalu PLANTida, 13. rujna 2025. godine s početkom u 20:00 sati. Koncert će se održati u Parku kralja Držislava, kod ‘školjke’, a ulaz je slobodan za sve posjetitelje. Tim povodom donosimo intervju s osnivačem i pjevačem Mojmirom Novakovićem.

Vašu glazbu često se opisuje kao spoj koncerta i rituala. Je li taj doživljaj bio svjesno oblikovan od samog početka, ili se razvio spontano? Vjerujete li da se glazbom može prenijeti nešto mistično i publiku odvesti u neki drugi svijet?
Mojmir Novaković: Jako zanimljivo pitanje. A, što ako kažemo da glazbom “pjevamo” sve ono što se riječima ne može iskazati? Odgovor je vrlo jednostavan, i tu nema nikakve mistike. Mi samo pjevamo i sviramo težeći da glazbom opjevamo ono čemu glazba služi ,a što je riječju, slikom ili bilo čime drugim neopisivo. Do toga smo došli prvenstveno slušanjem a nakon toga i sviranjem. Nema tu nikakve mistike ili rituala. Sve je to jedna prelijepa igra. Ne mislim da postoji neki drugi svijet, ali, postoje vrata koja nam otkrivaju puno o nama samima a koja se otvaraju kada čovjek zna slušati…
Nemojte ništa očekivati, jer najbolje stvari u životu se uvijek dogode neplanirano i neočekivano.
Kako uspijevate spojiti suvremene glazbene elemente s arhaičnim instrumentima poput lijerice, kavala ili dipli? Gdje pronalazite inspiraciju za takav spoj?
Mojmir Novaković: Slušanje, samo slušanje… Većina ljudi, a nažalost i glazbenika, glazbu doživljava previše površno. Kada to kažem ne mislim da to čine iz nikakve osobne površnosti ili neznanja. Ta “površnost” je proizvod ove civilizacije koje u svojoj osnovi napreduje razvrstavanjem, klasifikacijom, metrikom, logikom… Pa je tako glazba nešto u čemu se “uživa” umjesto da se pomoću nje otkrivaju i otvaraju obzori… Ili kod lijerice, dipala… smatra se da su “manje vrijedni” od Steinway klavira ili majstorske violine… Da dalje ne nastavljam listu svih postojećih instrumenata na svijetu i njihove “klasifikacije”. Instrument nema vrijednost ako sviraču ne pomogne da pronađe ta vrata. Imam veliku sreću da sam upoznao Ivu Letunića i Andora Vegha koji su pronašli taj odnos sa svojim instrumentima. To je jedino važno. Nakon toga sve je lako. Glazba je čista sloboda i onda se ljudi i instrumenti sami “snađu” i nastane pjesma, koncert, snimka…

Kries se često ističe kao jedan od najvažnijih hrvatskih etno sastava, s uspjesima i na svjetskoj sceni. Kako inozemna publika reagira na vašu glazbu u usporedbi s domaćom?
Mojmir Novaković: Nema razlike, jer kod glazbe nema jezične barijere.
Jeste li ikada doživjeli da je publika u inozemstvu vašu glazbu protumačila na način koji vas je iznenadio, možda potpuno drukčije nego što ste očekivali?
Mojmir Novaković: Ne bih rekao, i u Hrvatskoj kao i bilo gdje u svijetu sam nailazio na ljude koji su mi “odzrcalili” neke stvari kojih nisam niti bio svjestan. Ali to su uvijek “zanimljivi ljudi” kod kojih je podjednako važno odakle su i tko su.
Kada biste radili glazbu za film, koji bi to žanr bio i zašto?
Mojmir Novaković: Ne vjerujem u umjetničke, pa tako ni filmske žanrove. Film se radi za ljude, a svi ljudi teže za ljubavlju i smislom…
U Osijeku ćete 13. rujna 2025. nastupiti na ekološkom festivalu PLANTida, u organizaciji udruge PLANTaža. Što publika može očekivati od tog koncerta, s obzirom da je to ujedno vaš prvi nastup u Osijeku?
Mojmir Novaković: Da, ne mogu vjerovati, ali izgleda da je ovo prvi nastup Kriesa u Osijeku. Sa Legenom sam nastupio nekoliko puta, ali sa Kriesom nikada. Nemojte ništa očekivati, jer najbolje stvari u životu se uvijek dogode neplanirano i neočekivano.
Zašto vam je važno čuvati naš dom, planet Zemlju? Smatrate li da kao društvo možemo, i moramo, učiniti više u tom smjeru?
Mojmir Novaković: Ljepota, to je jedina poruka koju imam. Ne mislim da se bilo kome može na bilo koji način reći što je dobro, a što loše kao čovjek činiti ili gospodariti u svom domu, zato ne vjerujem niti u uvjeravanja a pogotovo ne u “zabrane”. Što poručiti? Ljudi su već jako dugo na Zemlji. Osobno, sam stava da će ionako sve prekriti trava, šuma, voda… Kao što to radi kroz brojne generacija ljudi. Vidjeti ljepotu u tome je puno važnije nego bilo koje dostignuće čovječanstva. Najčešće su najmlađi i najstariji među nama te ljepote i najsvjesniji. Učimo od djece i starijih ljudi, pogotovo sa sela.