Frontalni sudar se dogodio, nitko iz državnog aparata nije preventivno povukao ručnu, učinjena je golema šteta i sad bi to trebalo sanirati.
Ukoliko WW3 ne započne ranije, zagrebački koncert Marka Perkovića Thompsona upisat će se u anale kao najvažniji događaj 2025. godine u našim krajevima. Masovni desant na Hipodrom bio je estradni, društveni i politički highlight sezone, „triple double“ kakav nikad nismo vidjeli. Konačni trijumf nacionalnog superjunaka koji je u jednoj večeri prekucao igricu, cijelo ljeto je izazivao višestruke orgazme u desnom sektoru.
Najslikovitiji opis dao im je antologijski naslov na portalu Narod – „Thompsonov koncert je naš kolektivni Prelazak preko Crvenog mora“. Poslije toga je preostala samo beatifikacija, da izađe pred vjerne Thompsonovce kao Sveti Marko Mitraljezac. Radikalni desničari i zadrti kleronacionalisti upijali su svaku njegovu riječ, ekstatično skandirali povratku korijenima i kršćanskim vrijednostima, ponovno složno zapjevali „čvsta ruka i poštenje, sveta voda i krštenje“, pa zaključili kako je napokon došlo vrijeme za odlučujuću ideološku ofenzivu i izgon najopasnijih protivnika iz javnog prostora.
U crnu revoluciju krenuli su iz Dalmacije, od Sinja, Knina, Benkovca, Šibenika, s nepokolebljivim uvjerenjem da predstavljaju volju naroda. Međutim, izvještaji s terena pokazali su da oni nisu većina u tom narodu kako je slavodobitno objavio Zlatko Dalić, a nisu ni manjina kako mu je odgovorila Dalija Orešković. Sa svim pojačanjima iz dijaspore i maksimalnim angažmanom sunarodnjaka iz Bosne i Hercegovine, Thompsonovci mogu biti četvrtina nacionalnog korpusa, što je sasvim dovoljno za iskazivanje neograničenih ambicija.
Strateške ciljeve njihove ljetne ofenzive među prvima je opisao beogradski novinar s rimskom adresom Željko Pantelić u kolumni za podgoričke Vijesti „Uloga Thompsona u hrvatsko-hrvatskom sukobu“, gdje je apostrofirao sudar dvije Hrvatske, odnosno podjelu društva koju već gledamo u brojnim europskim zemljama: klerokonzervativizam s jakim identitetsko-nacionalnim nabojem protiv kozmopolitskog, europskog, otvorenog, liberalnog dijela društva.
Dva mjeseca kasnije, sve više se otkriva kako su glavne mete u unutarnjem hrvatskom sukobu rijetka preostala ateistička i nešto brojnija feministička uporišta. Kroz agresivnu medijsku i još agresivniju uličnu kampanju nastoji se diskreditirati ateizam i feminizam kao društveno nepoželjne recidive Jugoslavije i komunizma.
S druge strane, u labavo neorganiziranom pokretu otpora gotovo da nema tvrde političke ljevice koja je isključena iz parlamentarne utakmice nakon što je Možemo otkantao Radničku frontu, a SDP odbio uvrstiti Katarinu Peović na svoju koalicijsku listu. Domaće liberalne snage danas puno aktivnije surađuju s hipsterskom festivalskom ljevicom. Zbog toga su desničarski jurišni odredi, između žestokih svjetonazorskih bitaka protiv ženske emancipacije i sekularne misli, potegnuli pitanje institucionalnog financiranja subverzivnih lijevih kulturnih i umjetničkih manifestacija.
U širokoj akciji čiščćenja terena posebno je odjeknuo progon istaknutih narodnih neprijatelja novog kova. Umjesto dežurnih krivaca iz redova političke opozicije targetirani su internacionalno najuspješniji hrvatski kazališni redatelj i najprevođeniji suvremeni hrvatski pisac. Nije to bila hajka na Olivera Frljića zato što je velemajstor scenske provokacije, skoro kao Laibach u najboljim danima, niti je to bilo hejtanje Miljenka Jergovića zato što je previše nostalgičan ili previše Bosanac.
Najedanput se aktivirao mnogo dublji kolektivni poremećaj percepcije koji neugodno miriše na autokulturocid. Brutalno progonjeni na domaćem kulturnom polju Frljić i Jergović opet najuspješnije predstavljaju Hrvatsku u svijetu, na sličan način kao „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, zato što ih svijet baš takve želi i traži.
U tom svijetu MPT predstavlja samo neviđenu nacionalnu sramotu. Njega ne pozivaju na europska gostovanja čak ni kad postavi svjetski rekord po broju prodanih koncertnih ulaznica. U vodećim europskim medijskim kućama trajno je obilježen kao glasnik propalog zločinačkog režima, a doma je utjecajniji od svakog političara. To je hrvatska realnost u kojoj će jedni pokraj drugih nastaviti živjeti vladajući konzervativci, oporbeni liberali, ljuti desničari i marginalizirani ljevičari.
Frontalni sudar se dogodio, nitko iz državnog aparata nije preventivno povukao ručnu, učinjena je golema šteta i sad bi to trebalo sanirati. Za početak sjesti za stol i dogovoriti se oko zajedničkog interesa. Ne postoji hrvatsko zajedništvo kako ga zamišljaju MPT i njegovi plemenski saveznici. Postoji samo vitalni zajednički interes da jedna lijepa mala zemlja živi dugo i prosperitetno, a to je valjda vrijedno dogovora.
Politički i kulturni komesari morali bi napokon doći do proste kalkulacije da se tvrdoglavim insistiranjem na jednoumlju može dobiti bitka, ali se sigurno gubi rat za budućnost nacionalne države. Profesor na zagrebačkom Katoličkom sveučilištu, demograf Tado Jurić u vrlo aktualnoj knjizi „Suvremene migracije i opstanak nacije“ precizno im je objasnio zašto će Hrvatska u 2050. godini imati 2,1 milijun domaćih ljudi i 2,2 milijuna stranaca.
U takvom društvenom okruženju Marko Perković Thompson (84), ako ga zdravlje posluži, mogao bi izvikivati ustaški pozdrav jedino na priredbi u staračkom domu. Za to vrijeme na Splitu 2050. ultimativna zvijezda večeri Jose Miguel Grdelin podignut će publiku na noge svojom najnovijom zavičajnom pjesmom „Filipinac sam, tu sam rođen ja“.
Kraj feljtona
Prethodni nastavak:
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
